Stroj koji uništava sam sebe

Cvrkut ptica,

tko bi ih ubio, kome su smetnja?

Mravinjak vrvi mravima,

tko bi ih zgazio, kome su teret?

Djeca na igralištu,

tko bi u njih pucao, tko bi mogao to?

Slabiji od ljudi,

tko bi ih napadao, tko bi bio tako nekulturan?

Mlado pseto cvili,

tko bi ga šutnuo, tko bi bio takav monstrum?

Kada bi došli divovi,

tko ne bi molio za život?

Svi moramo umrijeti,

tko bi ubio sam sebe?

Svi kradljivci pljačkaju,

tko bi im dopustio namjerno to pod izgovorom da će tada biti manje neuspjelih pljački? To je nelogično zaključivanje, zar ne?

Ubojice ubijaju,

tko bi im dopustio to pod izgovorom da je sloboda svake osobe neograničena?

Ako si s nekim silovateljem začela dijete, tada slobodno ubijaš i činiš nekažnjeno ono što poželiš.

Ženo, ako misliš da si ti sama vlasnik svojega tijela, zašto se ne obraniš od silovatelja? Zato jer su jači od tebe? Pa što? Ako ti možeš sama odlučivati o svome tijelu, tada i oni imaju pravo činiti nekažnjeno sve što požele. To je nelogično razmišljanje, zar ne?

I ptice ubijaju, i mrave će zgaziti, i bombu će baciti na igrališta.

Slabije od sebe će eliminirati iako time pokazuju svoju nekulturu jer ako misliš da je netko od tebe slabiji, morao bi ga podučiti. Ali ti to ne umiješ, ti umiješ samo činiti nasilje.

Ako znaš da ćeš umrijeti kad, tad, zašto si se uopće rodio, da živiš i ubijaš ili si se rodio zato da živiš vječno?

Ako si jači pa odlučuješ o slabima, znaj da i od tebe uvijek ima netko jači; ako si slobodan pa ubijaš i uništavaš sve oko sebe, znaj da i od tebe ima netko tko je puno slobodniji i možda te ima namjeru uništavati i ubiti; ako si logičan i pravedan, znaj da i od tebe uvijek ima netko tko je logičan jasnije od tebe, tko je pravedan prema svima, prema jakima i slabima.

U svijetu postoji jedan pokret, to je pokret za uništavanje čovječanstva i zemlje koji djeluje pod parolom da je čovjek ubojica i da ga se treba uništiti i istrijebiti. Ljudi koji slijede taj pokret i sami dižu na sebe ruku, čak i oni koji su pri koliko, toliko zdravoj pameti. Njima je valjda logično da moraju što prije nestati, umrijeti. Taj pokret često mijenja svoje nazive, a postoji već stotinama godina.

Takva razmišljanja samo dokazuju da je čovjek svjestan da je zao i da zaslužuje smrt. Takva razmišljanja dokazuju da su ljudi opterećeni, povrijeđeni, razočarani jer uvijek onaj tko ne zna oprostiti, nosi razne uvrede i povrede u sebi, traži pravdu i želi osvetu kao da će to izbrisati njegove boli, a to se ne događa jer boli postaju od toga veće, teže i gore, vode do samoubojstava, vode do samouništenja.

Čovjek proizvodi strojeve, ali nikada ne proizvede stroj koji uništava sam sebe. To je dokaz da je čovjek u biti dobar, bolji nego što misli da jest; to dokazuje da su ljudi za život, da se opredjeljuju „pro life”.

Čovjek sanja o stroju koji bi se jednom pokrenuo i koji nikada, nikada više ne bi prestao raditi. To dokazuje da ljudi žele pronaći recept za vječni život.

Suosjećanje, sposobnost uživljavanja u tuđe nevolje i probleme, u tuđu radost i nadu nestaje kad je čovjek jako povrijeđen. Ali kada oprašta, bol nestaje, a iskustvo boli se ne zaboravlja i to opet rađa još veću sposobnost suosjećanja.

Mnogi su izgubili taj osjećaj za suosjećanje i glumataju da su za ravnopravnost svih ljudi:

Bili vi crni ili bijeli, bili vi Hrvat ili Srbin, bili vi pravi ili krivi, bili vi ubojica ili dijete – svi ste ravnopravni, govori sotona. Svi ste njegov plijen.

