Križ na plećki

 

Tvoje nebo, Isuse, predanost života,

dočekalo novo doba postojanja mog.

Nekako sam uvidjela tu, na pragu divota,

kako li je beznačajan moga srca slog,

ali dragocjen za sve što živi tvom prostranstvu

jer si tako htio da je svaki trepet srca važan

za to zajedničko opstajanje duša u prognanstvu

gdje je voda bistra, sunce toplo, vjetar snažan.

Kao da sam stigla pred odaje slavne,

opet progledala, isto ranjena do boli,

osviještena olakšanjem s istine pradavne

što je moje srce s poniznošću voli

od samog početka, čitavo to vrijeme

koje trošila sam da bih više upinjala

znati križ tvoj, prigrliti tvoje sjeme

pa se anđeoskim ljestvama još uspinjala.

Kako je uzak taj tvrdi zemaljski vijek,

kako je neznatan čitav naš povijesni svijet!

Kako je kratak svemirski taj put i tijek

sve do zvijezda čiji otkrivamo splet!

Kako li je težak plač u nebu i molitve silne

da bi svaka ljudska duša htjela se obratiti!

Ona slaba prima dar od tamjana i smirne,

i dobiva utjehu gdje se prvo mora patiti

jer je križ na plećki pravi put u Boga,

jedini je most od želje pa do ostvarenja.

Zahvaljujem ti, Roditelju Krista moga,

za tu ljubav što je kao znak mi postavljena.

20.04.2025. Uskrs 08:30

Što živi, živi Bogu - Rim 6,3

 

Krist uskrsnuvši od mrtvih više ne umire.

Braćo! Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo, dakle, zajedno s njime ukopani u smrt, da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.

Ako smo, doista, s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet, da onemoća ovo grešno tijelo, te više ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha.

Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist, uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu! 

 

Ant. Aleluja, aleluja, aleluja.

Prorok Ezekiel: dat ću vam srce od mesa

Ez 36,16-28

Poškropit ću vas vodom čistom i dat ću vam novo srce.

Dođe mi riječ Gospodnja: »Sine čovječji, kada dom Izraelov još življaše u svojoj zemlji, oskvrnu je svojim nedjelima i svojim putovima. I zato na njih izlih gnjev svoj zbog kumira kojima je oskvrnuše. Rasijah ih među narode, i raspršiše se po zemljama. Sudio sam im prema putevima i nedjelima njihovim. Ali među svim narodima u koje dospiješe oskvrnjivahu moje sveto ime, jer o njima se govorilo: ‘To je Gospodnji narod, a morade izići iz zemlje Gospodnje.’ I meni se sažali moje sveto ime što ga dom Izraelov obeščasti u narodima među koje dođe.

Reci zato domu Izraelovu: Ovako govori Gospodin Bog: Što činim, ne činim radi vas, dome Izraelov, nego radi svetoga imena svojega, koje vi oskvrnuste među narodima u koje dođoste. Ja ću posvetiti ime svoje veliko, oskvrnuto među narodima, vi ga oskvrnuste posred njih! I znat će narodi da sam ja Gospodin – riječ je Gospodina Boga – kad na vama, njima naočigled, pokažem svetost svoju.

Tada ću va sabrati iz svih naroda, i skupiti iz svih zemalja i dovesti vas u vašu zemlju. Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe. I nastanit ćete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog.

 

Kraljice neba, raduj se, Aleluja

Naš Kralj ne spava

Bijedan i grešan čovjek nalikuje nečemu što nije ugodno vidjeti, u bijedi je čovjek šaka jada, to je bijeda koja nastaje zbog grijeha od kojega ljudi retardiraju. I nalaze glupe i nesuvisle ideologije, smiješni su, ali ne znaju bolje. To je tajna Grijeha.

Ako postoji netko tko otvara grešniku oči, ako budi čovjeka, ako ga ljubi kao što se već znaju ljubiti ljudi, taj grešnik ostaje zbunjen. Ali ako Bog prozove u ljubavi toga grešnika, on će povjerovati Bogu sve i spoznat će svoje stanje te se poželjeti obratiti, postati svet i dobar i lijep i mudar.

To je kao da smo stavili neku masu u kutiju i protumbali je kako bi se sve molekule ispremiještale – čovjek se rađa od vode i od Duha Kristovoga. To je obraćenje koje se nastavlja.

Kako onda možemo reći da je Duh Kristov kod Oca, a duša u podzemlju, iznad paklenih odaja, u Šeolu koji je zemlja sjena ljudskih, a tijelo da mu je u grobu?

Ta, nitko ne zna je li bio i ostao tri dana i noći u grobu. Nema svjedoka, vojnici na straži slijepi su i spavaju. A i da su budni ništa im vrijedilo ne bi.

I ne samo da duša bez tijela nije ljudska osoba, već niti duh ljudski ne može bez duše biti.

