Nepoznati Bog

 

Od početka svijeta ljudi tumače na površan način mnoge okolnosti, sebe i svijet. Za dubinsko i dublje upoznavanje potrebno je strpljivo i temeljito promatranje i potrebno je imati vrijeme na raspolaganju za tumačenje pojava i događaja. Nekada, ali i danas počinje promatranje velikim praznovjerjem te se tako razvija magijsko djelovanje kao imitacija dubljeg i boljeg poznavanja istine. No, magija je puko praznovjerje, ispunjeno umišljajima i djelovanjem zla što se uobličuje u Palom anđelu koji se lukavo služi dobrobitima svijeta da bi zavodio ljude na svoju stranu, na stranu grijeha i smrti.

Od svih ljudi na svijetu, primjerice danas, većina ne zna tumačiti Bibliju, Sveto pismo kršćana, ali od njih mnogi vole Bibliju citirati i redovito to učine na pogrešan način i bez razumijevanja, vadeći neke riječi iz konteksta i, što je najučestalije, postavljajući biblijske kraće citate u dugačke kontekste vremenitoga i svjetovnoga života, života bez vjere ili samo s površnim osjećajima one nade koja uvijek postoji u ljudima.

Naravno da ne moraš razumjeti mnogo da bi vjerovao, ali potrebna ti je iskrena i trajna vjera u jednoga Boga da bi mogao pravovjerno živjeti i, s dodatkom vlastitoga iskustva, razumjeti i tumačiti svoju vjeru.

Jer Pismo nije da se citira u prvom redu, nego da hrani tu vjeru u pravoga Boga u istini i pravednosti i bez trunka magije ili praznovjernih navika.

Govor o Bogu, teologija jest znanost kao i svaka druga znanost, temeljena na činjenicama, a ne gatanje i čaranje. Zloduh navodi ljude da kršćansku vjeru često nazivaju praznovjerjem ili religioznošću koja je ista kao sve druge religioznosti u koje ubrajamo i svjetovne ideologije – ljudi se idolima klanjaju, lažnim i izmišljenim božanstvima. To nije isto.

Mnogi misle da su vjernici, ali vjeruju u prazno, u svoga zamišljenoga boga jer nisu upoznali pravoga Boga, Oca i Sina, i Duha Svetoga.

Mnogi kažu da je jedan bog, a mnoge religije i da je to isto što je također učestalo, ali vrlo površno razmišljanje.

Komentiramo na svjetovan način pitanja i otajstva kršćanske vjere.

Bog je Ljubav, ona se ne može nikada dokazati, ali se neprekidno dokazuje. Bog je osoba, trojedna osoba, hipostatska unija, zajedništvo Oca i Sina u Duhu Svetomu.

Vjera u Božjega Sina, u Riječ Boga, u Isusa Krista daje čovjekovom životu onu neophodnu dubinu i istinitost, pomaže mu da uzaludno ne provodi dragocjeno vrijeme, već da punim životom živi, da ima život u izobilju.

Tada čovjek vjernik postaje posvećen od Boga i razvija svoju duhovnost u Gospodinu i među ljudima jer k ljudima vjernike šalje Krist, u svijet.

No, kršćani nisu od ovoga svijeta, Isus ih vodi u nepregledne dubine i visine vjere, daje im duhovan vid i sluh koji vode vjernike u dublje razumijevanje i poznavanje Boga koji je stvorio svijet, stvara novo nebo i novu zemlju koje čini s vjernicima što ih u svojoj ljubavi rađa. 28.05.2025. 05:00

„Kad biste bili od svijeta,
svijet bi svoje ljubio;
no budući da niste od svijeta,
nego sam vas ja izabrao iz svijeta,
zbog toga vas svijet mrzi.
Sjećajte se riječi koju vam rekoh:
‘Nije sluga veći od svoga gospodara.’
Ako su mene progonili,
i vas će progoniti;
ako su moju riječ čuvali,
da vašu će čuvati.
A sve će to poduzimati protiv vas
poradi imena moga
jer ne znaju onoga koji mene posla.”