Sotona valjda misli da će ljudi proizvoditi svoje nasljednike u epruvetama. Sotona vjerojatno misli da će se ljudi na taj način okrenuti na zlo, ne misli da će se ljudi poubijati, iako bi mu to bilo najdraže, ne misli on to, on se nada da će mu doći praviti društvo u paklu. Jer Sotona dobro zna da ljudi ne umiru zauvijek već da dolaze pred Gospodina Boga. Sotona to zna i želi da svi pred Gospodinom završe u paklu, zajedno s njim, te da će Gospodin Bog tada morati priznati Sotoni da je bio u pravu kada je tvrdio da čovjek nije zaslužio raj. A, po planu Sotone, kada bi Bog sve to priznao, Sotona bi zavladao umjesto Boga i svi anđeli bi mu bili sluge, kao i svi ljudi u paklu. No, to su nerazumni planovi, Sotona ne razmišlja logično. I nebo, i zemlja već su napučeni bezbrojnim dobrim anđelima i svetim ljudima.

Logično razmišljanje je u biti Gospodina Boga, Stvoritelja neba i zemlje, roditelja ljudi. Eto, i od Sotone ima netko tko je još jači, tko je pravedniji, tko razmišlja logično, tko svima oprašta sve, tko ima suosjećanja za svakoga.

Gospodin Bog je toliko milostiv da dopušta vragu da se koprca u svojoj oholosti, u svojoj zloći i u svojim osvetama, sve dok jednoga dana, za koji nitko ne zna da li će doći, pali anđeo ne posustane od svoje rabote, to jest dok se ne pokloni Jačemu od sebe i slično. Kada Isus dođe, na Dan suda, bit će prekasno za propale zloduhe.

Ali, za čovjeka nikada nije kasno da počne logično razmišljati.

23.05.2019. 11:55

Psalam 27

Gospodin mi je svjetlost i spasenje: *
    koga da se bojim?
† Gospodin je štit života moga: *
    pred kime da strepim?
Kad navale na me zlotvori *
    da mi tijelo žderu,
protivnici moji i dušmani, *
    oni posrću i padaju.
Nek se vojska protiv mene utabori, *
    srce se moje ne boji;
nek i rat plane protiv mene, *
    i tada pun sam pouzdanja.

Za jedno molim Gospodina, *
    samo to ja tražim:
da živim u Domu Gospodnjem *
    sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju *
    i dom njegov gledam.

U sjenici svojoj on me zaklanja *
    u dan kobni;
skriva me u skrovištu šatora svoga, *
    na hridinu on me uzdiže.
I sada izdižem glavu *
    iznad dušmana oko sebe.
U njegovu ću šatoru prinositi žrtve radosne, *
    Gospodinu ću pjevati i klicati.

Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja, * 

    milostiv mi budi, usliši me!
Moje mi srce govori: »Traži lice njegovo! « *
    Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim.

Ne skrivaj lica svoga od mene. *
    Ne odbij u gnjevu slugu svoga!
Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti! *
    I ne ostavi me, Bože, Spasitelju moj!
Ako me otac i mati ostave, *
    Gospodin će me primiti.
Nauči me, Gospodine, putu svojemu, †
    ravnom me stazom povedi *
    poradi protivnika mojih.

Bijesu dušmana mojih ne predaj me, †
    jer ustadoše na mene svjedoci lažni *
    koji dašću nasiljem.

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja *
    u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se, †
    čvrsto nek bude srce tvoje: *
    u Gospodina se uzdaj!

Brzi sumrak

Južni vjetar,

oblaci puni crnila

mjere kilometar

do moga strnila,

do urednih gredica

i sjajna suncobrana.

To kiša, sestrica,

od Duha izabrana,

onako sitna

želi se javiti

i sada je bitna

jer će slaviti

svu snagu svoju

što ju je krila

kad je u poju

proljetna bila,

vjesnica ljeta

i žarkih dana.

Obilna, sveta,

poput orkana

vrtu će liti

daždeve jake,

pijavu sviti,

naći junake.

Evo je, tuče

i mračna je noć,

i sve duše vuče

jer ima moć.

22.05.2019. 19:19

Tvrdi prag

Duši mojoj sad podaj Ti, blag

mir oproštenja, poticaj nade

i prekorači taj visoki, tvrdi prag

gdje misli se nesretne same sade

pa duša mi klone u jadima tim

što nište je kao navala srđa

na sve što služi dusima zlim

i duša postaje od toga tvrđa.

