Vjerski plamen

Prve riječi bile su mi „Amen”,

Uskrsnuće u tom Djetetu na slami.

Iz mene se ne bi čulo glasa

da mi nije anđeo pokazao svoj znamen,

Duha iz kojeg su kuljali mi plami.

Vidjeh odmah da za mene evo spasa.

Vidjeh da je vjera moja plitka

poput suhe slame koja magaretu služi,

da zapaljiva je, lako sva izgori.

Pobjednička za me ta je bila bitka,

vidjeh Duha što uza me kruži.

Vjekovima On se za nas bori.

Odmah sam se pokajala,

konačno su suze poletjele licem,

srcem tihim, otvorenom dušom

kad sam pažnju malo pojačala.

Znao anđeo je da se mičem,

da je vatra zavladala sušom.

Mada ima tomu mnogo ljeta,

osjećam se kao tada čim se sjetim

onoga trenutka kad me Gospod moj probudi,

kad mi reče „Budi sveta”.

Kada god mi jače grijeh zaprijeti,

Krist mi svoju brzu zaštitu ponudi.

Ponekad su teški putevi i staze

ponajbolji način da se čovjek rodi.

Nije lako, nije lako održati iznad slame

gorljivoga duha koji pali mraze,

ispod kojega i moja lađa brodi.

Nije lako izići iz tame.

Dragi Bože, Kriste, Svjetlo moje,

moja pustinjo i moje vino, moje more,

moja ljubavi o kojoj mnogi znaju!

Jednom kad pozoveš duše svoje,

u Tebi zauvijek one, vjerne, gore;

nikada ne gube ono sve što Tebi daju.

15.12.2021. 19:07 

Kolijevka Pravednosti

 

Primam ljubav, milosrđe Tvoje,

prihvaćam Te kao ponudu za sjedinjenje

kakvo čezne biće moje

dugim satima pred obraćenje.

Prepuštam se Tvojoj, Kriste, biti,

Tvome strasnom Zakonu

radi kojeg moram slane suze liti,

naći se u istom zatonu

gdje si susreo sve sljedbenike,

takve svetice i svece

što su za me sjajne slike

poput vjerne, radoznale djece.

S Tobom biti Božje dijete,

biti Sinom što ga čekaju pastiri,

čuti plač od kojega se sreće sjete

siromasi, ratnici i kavaliri,

nije usporedivo u mome stihu

koji stalno onu ljubav gaji

koja jedina je slična tom obliku

što se srcu rađa i životu taji.

Biti jedan dio Tebe ili biti Ti,

ostati u svemu svoja,

prestati od svijeta griješiti,

Kolijevka je meni Tvoja

što me obuzima poput vala,

poput vjetra mene nosi.

Duša se je moja dala

Pravednosti da je rosi.

14.12.2021. 22:51

Božićna tajna

 

Svijeće trepere, svijeće se gase

kao mali dani i male noći,

osobna svjetlila moga dvora.

Klijetke ih štede da ih spase

jer one su baklje velike moći

i skupljaju svjetla anđeoska kora.

Duhovne tajne otkrit se neće,

mada će svima biti jasno sve

tog slavnoga dana vječnoga Krista

kada izblijede svjetlosti svijeće,

kad se pojavi svjetlo te Baklje počasne,

Božića čija nam svijetli duša čista.

To Mlado Sunce mene će upiti,

svaka mi tajna iskrit će nadom

od koje se rađa moj duhovni svijet

i sve će se takve duše okupiti

što sada dolaze samo kradom

i svi će mirisati kao najljepši cvijet.

Kada se otkrije svjetlo Kneza sveg mira,

mnogima to će biti misterij

jer mnogi će ratovati uvijek iznova

i neće znati što ih to dira,

što ih to nosi da ne budu zvijeri,

što im to svijetli na vrhu krova.

Tajna je ono što se ne može reći,

al' može se spoznati na životnom putu

koji me odveo daleko izvan mene.

Ona se javlja u gorućoj svijeći,

mada me vide u oklopu krutu,

kad mi se otkriva Božić što nema sjene.

13.12.2021. 03:14

Kraljevski blagoslov

 

Znam da se mora sići

niz te planine od mjedi,

niz te iskovane rijeke

kojima je gaz sve plići,

gdje ti svaka misao izblijedi

na božanske ruke meke.

Znam da mora se izaći

iz nebeskih stanova od čipke,

poći carstvima i svakom srcu

jer su mnogi koji žude naći

puteve do Majke i do Zipke,

ali traže u vremenitome grču.

