Možda
imamo problem s terminologijom i međusobnim razumijevanjem.
Ta,
nismo valjda vjerski i općenito tako nepismeni i neuki, pokošeni
totalitarizmima, da se moramo pokušati dogovarati oko toga što nam
koji odjeljak iz Svetoga pisma uopće zajednički znači.
Uzimamo
tvoju ljubav, Isuse, zdravo za gotovo. Kažemo „Bog me ljubi
takvoga kakav jesam, zna on da sam ja slab i uvijek će mi
oprostiti”.
U
ispovijedi postoji riječ koju vjerojatno ne shvaćamo ozbiljno i
možda čak nismo uopće svjesni što govorimo ( a to se može
dogoditi kada je čovjek ogrezao u grijesima ). Ta riječ glasi ovako
: čvrsto odlučujem da ću se popraviti i da neću više griješiti.
Ako nema te svijesti, uzalud ti beskrajno Božje opraštanje, moraš
podnijeti teže obraćenje, pasti još dublje u grijehe i vratiti se
natrag u čistoću i svetost, k Bogu svome koji te uči vjerovati od
prvoga dana. To je kao neki trening i drilanje sve dok ne naučiš,
na najteže načine, što je ljubav Boga.
Mi
si radije uzimamo pravo da Bogu predbacujemo, da od vjere odustajemo
i gubimo nadu.
Ali,
ako u tom slučaju ne odemo na ispovijed, naši grijesi ostaju i
gomilaju se. Ako nemamo istine u svom životu, nećemo moći reći da
ćemo se popraviti jer bi to bila laž.
Kao
što ogovaranjima i odbijanjima guramo druge ljude od sebe kao loše
društvo, tako bismo morali, u obraćenju čistoj Božjoj ljubavi,
nagovarati jedni druge na čistoću života koja bi nam donijela
sreću i zajedništvo s našim Ocem nebeskim, Sinom Božjim, Duhom
Svetim i svim drugim ljudima.
Mi
kao da nemamo onaj primjer iz svoga vlastita života i svijeta,
života i duše po kojemu bismo prepoznali božansku ljubav. Neki
malo nauče vjernost u mladim godinama, neki uče od Gospe i Majke
Marije ljubav i odanost, ali i čistoću.
Ipak
Bog je taj koji se služi nama i našim dušama i koji ima
inicijativu, njegova volja je naša istina i zakon, njegova ljubav i
predanost uči se iz Kristovoga gorućega srca na križu, srca koje
gori vječno za nas i nikada ne izgara.
Znamo
iz Pisama i Proroka (Hošea) kako je naš Bog zaštitnički i
ljubomoran. Bog daje ljudima i narodu neke preduvjete koji moraju
postojati za ljubav i sreću jer sama ljubav bezuvjetna i sreća laka
ne donose čovjeku samopoštovanja pa tako ni poštovanje prema
drugim osobama i predmetima.
Slijediti
Mariju je dobro, ali to nije prepreka da se poštuje volja i
autoritet Boga Oca.
Prorok
Hošea poistovjećuje u Gospodinu Boga našega s onim što je čovjeku
najlakše shvatiti i što mu je najbliskije, a to je bračna ljubav
ili, bolje rečeno, bračni odnosi u kojima je žena nevjerna kao
Božji narod, a muž razočaran kao Gospodin.
Božjem
vjerniku je lakše otići idolima, ali taj odlazak čovjeka skupo
stoji. Idoli se bave prostitucijom i na taj način se klanjaju i
žrtvuju ljude i djecu lažnim i izmišljenim bogovima. Žena koja
ode, to jest Božji vjernik koji ode lažnim bogovima ponaša se kao
bludnica, nevjerna u preljubu od kojega stradava i duh, i duša, i
tijelo. Zato se služimo moralnim mjerilima. Na taj način na vrijeme
detektiramo opasnost od zadiranja duboko u teže i teške smrtne
grijehe ubojstava i pokolja, uz laži, otimačine i krađe. Tome
služi moraliziranje.
Prorok
Hošea naglašava težinu grijeha u tom zaboravu prethodnih, odnosno
prvoga grijeha.
Za
brak je potrebna predbračna čistoća, to je početak drila za
svetost, da bi ljubav muža i žene u braku bila trajna i čista pa
prema tome i blagoslovljena potomstvom, srećom, dugim životom i
blagostanjem.
Prorok
Hošea grijesima prošlosti osvjetljuje grijehe sadašnjosti, oni su
uzroci grijesima sadašnjosti i budućnosti. Otpad od pravog i
jedinoga Boga sramotni je grijeh koji je narod počinio protiv Boga
ljubavi i milosrđa koji je izabrao svoj narod za svoju predragu
svojinu i za svoj sveti narod (Hoš 9,10; usp Izl19,2s):
„Idući
od Refidima, dođu u Sinajsku pustinju i utabore se u pustinji.
Postave Izraelci tabor tu pred brdom, a Mojsije se popne k Bogu.
Jahve ga zovne s brda pa mu rekne:
Obećanje
Boga saveznika
»Ovako
kaži domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj: ‘Vi ste
vidjeli što sam učinio Egipćanima; kako sam vas nosio na orlovskim
krilima i k sebi vas doveo. Stoga, budete li mi se vjerno
pokoravali i držali moj Savez, vi ćete mi biti predraga svojina
mimo sve narode – ta moj je sav svijet! – vi ćete mi biti
kraljevstvo svećenikâ, narod svet.’ Tim riječima oslovi
Izraelce.«
7 Mojsije se vrati i sazva narodne starješine
te im izloži sve što mu je Jahve naredio. 8 A sav narod
uzvrati jednoglasno: »Vršit ćemo sve što je Jahve naredio.« Onda
Mojsije prenese odgovor naroda Jahvi.” Izl 19,2-8
Ali,Božjem
pozivu na obraćenje narod se gotovo uopće ne odaziva, ostao je
tvrdoglav i nijem. Pobožnost i bogoštovlje se pretvorilo u puki
formalizam, obraćenje je samo površan i izvanjski čin.
Isus
nas toliko ljubi da nam donosi oslobođenje, spasenje sviju naroda,
ali s ispunjenim preduvjetima. Moraš se roditi iznova, od vode i
Duha, rješavati se grijeha, ući u neopisivo ugodno postojanje u
čistoći i neovisnosti, primiti darove Duha Svetoga i pohađati
zajedničko vjerničko misno slavlje, lomljenje Riječi i Kruha,
pričestiti se i držati do svoje riječi, a još više do Božjih
obećanja.09.01.2025. 15:34
„Znamo
pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube,”;
Rim
8,28a