Ti budiš je čistu od pamćenja svaka

i dar pročišćenja nada mnom vlada

kako bi duša postala u Tebi jaka

da se povrati njoj ljubav, vjera i nada,

da ne plače, zgusnuta od gorčine

i prepuna tuge da nju ne prolijeva

već da sa sebe sve te namete skine,

da Tebi, Kriste, hvale propjeva.

22.05.2019. 08:58

Nebeska riznica

Pitaš li me zašto boli moje strašne

pjevaju tim glasom budućega spasenja,

zvukom blagoslova, sreće časne,

sviraju mi melodiju bujanja i rastenja

sveg i svaka životnoga vijeka,

reći ću ti to je pjesma moje biti,

to je moja spasonosna rijeka

koju davno počela sam prelaziti,

ponekada lađama što jedro viju,

katkada i mukotrpnim koracima

prema vjetrovima koji briju,

prema izvoru što plodi konacima

u tome zemaljskom životnome putovanju.

Nikad neću stići, to je vječnost kao stijena

koju nikad neću sagledati u mome pozvanju,

uvijek ću se, za u vijeke držati ta plijena.

Ta je pjesma riznica nebeska,

tajna i presveta riječna struja

koja nađe mene sred pustinjska pijeska

i sada u mojoj duši tajanstveno buja.

Pred oltarom Ljubavi ja stojim,

blagoslovi padaju u moje naručje

i na moja djela što ih ja ne brojim;

maslinovo lišće i palmino stručje.

A od blagoslovljenih mi kapi

cvjeta srce i dobiva snagu

kojom ni ta rijeka ne ishlapi

već mi uvijek okrepu ponudi blagu.

21.05.2019. 13:42

Informacija

Neuki ljudi često vladaju javnim mnijenjem, to jest žele za sebe neki ravnopravniji položaj u društvu, žele sebi povratiti osjećaj samopoštovanja i ljudskoga dostojanstva kojega su izgubili zbog preteških kritika na račun ljudskoga neznanja.

Naravno i čovjeku prirođeno ljudsko znanje razlikuje čovjeka od životinje. Prirođeno ljudsko znanje je protiv smrtne kazne, protiv ubijanja i uništavanja, protivi se zlostavljanju životinja, slabih skupina kao što su djeca, starci, bolesnici; prirođeno ljudsko znanje raspoznaje svoju obitelj i razlikuje one koji mu nisu obitelj ili poznanici i prijatelji; prirođeno ljudsko znanje upućuje čovjeka da upozna nekoga prije nego što će odlučiti hoće li mu ta nova osoba koju želi upoznati biti prijatelj ili samo prolaznik. Prirođeno ljudsko znanje podrazumijeva da će čovjek nastojati dobiti neku informaciju, neki podatak prije nego što odluči o svojim postupcima; ako, primjerice, želim odrediti tko mi može pomoći i tko mi je više simpatičan, tada ću se raspitati kako najbolje znam i umijem o ljudima koji mi kažu da mi žele pomoći. Kada želim otići na glasovanje u vrijeme izbora, tada već imam svoje mišljenje i svoja iskustva s kandidatima među kojima ću se opredijeliti. Neću upitati susjede ili obitelj, strance ili prolaznike da mi kažu za koga da glasam, to neće učiniti čak ni dijete. Ipak, ljudi pitaju često da im drugi ljudi kažu što moraju misliti i za koga se moraju odlučiti, takav postupak graniči s ljudskim razumom i prirođenim ljudskim znanjem.

Ljudima nije lako učiti u školama ovoga svijeta, ali vrlo često ljudi nemaju prilike učiti niti u životnim školama. Ipak, najosnovnije znanje čitanja, pisanja, računanja, etike, informatike, prirodoslovlja, pojava u prirodi i ponašanja u bilo kojem društvu posjeduje većina ljudi. To je ljudska kultura i ona ne zahtijeva da čovjek ide na daljnje školovanje ako mu je to preteško.

Osnovna ljudska kultura sastoji se u tome da čovjek može privređivati za sebe, biti samostalan te da može održavati neki red i mir u sebi i oko sebe; da čovjek ne robuje i ne gladuje, da živi tako da ima mira i slobode, ali i tako da ne ugrožava mir i slobodu svojoj okolini. Osnovna ljudska kultura zahtijeva da ljudi svoje sposobnosti razvijaju u miru i redu te da imaju koristi od tuđih sposobnosti.

