Moj Kralj

 

Kažu da je Isus došao baciti oganj na zemlju.

Zar je želio sve zapaliti, načiniti pravi cirkuski požar od kojega će sve izgorjeti?!

I pusta zemlja s rijetkim biljkama i živinom da će samo ostati?

Križ nije samo muka i bol, sablazan i zgražanje ili sažaljenje.

Isusov križ je kao nekako u prvom redu : SRAMOTA!

Jer ako je slava Boga najveća i najadalja, tada ono suprotno može jedino biti i sramota.

A Isus je progutao bol, pustio svoju svetu krv i prezreo, da prezreo je tu svoju sramotu među ljudima.

I kao što su Jeremiju bacili u bunar, a bunar bio srećom bez puno vode, a mučili ga na razne načine čitav život, tako je Jeremija ostao toliko vrijedan vjernik koji je naviještao propast Izraela i zarobljeništvo i ropstvo, a da mu nitko od kraljeva kao proroku na glasu nije vjerovao niti ga htio poslušati – svi su završili u ropstvu babilonskom.

I što čini Jeremija?

Prezire sramotu i ode na svojoj vlastitoj opkoljenoj zemlji kupiti sebi njivu za poslije zarobljeništva.

Veliku i duhovitu stvar je učinio Jeremija, pun vjere.

A velebnu i duhovnu stvar učinio je Isus.

A kome je Isus vjerovao, u koga je vjerovao Isus? U svoj narod i u pogane. Jer je znao da će mnoge zahvatiti taj oganj, vatra Duha Svetoga, plamen vjerska posluha.

Vidimo po našim svetim i slavnim ljudima vjernicima.

Ne vidimo po nama samima, vjerojatno stoga što se još nismo do krvi oduprli u borbi protiv grijeha.

Pun i prepun slave i veličine Gospodnje naiđe Isus na neprijatelje. Ta došao nas je iskušati, oganj baciti na zemlju. Oni ga počeše zadirkivati i vrijeđati, pljuvati po njemu, ismijavati ga, a Gospodin samo elegantno preskoči mrzitelje gotovo bez riječi – i ode na Križ. Radi nas i našega spasenja. U bol i muku, u patnju i sramotu. U bolima i preziru.17.08.2025. 23:07

„»Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo!

Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!«

(Lk 12,49-50).”

Čežnja

 

Ne mogu ti pjevati kad te nemam,

samo tulipani ovdje stoje, prijeko

u tom rasporedu, punom sjena

koje izgledaju toliko daleko.

Jedna nosi sliku tvoje kose,

na drugoj se sjaje oči krasne,

a ljepotu duše sve te sjene nose

da bi bile kao riječi tvoje jasne.

To se zove čežnja, kao pružena ruka,

proći dan za danom na toj stazi,

ali Isuse, mi znamo da je ovo muka

s kojom uskrsnuće sunčano dolazi.

Sveta Majko, vodi me do sreće,

barem malo da iskusim slada,

da prebrodim valovlje što se kreće,

što ga nosi tamna sol od hlada.

17.08.2025. 18:49

Sunčeva pjesma

Najljepša pjesma,suncem opjevana,

hrastovom sjenom prekrivena,

žarkom svjetlošću je odjevena,

tajnim stihovima sakrivena.

Donijela je na svijet bezbrojne stihove,

da se pohvali, da svakoga  razveseli,

i da žubore tihane njihove

svim biljkama i drveću raspodijeli.

Naravno, note ne uče vjeverice,

niti ih žirevima pišu.

Ali zato ih znaju sve ptice

koje pjevaju dok dišu.

Dok svjetlo ne izgubi snagu,

dok se ne spuste zvijezdane noći,

mnogi će pjevušiti melodiju blagu,

a tada će svi zajedno na počinak poći.

14.08.2025. 04:29

Da te se sjetim

Hvala ti za sličicu tvoju,

za tvoje jagodice na obrazima

koje me sjećaju na radost moju,

na mlado sunce u odrazima.

Labudovi odlaze, kao djeca sanjanju

sve dok buđenje ih skroz ne prene.

U svoje tajne zaklone se sklanjaju.

Da se barem često sjete mene,

bar onako, svaki dan na tren,

kao što i moje srce zatreperi 

svaki dan na isti pogled njen

koji ostavlja mi prostor vjeri.

Još se nadam da ćemo se sresti,

makar stare kosti caruju životom;

još se nadam zajedničkoj cesti,

ispunjenoj svom dobrotom i ljepotom.

13.08.2025. 07:34

Psalam 86 Vapaj u trpljenju i progonstvu

Blagoslovljen Bog koji nas tješi u svakoj našoj nevolji
(2 Kor 1, 3. 4).

Prigni uho svoje, Gospodine, i usliši me, *
    jer sam bijedan i ubog.
Čuvaj dušu moju, jer sam pobožnik tvoj; *
    spasi slugu svoga koji se uzda u te!

Ti si moj Bog; Gospodine, smiluj mi se, *
    jer povazdan vapijem k tebi.
Razveseli dušu sluge svoga, *
    jer k tebi, Gospodine, dušu uzdižem.
Jer ti si, Gospodine, dobar i rado praštaš, *
    pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.

Slušaj, Gospodine, molitvu moju, *
    i pazi na glas vapaja mog.
U dan tjeskobe vapijem k tebi, *
    jer ćeš me uslišati.