Čovjek je kao svijeća, vosak (tijelo) koji gori i izgara plamenom (dušom) koji je stalno isti i koji treperi (duh).

Da bi nekamo stigao, duh jednostavno krene i ode pa se vrati. A čitavo vrijeme je s tijelom svojim u kojemu i s kojim duša za to vrijeme ljubi i ne prestaje niti na tren.

Možda je lakše pogledati Ljubav koja je Bog i Gospodin naš.

Kada ljubi, čovjek ljubi, ma gdje bio. Kompletan.

A i Otac nebeski radi po čitave dane i noći i Sin mu Isus radi, a s njima je Duh u kojemu su zajedno.

Tijelo Isusovo bijaše preobraženo, uskrsnulo, više puta uzašao je k Ocu i vratio se ukazivati učenicima kao Uskrsli.

I kada Petar pita Isusa što će biti s Ivanom, Isus odgovara da želi da Ivan ostane dok on, Isus ne dođe. I Ivan piše Otkrivenje koje opisuje ponovni susret Isusa i Ivana.

I kroz cijeli Stari zavjet dolazi Riječ Gospodnja prorocima. Živa, prisutna, dolazi. Ne ukazuje se kao u viđenjima, nego Isus dođe čovjeku.

Uzmimo da postavljamo pogrešno to pitanje tijela i groba.

Isus je Bog, a mi smo ljudi i po našem primjeru ne mora nas Bog imitirati, niti mi njega.

Postoje razlozi zašto nismo bogovi, odgovore za sada ne znamo.

Zašto Isus kaže Mariji Magdaleni da ga ne dodiruje jer nije još uzašao k Ocu?

Valjda se još tada nije bio ostvario u proslavi svojoj jer to može biti samo kod Oca i pred Ocem, ali ipak je Magdalena imala privilegiju da zatekne Isusa s najnovijim vijestima za apostole: uskrsnuo je.

Pitanje je koliko dugo je već bio izvan svoga groba...

Zar nije jednostavnije gledati kako Bog koji je Ljubav mora imati još i dužnost navijestiti život vječni mrtvima. Jer naviještao je život vječni živima i to tako da je potrošio godine da bi ustanovio temelje Crkve koja se rodi u krvi na križu i na dan Duhova, dugo se trudio da ga učenici prihvate i čvrsto mu povjeruju kako bi i oni mogli navijestiti svima život vječni u snazi i sili Duha Svetoga.

Mrtvi ne slave Boga.

Ne naviještaju jedni drugima život vječni.

Isus je sišao nad pakao i stigao u Šeol, u zemlju sjena, a u tome podzemlju našao je pravednike koji su ustajali zajedno s njim od mrtvih, naviještao je Radosnu vijest umrlima.

U paklu nije imao što tražiti.

I prije nego što Abraham posta, Ja Jesam, reče Sin Božji narodu židovskome.

I svi pravednici dočekaše dan Isusove smrti zbog smrti zla i grijeha, te dan uskrsnuća od mrtvih.

A do zadnjeg časa, nitko ne zna kada dolazi Isus i kada je nekome onaj smrtni čas. To zna samo Otac naš nebeski kojemu predajemo duh u smrti, a time i dah, i dušu čiji je duh vršak, i duhovno, proslavljeno tijelo ako smo vjerovali. Tada dolazi i Sudnji dan za sve ljude. 19.04.2025. 13:07

Gospodin radi, naš Kralj ne spava. 

Where was Jesus for the three days between His death and resurrection? |...

Sjeme Kristovo

 

Rođenje za nebo, Isusov novi eon

za Trojstvo i za sve nas i čitav svijet,

za našu istinsku srž i životni zvon,

i krajnji smisao, i početni zemaljski let.

Svrha radi koje stvori nas Stvoritelj naš,

da za sebe ima obitelj i mnogo roda.

Osnovni razlog za koji pogibe Roditelj, Spas

novo je drvo krošanja, ptica i ploda.

Za naše preobraženje u svijetli Raj

obraćenje dođe, ali ne bez krštenja

i ne bez smrti grijeha da dođe kraj,

da nestane jad srdaca bez poštenja.

Kada se zalije sjeme da se natopi

nebeskim pićem u zemlji crnoj,

tada se božanska narav rastopi

da načini zrelo ljudsko zrno

što nosi Isusovu Muku i znoj,

predragocjenu plodonosnu patnju i krv.

Iz Rane se rađa Crkva za život svoj,

i vječni život puka kojeg ne izjeda crv.

Umiruće zrno umiranje je našega Boga,

ponizna do samoga središta svijeta

i do grotla u kojem se vidi padanje Zloga.

To je razgolićenje Kristova srca sveta.

Novi eon je onaj život pravi, Saziv Krista

kojemu dade Bog vidjeti Otkrivenje.

I svaka će duša po njemu postati čista,

jer smrt je za krštene ono pravo rođenje.

18.04.2025. Veliki petak, 10:03