Novi val u modernom svijetu, naprotiv, zahtijeva od čovjeka već dok je još dijete da prvo potraži informacije na svome mobilnom uređaju, a tek potom da se osvrne oko sebe i uoči ljude i stvari oko sebe. Novi val zahtijeva od čovjeka da odmah, i prije nego što dobije informaciju, počne djelovati učinkovito što je nemoguće ako čovjek ne razmisli i ne odluči kako će djelovati. Novi val zahtijeva od čovjeka da se spusti na razinu osjećajnosti, osjetilnosti, intuicije i navike.

Budući da mora odmah djelovati učinkovito, a ima naviku tražiti po mobitelu informacije, čovjek se oslanja na to da će stroj ponuditi razmišljanje i zaključivanje te da će potom čovjek djelovati, to jest, stroj odlučuje na neki način umjesto čovjeka i to ne zato što stroj razmišlja već samo zato što čovjek ne razmišlja, a djeluje i to pod pritiskom da mu djelovanje mora biti učinkovito.

Nekada bi čovjek upitao druge ljude, a danas upite šalje stroju.

Prvo što će uočiti na stroju jest obilje informacija. Možda nije uopće pretjerano reći: mnogi ljudi djeluju kada se dokopaju najrazličitijih informacija koje ponude različita gledišta nakon kakvih ti mnogi ljudi krenu djelovati, a da nisu samostalno razmislili i odlučili kako će djelovati. Dakle, ono što ljudi danas nazivaju učinkovitim djelovanjem jest samo pohlepno i nesvjesno gutanje mnoštva informacija nakon kojih čovjek djeluje kao muha bez glave, intuitivno i spontano, bez puno intelektualnih napora. Mnogi ljudi ne razmišljaju, a djeluju. I nekada je tako bilo, ali nekada je bilo i puno manje informacija pa je čovjek imao vremena malo i promisliti prije nego što bi mu stigla sljedeća informacija.

Također, uvijek su postojali grijesi među ljudima, isti ovakvi kakvi su danas, ali se za te grijehe nije znalo javno. Nije se znalo toliko informacija o tome kako su muževi u svojoj obitelji nasilni prema ženama i djeci; nije se znalo kako ima puno istospolnih veza; nije se znalo koliko griješe političari i razne državne vojne institucije jer informacije o tome nisu izlazile u javnost; nije se znalo koliko ima čedomorstava; također nije se znalo koliko puta su mnogi državnici spriječili opće ratove i uništenje u svijetu; nije se znalo koliko ima novih znanstvenih izuma i otkrića svakoga dana.

U mnoštvu informacija običan čovjek koji nema neku veću vlast, može postati malo poremećen ili dobiti vrtoglavicu. Može zaboraviti provjeriti da li su informacije istinite ili su plod nečije mašte. Običan čovjek prestaje razmišljati postepeno jer nema vremena, mora upijati nove informacije, učinkovito djelovati kako bi vidio što je istina i kakvi su rezultati njegova učinkovitoga djelovanja, ali bez postepenog zaključivanja i odlučivanja.

Nije prirođeno kulturnom čovjeku da sve usvaja kao da je istina i kao da je tuđe mišljenje njegovo vlastito razmišljanje i plod promišljanja i razumnoga odlučivanja.

Isus je to znao, toga je i prije bilo.

„Tko od vas, kad hoće sagraditi kulu, najprije ne sjedne da proračuna trošak da li ima čim dovršiti? Da mu se ne bi, kad postavi temelje, a ne mogne dovršiti, počeli rugati svi koji ga vide: 'Ovaj je čovjek počeo graditi, a nije mogao dovršiti!'

Ili, koji kralj, kad se sprema zaratiti protiv drugoga kralja, najprije neće sjesti i ispitati je li kadar oduprijeti se s deset tisuća ljudi onomu koji ide na nj s dvadeset tisuća? Ako ne može, šalje svoje poslanike dok je onaj još daleko, i moli za uvjete mira.” Lk 14,29-32

