Za
nas, ljude je kršćanska, opća, univerzalna, apostolska, evanđeoska
i sveta Crkva u Kristu sakrament i znak najtješnjeg sjedinjenja s
Bogom.
Crkva
je znak i oruđe jedinstva cijeloga ljudskog roda.
Crkva
je sav Božji narod koji je tijelo Krista, raspetoga i uskrsnulog od
mrtvih, Bogočovjeka Otkupitelja ljudi od grijeha i smrti. Krist je
stvarno tijelo kojemu je On sam Glava toga tijela dok su vjernici i
kršteni udovi toga tijela.
Krist
se nalazi u vjernicima svojim i moliteljima te se služi, po njihovoj
slobodnoj volji i pristanku, njihovim tijelom i duhom, njihovim
umovima, rukama, nogama, sposobnostima koje im daje i njihovim
talentima. U tome je tajna jedinstvenosti Crkve, ma koliko ona
izgledala kao da možda nije jedinstvena. Jedan je Bog i jedno su
tijelo Krist i Njegova Crkva, neodvojivo.
Krist,
pravi Sin Boga, pravi Bog i pravi čovjek, onakav čovjek kakvi bi
morali biti svi ljudi koji su grešnici, iako su i sveti istovremeno
jer narav ljudska pada u grijehe, ali Krist, koji živi u vjernicima,
svojim sjedinjenjem s njima posvećuje vjernike i njihove živote i
djela; On je istinski Zaručnik svojega Naroda, svoje Crkve koja Ga
iščekuje dok naviješta smrt Kristovu na otpuštenje grijeha i dok
slavi Kristovo uskrsnuće i uzašašće na nebo gdje On sjedi s desne
Bogu Ocu svemogućem s kojim se jedinstveno, međusobno ljubi. Sve se
to događa u Bogu Duhu Svetomu što su Ga Otac i Sin poslali na
zemlju, na Crkvu svoju.
Jedan
je Bog, jedna je božanska narav, a tri su božanske osobe u
Presvetom Trojstvu.
Bog
je blizu, ali Božje misli nisu kao naše misli jer mi griješimo i
nismo logični; Božji putevi nisu kao naši ljudski putevi jer mi
uglavnom gledamo prema smrti dok je Bog oduvijek i zauvijek, On
jednostavno Jest, postoji, prisutan je i vječan. Tko je u Bogu,
prebiva u vječnosti, odnosno u raju, ali tu vječnost može izgubiti
ako padne u smrtni grijeh.
Smrt,
onakva otprilike kako je mi vidimo, nije kraj postojanja za većinu
ljudi i za većinu vjernika Kristove Crkve, iako smrt nije kraj i za
mnoge druge ljude koji se nadaju besmrtnosti.
Kod
mnogih bezbožnika besmrtnost je pitanje magije i okultizma kojima se
neki bave, a za koje neki nemaju vremena, ali su im misli, riječi i
djela pod utjecajem magijskog i okultnoga te mnogi govore da su
vjernici.
Protiv
takvih smrtnih grijeha Krist je jedini lijek i spas.
U
Kristu i u Kristovoj Crkvi nema niti trunka magije, magijanje i
vračanje su veliki grijesi koji zaista vode đavlu. Ne u smrt već u
pakao.
Naziv
đavao ( grč. „diabolo” = „djelitelj”, onaj koji razdvaja
ljude i svjetove, razdvaja jednoga čovjeka na više djelova pa je
tako čovjek pod utjecajem grijeha sam sebi neprijatelj)znači
neprijatelja koji vrši podjele među ljudima protiv jedinstva, a u
Kristovoj Crkvi protiv zaručničkog sjedinjenja.
Gospodin
Isus Krist jači je od svega, jači je od đavla i njegovih spletki.
Tako
su i vjerni Kristovi udovi i molitelji jači u raznim napastima kao
što su strahovi i sumnje kakvi spopadaju mnoge ljude i neke slabije,
ali i čvrste vjernike.
