Čaša puna žara

Pretrpjeti mnogo, istrpjeti malo,
isto mi je značajno, moj Bože.
Svak je vjeran tko se trsi
ma što da mu je na ruke palo.
Svak je vjeran koliko može,
svatko nekad Tvoje riječi vrši.

I što više strpiti se želim,
veće mi je Tvoje obećanje,
bolje vidim Te u vjeri,
više od života Tvoga ja podijelim,
brže milosti je Tvoje povećanje,
darivaš mi svega u obilnoj mjeri.

Ti me zoveš, Ti me vučeš
još od kada za Tobom sam krenula,
Tvoja čaša privlačna je kao žar
s kojim slatko me utučeš
svakoj riječi koju sam spomenula
da bih Tebi, da bih sebi ponudila dar.

Tko se jednom ljubavlju Ti okoristi,
taj Te poznaje i taj Te ne pušta,
taj se Tvojim obećanjima ovija
koja ispunjavaju se kao potok bistri;
Ti si vino, pjesma, Ti si ljubav sušta
koja slavnim ispunjenjima opija.
‎četvrtak, ‎31. ‎kolovoza ‎2017. 00:42:19

Tko ima Krista, ima život

Rekli su mi jednom da bi bilo dobro da se krstim. Valjda su kraj mene bili izgubili svaku nadu. Upitah: "Zašto?", a oni odmahnuše rukom prema meni.
Poslije odoh na krštenje da ne umrem, doslovno da ne umrem. Svi mi vjerujemo da smo besmrtni.
Najljepša mi je u Bibliji Prva Ivanova poslanica. Kao prvo, zbog božanskog stila kakvoga nigdje drugdje nećete pronaći. Drugo, ona govori kao što duša govori svojoj srodnoj duši.
Jedno mjesto u toj Poslanici savršeno opisuje moju vjeru:
Prva Ivanova poslanica, glava 5, redak 5-12
"5
2. Na izvoru vjere
Ta tko to pobjeđuje svijet
ako ne onaj tko vjeruje
da je Isus Sin Božji?
6On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv.
Ne samo u vodi nego – u vodi i krvi.
I Duh je koji svjedoči jer Duh je istina.
7Jer troje je što svjedoči:
8Duh, voda i krv;
i to je troje jedno.
9Ako primamo svjedočanstvo ljudi,
svjedočanstvo je Božje veće.
Jer ovo je svjedočanstvo Božje,
kojim je svjedočio za Sina svoga:
10Tko vjeruje u Sina Božjega,
ima to svjedočanstvo Božje u sebi.
Tko ne vjeruje Bogu, učinio ga je lašcem
jer nije vjerovao u svjedočanstvo
kojim je svjedočio Bog za Sina svoga.
11I ovo je svjedočanstvo:
Bog nam je dao život vječni;
i taj je život u Sinu njegovu.
12Tko ima Sina, ima život;
tko nema Sina Božjega, nema života."
Moja mi vjera ukazuje na to da je Krv Kristova slušanje riječi Božje, čitanje Svetoga pisma, praćenje homilije, otvaranje Bogu. To se događa u sakramentu Euharistije. U svjetlu vjere znam da su mi sakramenti Katoličke Crkve život. Teološka nauka me upućuje na blagovanje Tijela Kristova, na sakrament Pomirenja i, naravno, na sakrament Krštenja, krštenja vodom i Duhom, a Duh Sveti uvodi sve vjerujuće u istinu. Znam da je savjest taj Duh u meni jer savjest je Božji glas u čovjeku koji uvijek ulazi u sklad s riječju Božjom, a tada mi služi i Tijelo Kristovo. Inače ne.
Dakle sklad, sklad Duha i vjere, Milosti i sakramenata, Svetoga pisma i savjesti. ‎utorak, ‎29. ‎kolovoza ‎2017. 20:51:31

Do sutra

Jedna godina za jedan dan,
dan života od kvalitete
kad život nije rasprodan,
kada se ljudi nikom ne svete.

Zamislim da mi je svaki dan tako
kao da nema te brige za sutra,
ne stoga što bi živjeti bilo lako
već zato što sjećam se svakoga jutra:

kad promatram, Isuse, Tvoje rane,
kad čujem ti onaj okrunjeni krik,
ja zapravo ne znam brojati dane,
niti toj Muci ja ne poznam lik,

ali jedno sigurno jest:
to je iz Tvoje ljubavi niklo
da ne dižem glas, niti pest
i da je srce na Te naviklo.

I svakoga časa ta ljubav me hrani
da imam zahvalnost, a brigu ne,
da mi do sutra prolaze dani
kao jedan dan kvalitete velike;

da Ti je svaki trn u kruni
najjača ikada podnesena bol,
a samo zato da meni se puni
sreća, blaženstvo, kruh i sol;

da Ti iz Tvojih probodenih prsa
spusti se voda što me polijeva
i vino s najslađeg plodnog trsa,
samo da duša mi hvalu pjeva.

I upravo zato što neću shvatiti
kakva je Tebi bila ta Muka,
znam da će me Tvoja ljubav pratiti
kao najveće rijeke snažna huka.