Često potrebna je ona nadljudska snaga

da se primisli te ne čuju od zlobe

i od zavisti i ljubomore

što ne vide kako ta je Ljubav blaga

da bi mogla prodrijeti u grobe,

da bi stigla živa sva u pomore.

Znam da poznaš izgubljene ovčice

i da brineš za sve koji su daleko

dok još s malenima razgovaraš

i da s njima bacaš novčiće

na te Jasle gdje izvire med i mlijeko,

sve onako kako Bog ti progovara.

Znam da nagrada je Ljubavi ti pregolema

i da nitko nema posjede tolike

kakvi tvoje okružuju dvore

i da veći si u Bogu od najveća problema;

duše čeznu sve te nagrade, a ne znaju kolike,

da je prema njima maleno i more.

Znam da potreban je Zaglavni taj Kamen

što dojuri odnekuda poput vjetra

i poruši carstva koja visoko se grade;

da je Božić strašan kraljevski taj Znamen

što nam kraljuje u noćima Svjetla

kada svatko tamu skriva i Repaticu krade.

Sve se događa u meni dok sam tijelom u daljini,

dok za nas još molim redovne te molbe,

nemoćna prošetati po serpentinama

pored mnogih vjernih tijela, sretna u tišini.

Bdijem često jer su sada jače one strašne borbe,

smiješim se zbog Kraljevske vladavine u nama.

10.12.2021. 09:19

Kraljica i Božić

Opet pjevati bez glasa

lijepo li je, čisto

kad bez grijeha Djeva stasa

i obdari nam sve nas Kristom;

tako ona tiha, neprimjetna bila

u začeću svog života

kao da se namjerno je skrila

usred božanskih divota

da ne sjaji prekomjerno

veličanstvom djevičanstva.

Sveto pučje, njojzi vjerno,

otkrilo je proročanstva

molitvenom kontemplacijom

i Kristovim Tijelom

koje vječnom se komunikacijom

čini Dušom potpunom i cijelom

jer se tako predaju i vjerni

Bogu svome, Božiću mladom,

svi ti narodi i puci smjerni,

makar i sa svojim jadom.

Kraljica je naša istovremeno

novu povijest započela

s našim grešnim sjemenom:

Duha Sveta moliti je htjela,

a za njome apostoli svi

te svi vjerni sveti postadoše.

Ona kojoj ništa ne mogu ni zli

okupila ih je pa se sastadoše.

Sada jedno tijelo jest i jedan Duh,

neki veliki i neki mali,

Božić, samo Jedan, vječan Kruh

kojega su apostoli dali.

07.12.2021. 15:52

 

Narod je trava

 

Gledam tu gugelovu pizzu, pizzu napuljsku i sjećam se uzrečice: „Vidjeti Napulj i umrijeti”. I ta mi sada pizza čini upravo raspoloženje umiranja, a da ne vidim taj predivan i šarmantan Napulj jer više nemam nikakve volje za to turističko razgledavanje.

No, problem je kako se diviti hrani koja je u Napulju izmišljena. Pizza k'o pizza, što ću s njom? Zašto gledati pizzu na internetu iz dana u dan? Da je barem naručim i pojedem dio, još bih mogla nekako uskladiti svoj život. Kakvoga smisla to sada ima i traje danima?

Sad ću ti reći, to je nalog da se ljudi nagledaju gluposti kako bi zaboravili tko su i što su, odakle potječu i što čine. Pizza na internetu kao čežnja čovjeka da postane svemoguć. Da mu bude dovoljno da nešto pomisli i zamisli pa da se zbude.

Jer 'narod je trava' (Iz 40,7b), govori prorok Izaija, a to govori Gospodin Bog koji nas je stvorio. Čovjek je prolazan, glup, neuk, nevrijedan, prolazan kao pizza ili kao trava.

 „Svako je tijelo k’o trava, k’o cvijet poljski sva mu dražest.

Sahne trava, vene cvijet, kad dah Gospodnji preko njih prođe. Doista, narod je trava.

Sahne trava, vene cvijet, ali riječ Boga našeg ostaje dovijeka. (Iz 40,6-7)”.

Ali evo!

Evo Boga vašega, vjernici!

Nek se govori među poganima da Gospodin Bog dolazi, da kraljuje!

Neka čuju trave i cvijeće, nek se pomiču planine i neka vjetrovi zahuje, neka huči more i sve što je u njemu!

Gospodin Bog kraljuje, spašava narode, oživljava ljude i čini ih vječnima!

Sva Vrhovništva i Vlasti poklonit će se Kralju, Djetetu koje, evo, već rađa se i putuje u Betlehem, raduje se u krilu Djevice Marije koja s mužem Josipom stiže iz onoga nepoznatoga, nikada priznatoga, prolaznog grada Nazareta!

„Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.” Ef 6,12 

Jer nije nam se othrvati krvi i mesu, nego zlodusima koji vladaju, glavarima i vrhovništvima kojima zlodusi upravljaju.

Kako je to točno i istinito govorio Sveti Pavao!

Pizza na internetu je gugelov potpis kojime potvrđuje da gugelom vlada zloduh, vrhovništvo zlih i prolaznih smrtnika.

Danima, uoči Svetkovine BEZGREŠNOG ZAČEĆA BLAŽENE DJEVICE MARIJE, gugel i njegovi vrhovnici dive se pizzi napuljskoj, vidješe pizzu ljudi i pomriješe.

Svetkovina Marijina začeća od njezinih roditelja Joakima i Ane nije svetkovina kojom bi se slavila prolaznost ljudi već samo vječnost jedne djevojke i ljudske osobe koja bijaše poslušna Gospodinu i koju njezini roditelji posvetiše Bogu. Bog uze Mariju i oslobodi je od grijeha u trenutku kad su je roditelji začeli. I postade Bezgrešna, vječna, jedina, Božje milosti puna.

Oci II. vatikanskog sabora uče nas: »Urešena već od prvog časa svog začeća sjajem sasvim osobite svetosti, nazaretska je Djevica po Božjoj zapovijedi bila pozdravljena od anđela navještenja kao milosti puna...« Izražavajući vjeru Crkve još iz vremena svetih Otaca, papa Pio IX. proglasio je dogmu o Bezgrešnom Začeću 8. prosinca 1854. godine.

Marija postade Kraljicom neba i zemlje, Utočištem svih ljudi, grešnika i Naučiteljicom svih vjernika, grešnika, ali i svetih, Marija postade Majka Crkve.

A Crkva nas uči o Bogu, Gospodinu našemu Isusu Kristu:

„Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce.

Najamnik — koji nije pastir i nije vlasnik ovaca —kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni:

najamnik je i nije mu do ovaca.

Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje,

kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce.” Iv 10,11-15

Potrebno je pogledati Gospodina i – živjeti.

PSALAM 96

GOSPODIN – KRALJ I SUDAC

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!
Pjevaj Bogu, sva zemljo!

Pjevajte Gospodinu, hvalite ime njegovo! 

Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo,

kazujte poganima njegovu slavu,
svim narodima čudesa njegova.

Nek’ se govori među poganima: »Gospodin kraljuje!«
Svijet on učvrsti da se ne pomakne,
narodima pravedno upravlja.

11Raduj se, nebo, i kliči, zemljo!
Neka huči more i što je u njemu!

12Nek’ se raduje polje i što je na njemu,
neka klikće šumsko drveće

13pred Gospodinom, jer dolazi,
jer dolazi suditi zemlji.
Sudit će svijetu u pravdi
i narodima u istini svojoj.

Neznanka

 

Boli razne, dušo, bolujem,

ali kao da mi ništa nije,

samo tijelo se odmara.

Kao da ne vidim i ne čujem,

ali zrno se života budi, klije

sve dok nebo ne raspara.

Um se ovaj često sapliće,

uzroci su organski, zemaljski.

Dosadno je boli bolovati.

Ali duša vjerna rijetko posrće

jer joj neće rod nauditi taj zmajski

što sve duše želi okovati.

Kada izdaje te sluh i vid, i živci,

ili što je kostobolja ili umor česti

prema ljubavi, najvećoj od svijeta?

Kada stope zaostaju, plaču kao krivci,

i kad ne brinem se što ću piti ili jesti,

ova ljubav štiti me na ulicama geta

kamo sklanjam se od nemoći i žala.

Ne može me stići siromaštvo veće

dugovanja prema svoj vremenitosti

koja pravde nikada mi nije dala.

Zvjerad nikada me primijetiti neće

jer sam slaba u sjenovitosti.

Vjetrovi će prašinu nabaciti u hipu

na one ostatke što ih ptice zaborave;

neće biti niti tragova, ni smeća.

Neću dati niti jednu kunu, niti lipu

za sva obećanja ili riječi varave.

Samo stih se uvijek jasno sjeća.

Inkognito sam doputovala,

svi prodavali su tu identitete,

trgovali su na mojoj klupi.

Zemlja mi je stope okovala,

prolazne mi darovala epitete.

Nudili se programi, životi skupi.

Ne vidješe od sljepoće svoje

što je očigledno srcu prostom,

ništa istinito ne vjeruju, dušo draga.

Zbog te ljubavi i pažnje tvoje

slavim Boga, makar i pod mostom

gdje je klima stabilna i blaga.

03.12.2021. 01:46