Bog
je nevidljiv i Bog je duhovan, On je Duh.
Čovjek,
kojega stvori Bog na sliku svoju, također je duhovan, ali i
tjelesan.
Bog
je poslao svoga Sina, svoju Riječ koja se utjelovila po Duhu Svetomu
u krilu bezgrešne Djevice Marije i postala čovjekom.
Tako
je Bog omogućio ljudima da u svojoj slobodi slijede Božjega Sina i
Očevu Riječ koja ih vodi ka onome spomenutom sjedinjenju s vječnim
Zaručnikom.
Jedina
i originalna duhovnost je duhovnost Boga, Stvoritelja svega i sviju
ljudi. U toj otajstvenoj, mističnoj, tajanstvenoj i misterioznoj
duhovnosti tajanstvenost pripada Bogu kojega slabo poznajemo dok smo
si mi, ljudi malo bolje poznati.
Ipak,
mnogi, kao što je rečeno, misle da je duhovnost lepršanje po
livadama, raznoliko i duboko pa plitko disanje u nekoj vježbaonici
ili da su to sve neke magične riječi i rečenice, da je to snaga
ljudske volje i moć sugestije, a sve se mora intenzivno i vrlo često
trenirati čitav život.
Boga
se mora ljubiti i u tome je misterij.
Da
bi čovjek ljubio Boga, Bog prvi u izobilju i velikom, nesebičnom
naravno, predanju ljubi čovjeka, ljubi sve ljude radi čijega je
spasenja od đavla otišao i u okrutnu smrt na Križu. Okrutna je
smrt Kristova bila zbog toga što je na sebi nosio sve patnje
svijeta, sve boli, sva magijanja, sve đavlove spletke, sve ljudske
oholosti, preljube, ubojstva i svu, ali baš kompletno svu krivnju
svih ljudi koji su ikada živjeli i koji žive, i onih koji će
živjeti u budućnosti; apsolutno sve je svojom smrću Krist
Bogočovjek otkupio od đavla i spasio za sebe, kao istinski Zaručnik
svojega Naroda, svih ljudi.
Budući
da Bog ljubi božanski, ostavio je čovjeku i svakom pojedincu da se
sam odluči i da bira hoće li krenuti za Kristom i naučiti Ga
ljubiti kako bi stigao u blaženi raj ili će se poigravati sa
životom svojim i tuđim životima, s duhovnostima i magijanjima.
Boga
se može upoznati i ljubiti.
Zaljubiš
se u Boga već na prvi pogled: zove te prijateljem, umro je za tebe,
da bi imao ti život vječni, i još ti lijepo kaže da slobodno
odlučiš i da biraš hoćeš li blagoslov u životu s Bogom ili
prokletstvo u odmicanju i udaljavanju od Boga; hoćeš li izabrati
život ili smrt, raj ili pakao i slično.
Kristova
Crkva je katolička, što znači univerzalna, opća; ona je
evanđeoska i apostolska i koristi Bibliju, Sveto pismo Staroga i
Novoga zavjeta, obavlja liturgiju barem svake nedjelje i za velike
Blagdane (Uskrs, Duhovi, Božić, Tijelovo, Bogojavljenje,
Blagovijest, Uznesenje Marijino na nebo) u kojoj se živi
sakramentalnim, otajstvenim životom jer postoji sedam sakramenata:
Krštenje, Potvrda, Pomirenje, Euharistija, Ženidba, Svećenički
red i Bolesničko pomazanje. Svake nedjelje se slavi Uskrs kada se
događa Euharistija, Žrtva i Zahvala Bogu za spasenje.
Nije
potrebno intenzivno trenirati, niti imati posebne moći.
Dovoljna
je slobodna odluka između blagoslova i prokletstva, između vječnoga
života i smrti.
Život,
dakle, biraj.
24.07.2021.
21:21