Iv 15,19-21

Potpuna Istina

 

Čovjek je oduvijek tražilac istine koja mu uvijek izmiče, barem malo i ponekad, jer Istina je Krist, Gospodin i ne može se uloviti u kompletu, a ne može se na taj način od čovjeka niti razumjeti.

Ipak, čovjek ide u suprotnu krajnost kao da ga vuče zlo.

Lako je reći, kao poštapalicu, riječi kao što su: „laž”, „lažeš”, „oni lažu”, „ne razumijem ništa, ali vjerujem, osjećam”, „ne razumijem sve, ali vjerujem” ili govoriti: „ne”, „ne”, „ne”. Rijetko smo u prilici reći ljudima:”To nije istina”, a to je zapravo najrealniji način ophođenja s ljudima. Ako čovjek vjeruje Bogu i ljubi Boga, tada vjeruje i ljudima i sve što govori i čini nije jasno svima, ali ako ga okolina gleda s povjerenjem, istina postaje jasnija i tada vrlo rijetko dolazi do takvih predrasuda i osuda na koje subjekt mora odgovoriti da nisu istinite ni u kojem slučaju, bez obzira može li dokazati istinitost govora ili čina ili se ne može upustiti u dokazivanje.

Isus je bio tri godine s apostolima i tek ih je uvodno informirao i pokazivao im svoja djela, riječi i svoje ponašanje prema ljudima, ali od početka ih je žarko ljubio. Zahvaljujući toj ljubavi zadržao je Dvanaestoricu uza se da mu budu blizu i da što više upijaju od božanskoga Isusova života. Apostoli su zapisivali izvještaj događaja i navještaj Radosne vijesti, ali nisu stigli gotovo ništa od svega zapisati što se nama danas možda čini čudno i više nego dovoljno informacija.

Ali mi sve što znamo o Isusu, znamo, naravno, iz molitve i znamo zato što nam Duh Isusov objavljuje svu Istinu i tako će činiti do kraja svijeta.

Istinski vjernici vjeruju, tako reći gutaju riječi Duha Svetoga koje dobro čuju u tišini i tajnosti, a potom objavljuju s krovova, kako je Gospodin rekao da čine. Tako se i prenosi vjera, i nada, i ljubav Gospodina našega, Presvetoga Trojstva, a u toj ljubavi se tumače biblijski izvještaji Staroga i Novog zavjeta. Također nam se Isus po Duhu i svećenicima daje blagovati u Euharistiji kako bismo imali životnu snagu za dioništvo u božanskom životu. 27.05.2025. 14:21

„Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi.

No kada dođe on — Duh Istine —upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe,nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi.

On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama.

Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh:od mojega uzima i — navješćivat će vama.« (Iv 16,12-15).”

Svijetla duša

 

Hvalim te, dušo, iz raja potekla,

u ovo proljetno doba kraj mene,

što si u pravi čas do srca dotekla

koje traži te igrom svjetla i sjene

jer ova su gruba vremena otežala

nekome tko puno u srcu nosi,

ali nikada duša ta nije bježala,

već Duhom se blagim, snažnim orosi

kad navale oluje i kamen se trese,

poskakuje svijet na temelju svome

dok sunčana vatra to sve ne odnese

u sjajne odaje gdje zrake se lome.

Hvala ti, dušo nebeska što zračiš

na moje obraze i od dlana mi šira

što nikad mi svjetlo ne zamračiš,

što uvijek mi pružaš zraku mira.

26.05.2025. 00:24

Duh na našim grudima

 

Odaje Duha lako se otvaraju,

masivna vrata kao da klize,

a sjemenke se rastvaraju.

Začeća života i zvijezde su blize

u tome istom Svetom Duhu živu,

Tvorcu života, tumačenja Riječi

koje govori Bog vremenu sivu,

kojima Isus Mukom vjernike liječi.