I zauvijek podnosiš svoje raspeće
da moja se duša klanja i pleše,
i znam da si samo zbog moje sreće
izdržao sve što Sin Boga podnese.
‎utorak, ‎29. ‎kolovoza ‎2017. 17:47:41

Preteča

Bijaše čovjek, ime mu Ivan,
koji ne počini javnoga zla,
ali na zlo bijaše kivan,
poštenje mu bilo briga jedina.

Svi su od njega strepili, pa i glavari,
toliko pravedan bio je stvor,
svakom je rekao što su mu dari,
njega je slušao čitav zbor.

Nije na jeziku imao dlake,
nije u srcu nosio strah
i znao je grijehe duše svake,
i znao je svega života dah.

O, kako bio je duša prosta,
on reče kralju sve što ga ide,
da je počinio užasa dosta,
da ga se čak i dvorani stide,

da mu je žena kraljica lažna
i da po svijetu šire blud.
I kćer njena je kralju bila važna,
ona ih pratila stalno i svud.

Ivan je dobro poznavao Boga,
pokazao puku Janje za krštenje,
izvršio zadaću života svoga,
najavio Kristovo uzvišenje.

Čiste duše nose to znanje
što se ne uči u školama svijeta,
one lako vide stvarnost i sanje,
one su izvan zemaljskoga spleta.

Kraljicu zbunila Ivanova teza
o Kralju velikom koji sve ljubi
dok plešu na dvoru kralj i princeza;
ona naredi da se Ivana pogubi.

Ali svi, koji su Ivana pomno slušali,
odoše s Isusom u Nebeski Dom
gdje riječi su vječnosti slatko kušali
dok su glavari doživjeli slom.

Bijaše čovjek, ime mu Ivan,
čisto je bilo mu ljudsko podrijetlo;
bio je sav za Život nebeski, divan;
on dođe svjedočiti za naše Svjetlo.
‎utorak, ‎29. ‎kolovoza ‎2017. 03:19:24

Kasna kiša

U dalekim danima djetinjstva moga
nebo je grmjelo kao i sad,
i pao je pljusak sred maloga loga;
s njime je počeo i moj pad.

Kako je lijepo nebo bilo,
kako je kiša nosila okuse slatke
i kako je brzo sve potamnilo;
prošle su naglo noći kratke.

Prebrzo tad su letjeli dani,
mladost je htjela ostati tu
kao i hrastovi razlistani;
oni pokupiše kišu svu.

Mir je polegao na moje vjeđe,
brzina života konačno prestade
i moje su ruke sada blijeđe;
na pamet moju djetinjstvo pade.

Kao da ona mladost se vratila,
i polet, sloboda, sigurnost, tišina.
Koga sad briga koliko sam patila
kad je nemjerljiva opet nebeska visina.
‎ponedjeljak, ‎28. ‎kolovoza ‎2017. 16:44:05

Ne reci

Ne reci mi 'nikada', osim u bijegu,
u željama i prošnji, molitvama;
ne drži prokletstva na stijegu
već blagoslivljaj gdje je tama.

Ne reci mi 'uvijek' jer ne znaš ti to,
bića smo ovisnici kao loza na trsu;
mi imamo vijek i srce pokvarljivo
što sklono je piću, grijehu i mrsu.

Ne reci mi 'istina', ona je previše za te,
za tvoju meku kožu i slabu kost;
samo kad govoriš skromno svoj 'da' i 'ne',
od tebe nastat će umjetnost.

Ne reci mi 'ljubim' kad se ne klanjaš
Najvišem Biću, jednom i jedinom,
jer ti preda mnom samo o sebi sanjaš,
ja sam ti orah, praznina i slom.

Ljubav je za Boga, Njegova osveta
za sve što imaš i sve što jesi;
Njegovo je sunce i kiša sveta
za svakoga stvora, što god da ga resi.
‎nedjelja, ‎27. ‎kolovoza ‎2017. 12:13:54

Što mi značiš, Međugorje?

Mi smo u negativi. Bilo bi čudno, nakon sto godina progona, 'pranja mozgova', tlačenja, masovnih strijeljanja, robija i ubojstava, da smo zdravi i normalni, zar ne?
I po tome što to ne vidimo i ne priznajemo, već smo u negativi. I pozitivno i negativno gledamo na negativan način: ili smo previše u zanosu, ili smo suviše kruti.
Mi ne vidimo dobro.
Glavni razlog i poruka Božja u Međugorju nikome nije znana. Kao da se puno toga svilo oko neke crne rupe. E, ta rupa, to je nama taj takozvani 'međugorski fenomen'.
No, ne želim se uključivati u duge rasprave, više vjerujem nego što ne vjerujem da za mene Gospa Međugorska ima bar jednu poruku, a ta je da je ovaj narod u negativi i da gleda kroz koprenu koja bi se uskoro mogla razastrijeti, ali i ne mora to biti uskoro. Potrebno je strpljenje.

Može li grupa grešnika činiti pozitivne stvari? Može, uz poklon Bogu i blagoslov Božji.
Može li narod biti čitav grešan? Ne može. No, ipak, može se reći da narod, koji sam sebe priznaje izmučenim narodom, ne vidi dobro.
‎ponedjeljak, ‎28. ‎kolovoza ‎2017. 13:48:37