Nema ti ravna među bozima, Gospodine, *
    nema djela kakvo je tvoje.
Svi narodi što ih stvori doći će †
    i klanjat se tebi, Gospodine, *
    i slavit će ime tvoje.
Jer ti si velik i činiš čudesa: *
    ti si jedini Bog.

Uči me, Gospodine, svojemu putu
    da hodim u istini tvojoj, *
    usmjeri srce moje da se boji imena tvojega!
Hvalit ću te, Gospodine, Bože moj,
    svim srcem svojim, *
    slavit ću ime tvoje dovijeka,
jer tvoje ljubavi prema meni ima izobila, *
    istrgao si moju dušu iz dubine Podzemlja.

O Bože, oholice se digoše na me, †
    mnoštvo silnika život mi vreba, *
    i nemaju tebe pred očima.
No ti si, Gospodine Bože, milosrdan i blag, *
    spor na srdžbu - sama ljubav i vjernost.
Pogledaj na me i smiluj se meni; †
    daj svome sluzi snage svoje *
    i spasi sina sluškinje svoje!

Daj mi milostivo znak naklonosti svoje, †
    da vide moji mrzitelji i da se postide, *
    jer si mi ti, Gospodine, pomogao, ti me utješio.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen. 

Strmi put do raja

  

"Izrugivat će se sa mnom, tući me, odbiti me iz zajednice, mučiti i ranjavati.

Ubit će me."

Isus je to govorio apostolima u trenutku nakon svojega Preobraženja na gori, a to se i događalo nakon što se Isus "otkrio" učenicima kao slavan i sveti Bog.

Sada, kada se do maksimuma samosatlno otvorio, a neprijatelji svi mislili da su ga uspjeli namamiti i raskrinkati jer su ga sve žešće tražili i proganjali. Nisu mogli znati o čemu sve razgovara Isus sa svojim učenicima i apostolima, kako im tumači da sam od sebe daje svoj život za sve ljude i da ima vlast od Oca da svoj život uzme ponovo k sebi.

"Razapet će me. A onda, nakon tri dana, Sin Čovječji če uskrsnuti!"

To je govorio kao da opisuje konačnu pobjedu, nakon tolikih natezanja, proganjanja, ispitivanja i nastojanja svih neprijatelja da otkriju Isusa kao nekoga tko glumi, laže i vara ljude.

Puno je strpljenja bilo potrebno da se dođe na taj način do posljednjega časa, da se nađe s apostolima, da ih odabere, da ih pouči, da im što više ispripovijeda, da im protumači razumljivo i nerazumljivo, da ih drži uza sebe kako bi dobro i upečatljivo upamtili sve to što Rabbi govori jer sve su to bile nove i važne činjenice i informacije, većinom nejasne na prvi pogled.

Tako je Isus učio u teoriji i praksi životnu nauku vjere u jednoga Boga, Oca svemogućega.

I ukorio je ponekad učenike, a vrlo često im davao žive primjere jer su se neprekidno kretali među različitim ljudima. 

Samo noću, kad bi se odmarali, molio je Isus, onako, po strani, ali su ga i čuli te zamolili da ih nauči moliti, razgovarati s Bogom Ocem, da ih upozna s Ocem. Kako je to bio velik zahtjev, kako je to bilo divno, naučiti molitvu "Oče naš". Upoznati Boga Oca, razgovarati s njim, moliti ga i dobiti život u izobilju!

07.08.2025. 07:01

I tek kad je Izdajnik nestao iz okruženja, kada ostadoše samo probrani, pozvani, izabrani apostoli, Isus je načinio Posljednju večeru i pripovijedao do duboko u noć, brzo i egzaktno, pomažući aposotlima da ga shvate i da mu povjeruju. Sve tajne svijeta stale su u kratak završni Isusov govor i u oporuku, uključujući i riječi s križa.

Isusove Riječi, dakle, ispunjene su debelim iskustvom, značajnim činjenicama, povijesnim informacijama, velikim ljubavnim afektima i, nadasve,istinitim i pravednim sadržajem kakvoga ovaj svijet prije nije još upoznao, a i danas ga znaju samo rijetki, pod uvjetom da vjeruju Isusu, da ga poznaju, da razgovaraju s njim i žive za njega i njihovu zajedničku stvar: za Ljubav, Istinu, za Dobro i Lijepo. Od toga se ljudi pomlađuju, od toga se životi rađaju, grijesi uništavaju i stiže se u Raj.

Rijeka boli

 

Pričat ću ti opet neke priče:

znaš li kada željezna te ruka grči,

kao radi pozdrava sokolove kriče,

a u duši, tu unutra, pekmeze se srči.

Misliš odmah da ti bolnica ne gine,

al' odjednom prođe ta nevolja jaka.

Nije bilo tako nikada kad sunce sine,

obuzme te povjetarac, sunca zraka svaka.

Ne znam zašto skrivila sam anđelima,

znam da Bog me tješi i tetoši

samo radi sebe moju dušu ima 

da me lako na dlanovima nosi.

Čini se da neće dugo, ali traje eonima,

nije za izdržati to ludilo od vijeka.

Ali kad me Bog zagrli svojim zvonima,

kao da je prošla boli rijeka.

Ako mene ne bude, znaj da ja sam krasno

jer će sve to konačno mi proći.

Trideset godina biti sam, pa to je časno 

kada ne znaš koliko ćeš izdržati moći.

Isuse, ti, milo moje, znaku moj od sreće,

volim te sve više i sve jače marim

za te tvoje dlanove sve veće

da ti na njih Majčicu podarim.

11.08.2025. 10:11