Uskrsnuo je Kralj naš da i uzađe

na svoja nebesa, u ljubavi plam;

da ostavi Majku, da stanove snađe,

da ostavi Duha svijetu, da nije sam

već da ponese naše riječi u vihore svoje,

u svoje riječi, ideje, poticaje na djela;

da stvaraju ljudi i da potomstvo goje,

da uči o Bogu i sebi zemlja cijela.

I prepune šake sjemenki rasprostiru

zemlju, plodnu i crnu u njihovom osipanju,

rađaju stabla, bilje, hrast daju žiru,

a travke i mladice starome panju.

I mnogu dječicu stvara, mnoštvo ljudi

da čovječanstvo na sliku mu zri

i da se množi, i da ga stavi na grudi,

da jedno budu u različitosti svi.

I svemir nam daje, nudi prostranstvo,

i duha naša u srcu napaja, hrani

da sav po Kristu živi i bude veličanstvo,

da Duh Sveti - Branitelj bude na našoj strani.

24.05.2025. 18:26

Pobjeda nad mrakom

U tišinu zađem,

nemam što bih reći,

uvijek ono nađem

što pokušala bih prijeći

da već jednom prestane

ta serija od odmazde i rata.

I ta mrž da u paklu plane,

da izgori sve do siva blata.

Tu me ti dočekaš, Oče, Bože,

koriš me zbog zaborava,

malovjernu odmah ispod kože

kao da sam uvenula trava.

Obećanja nemam, ali hoću

opraštati sve što mi predočiš,

i uvrede lake, i pogibije noću,

i sve što u moju čašu ti natočiš.

Najjači si u tome obliku tihom

kada gledam u prisutnost tvoju,

kada obraćam se tebi stihom

da izvuče svaku slutnju moju

tu, na svjetlo zagasite svijeće

mnoštva svetih ljudi što su pali,

al' u blato lica njima gledat neće

dok ih duša svijeta iz daljine žali.

Tu sad stradavaju krvna zrna,

ali ljubavi je Savez, Bože, jak

ispod srca tvoga podno trna.

Ti ćeš za me pobijediti mrak.

22.05.2025. 21:41

 

Susret snage svih susreta

 

Zajedništvo i zajedničarenje, kontakti i komunikacija među ljudima, uključujući i medije, tako strašno iscrpljuju čovjeka duševno, tjelesno, mentalno, verbalno, često i žučljivo, pa emotivno i općenito u socijalnom smislu. Ljudi zaboravljaju obaveze koje su imali na umu na početku dana, zaborave čak i svoje želje i težnje kao što je potreba za mirom i redom, zaborave jer ih preokupiraju bezbrojni važni i nevažni susreti s drugim ljudima, a kada nisu među ljudima, često više ništa drugo ne mogu nego komunicirati dalje na internetu ili gledajući TV i razmišljajući kako će se na taj način malo odmoriti od naporna dana.

Vrlo jednostavno, čovjek ulaže veći i jači dio kompletnoga sebe u razgovore, a misli da se opušta jer tim razgovorima dolazi do nekih pitanja i odgovora. Slušanje drugih ljudi izuzetno mnogo troši ljudske duševne snage. A ne razmišljamo o tome, nismo svjesni.

Najveći susret među svim međuljudskim susretima jest vrijeme molitve kada se čovjek susreće s Bogom i to ga zaista odmori i donese mu onaj toliko željeni mir.

Ali kako može toliko mnogo ljudi koji se nađu zajedno na misnom crkvenom slavlju, pozdrave se ponekad s nekim i izmijene neke riječi, razgovarati, a ne umoriti se?

Misa je privilegirani susret s Bogom.

Susret s Bogom liječi od susretanja s ljudima, odmara, osvježava, donosi olakšanje, ogromno duhovno i duševno olakšanje, mada je na tom susretu s Bogom mnoštvo sudionika.

„Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? (1 Kor 10,16).” 

Svaki vjernik može lako umjesto nekih postova i odricanja pokušati smanjiti na neko vrijeme kontakte s ljudima i medijima da bi uvidio koliko ga kontakti i razgovori iscrpljuju, naročito kada se iskreno predaju sugovorniku u bilo kojoj temi pa razgovor postaje zaista intenzivan.

Tada vjernik također jasnije vidi što zapravo želi ostvariti i što želi biti i postati pa za to može i Boga izmoliti. Također razaznaje što je zaista u životu važno, i to važno za sve ljude.

Također može moliti i kontemplirati o bilo kojoj temi.

No, najviše čuda će doživjeti na misi gdje će se bez intenzivnih razgovora u molitvi i zahvalama Kristu ipak dobro 'čuti' i razumjeti sa svima prisutnima jer će slaviti Boga, moliti Boga, primiti Duha Svetoga i u jednom potezu dobit će ljude i mir istovremeno u Kristu.

I, što je vrhunac misnog slavlja, blagovat će Tijelo i Krv Isusovu koji se predaju i prolijevaju za njih i za spas svih ljudi od grijeha i smrti, u spomen na Muku i uskrsnuće Isusovo po kojemu vjernik zna da će i on uskrsnuti u tijelu i na dobro, na vječni život. To blagovanje, Euharistija na molitelja i Isusu vjernu dušu djeluje osvježavajuće i daje mu neopisivo veću snagu nego bilo kakav odmor ili trening, snagu za razgovore s ljudima u kojima se naviješta zarazna Radosna vijest o Isusu Kristu i kraljevstvu nebeskome u svim temama, a i snagu za razgovore o tim drugim različitim i intenzivnim temama. 22.05.2025. 09:00

Ta snaga se ne potroši samo tako, za čas, ona traje i traje, posebice ako je vjernik i molitelj obnavlja u prisnosti molitve Bogu svaki dan.

„Ti, naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.« (Mt 6,6).”

„Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas;ostanite u mojoj ljubavi.

Budete li čuvali moje zapovijedi,ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj.

To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. (Iv 15,9-11).”

Tuga rata i radost izbavljenja

 

Tužna pjesma na tom rasporedu

ukrala je sebi prostor oglašavanja,

slično kao lampa nekom drvoredu

kao ukočena biljka željna uvažavanja.

Godine su duge grabeža i ratovanja,

ponavlja se sve zbog kreativnosti

što presušila je kao dani svatovanja

što su često se prepuštali naivnosti,

tajeći sve ljudske osobine, prigušene

pošastima što zaklanjale su sve vidike

što se otkriše sred bestidnosti opuštene,

postadoše tu normala kao groblja slike.

Dvije stotine i još mnogu godinu dana

krenulo je moderno nam ubojito vrijeme

za kojega jako razvija se svjetska oružana

kao napredak u olovo se pretvorilo sjeme.

Kad je ova duša pomislila da je dosta svega

jer da potrebno je konačno i život njegovati,

tada tek se rasplamsala sotonina stega

da pokaže željnicima da će blaga svijeta dati.

Polakomili se, na iznenađenje, ljudi željni rata

i da čovjek zaista je zvijer u svojoj biti,

dokazali svima, i od siromaha sve do aristokrata

cerekava zmija pristalice svoje neće kriti.

Tad u mnogi život došao je iznad sviju Kralj,

Čovjek Milosti i Vladar svega stvorenoga.

Poveo sa sobom vjerne duše u sunčani kraj

da im dade svjetlo, piće, gozbu, svetkovinu Boga.

Vječan život daje duši svu toplinu, i da osjeća

za sve te druge žedne milosrđa ljude.

Nije važno to imanje materije, oružje i odjeća,

već je najvažnije da u srcu čovjek pravi bude.

21.05.2025. 20:31