Tako u tom novom valu postaje svejedno da li ti informaciju daje netko tko točno zna da li je i koliko je istinita informacija ili informacija dolazi od nekoga tko ne zna ništa o tome što priča. Najčešće se dogodi da puno informacija širi onaj tko malo zna jer ima puno vremena za gutanje drugih informacija, a malo vremena za provjeravanje istinitosti informacija. Mnoge informacije čovjek nema mogućnosti provjeriti samostalno. Zato je dobro ići u školu i školovati se u mladosti o temeljnim pitanjima i saznanjima u modernom svijetu. U školama čovjek nauči da je prije svega osnovna ljudska kultura temeljena na osobnom prirodnom znanju koje se mora poštivati prije nego što se usvaja novo znanje od drugih ljudi, od znanstvenika i stručnjaka za neka pojedina područja znanja. U svakom slučaju školovani čovjek će radije pronaći nekoga tko je stručan u svom zvanju nego što će provjeravati znanje čitanjem novina i portala, služenjem medijima. Ljudi u medijima nisu stručni za informacije, ali često dovode stručne ljude običnom čovjeku u njegov dom. Školovani čovjek će brže prepoznati razliku između kompetencije novinara i kompetencije stručnjaka za neko područje, religiozno, političko ili prirodoznanstveno. Novinari mogu pričati svašta, ali živ čovjek pred novinarima možda i ne priča gluposti, možda je stručan građevinar ili fizičar. Nezgodno bi bilo od fizičara tražiti podatke o slikarstvu ili od umjetnika tražiti podatke o gradnji tvornice ako čovjek želi saznati relevantne podatke u kratkom vremenu.

Ponajviše je nezgodno upitati novinara kako se gradi zdanje ili za koga moramo glasovati na izborima. Novinar će vjerojatno reći da ljudi moraju glasovati za njegovog poslodavca, a tko mu je poslodavac, to nitko točno ne može provjeriti. Isto je i s drugim strukama. Zato je dobro imati što više znanja iz školskih dana.

Čovjek nema vremena niti provjeriti je li mu danas bolje nego jučer ili mu je sve gore i gore pa pita novinare o tome koja su i kakva su vremena.

Kako glasovati za nekog političara ili stručnjaka koji se bavi politikom osobna je zanimacija svakoga pojedinog čovjeka, a svaki čovjek ima svoje osnovno prirodno znanje u današnjoj kulturi, odnosno u ovoj civilizaciji.

Činjenica je da danas političari odlučuju o ekonomiji i da ekonomija odlučuje o politici. Običan čovjek možda nije čuo da osim političara, novinara i ekonomista postoje na svijetu znanstvenici koji svakoga dana dolaze do nepojmljivih otkrića u fizici, astronomiji, medicini, biologiji, kemiji, jezikoslovlju, filozofiji, teologiji.

Tako novinari često prosuđuju o stručnim stvarima i konzultiraju ekonomiste ili političare po pitanjima mnogih znanosti. Znanstvenici nemaju vremena za neobrazovane novinare, a mnogi od njih podučavaju mlađe znanstvenike. Oni su postojali i prije, ali se za njih nije uvijek znalo.

Novi val možda donosi informacije u naše domove i u naše duše, ali kulturan čovjek s osnovnim prirođenim znanjem morao bi znati barem toliko o životu da shvati da postoje mnoge informacije o kojima javnost ništa ne zna i nikada neće znati.

Na primjer, ako dođete u neki bolji restoran i sjednete s prijateljem za stol da biste naručili jelo i piće, nećete valjda ustati od stola i otići nekima za drugim stolovima da ih upitate što biste vi bili raspoloženi pojesti i popiti, ali ako to i učinite, mnogi će vas držati nekulturnim ili luđakom. Ako pogledate u mobitel kako biste saznali što želite pojesti i popiti, pristalice novoga vala će vas proslaviti kao jako simpatičnu osobu i steći ćete popularnost. Možete se odmah zaposliti kao novinar, političar ili što god vam drago. 21.05.2019. 11:41

Vjerne duše

Neodoljiva je čežnja moja

da slobodi sačuvam ja krila,

da ne pratim tuđa kroja,

makar me odjenula i svila;

da ne ulazim u tuđe sve programe

u kojima vladaju zakoni iz groba,

gdje se ljudske misli sve urame

grijehom koji traži mene, roba;

da me ne gledaju ni s visoka,

niti kao da su nadređeni robovlasnici

kao da ja nisam potekla iz Boka,

kao da su smrtne kazne glasnici;

da ne misle da je Bog u svima isti,

kao da je stvorila Ga ljudska duša

koja nema svu širinu, niti pogled čisti

da je oganj nebeski iskuša.

Samo Srce koje ljubavlju je okovano,

zarobljeno u slabosti čežnjom svojom,

poniznošću kojom čitavo je izrovano,

može kraljevati svom slobodom mojom

da ne činim ono što je zgodno

već da vičem što mi šaptom kane

kada blagujem to Klasje plodno:

da je ovdje život u sve dane

po svim dušama što vape spasa

od zakona kobna i pravila kruta

i da odem srcu koje nema glasa,

koje ovim grobljem izgubljeno luta.

20.05.2019. 09:09