gordanatomljanovic

Saturday, October 19, 2024

POLJANE SPASA abc

39. POLJANE SPASA abc

poezija 15

Kazalo:

Bljesak nade

Božanska ljubavna moć

Čekaj

Dar Križa

Gavranov nokturno

Isusova kruna

Kraljevske bitke

Obilje vina

Poganski tron

Poljane spasa

Poslanje tuge

Samo ti znaš

Silazak Mudrosti

Sjajan, bijeli lan

Smrznuta ruža

Bljesak nade

U mojoj slaboći, u nemoći mojoj

tiho me pratiš, jedini Bože.

U nevolji svakoj, bilo kojoj,

tvoja me desnica uvijek spasiti može.

Što hoćeš da ti učinim, zbori!

Za sve što mi dade hvale mi primi

dok srce ti moje jasno govori

da zna da su veliki moji krimi.

Koliko je trebalo ljeta proći

da naučim stav samo za Boga,

koliko je ljubavi moralo doći

da se prisjetim sveg jada svoga.

I da dobijem posebnu gestu,

i vjernost i pouzdanje u Stijenu

pa da krenem niz najdalju cestu

koja nema nikada toliku cijenu.

I da znam da nikada nisam sama,

mada mi to nekad najteže pada.

S tobom u društvu ne vlada mi tama,

čak i kad živi najmanja nada.

15.11.2024. 10:29

Božanska ljubavna moć

Svojom vrlom poslušnošću

slijedio si svaki zakon, svaku riječ;

svojom stalnom prisutnošću

ljubio si ljude i bio im lijek.

Sve si prihvatio što ti dadoše,

tvoja odanost bijaše božanska

i bez sile ratovanja oni padoše

jer ti ljubav neizmjerna, veličanska.

Kriste, Kralju koji nema grube sile,

koji drži milosrđe, blagost

za sve duše što su ikad ovdje bile,

ti pokaza rajsku dragost.

Bedemu od poniznosti,

nitko tebi ravan nije,

najmanji od sviju skrovitosti,

ti si sreća što se krije

veličinama i egocentricima,

a pokazuje se slabima i malenima

što ih siromaštvo izobiljem ima

kao vjernih duša u svim stvaranjima.

23.11.2024. 11:11

Čekaj

Čekaj me, nikamo ne idi.

Ostani u kolotečini svoj.

Kora na brezi lako bridi

i šalje ti molbu, pozdrav moj.

Ne brini za sve brige svijeta.

Poslat ću vrapce na put.

U ljepoti njihova vesela leta

vidjet ćeš onaj poseban kut.

Znam te, u molitvi te znam,

ali ipak te molim: čekaj.

Jer treba mi svjetlo, gorući plam,

da bolje prođem što nosi rijeka.

09.11.2024. 16:57

Dar Križa

Molim svitanjima i osluškujem tu volju,

glas od Boga koji budi me u meni

da se sretnem s okrutnošću i s tom bolju

što se očitova getsemanskoj noćnoj sjeni.

Postao si Grijehom, nezamislivo je za me

da te, Kriste, nisu mogli niti pogledati

zbog ta užasa ti ljudske patnje usred tame

kada morao si mučno nastradati;

kada tražio si kako pravedno je sebe dati

i molio da te mimoiđe gorka čaša.

U jedinstvu s nama, morao si Oca zvati

da to bude zajednička molba naša.

Okrutni smo, glupi i milošću nesposobni

da se očituje božanska ljepota tvoja,

pred svim narodima otvoreni kamen grobni,

slava, mir i radost usred naša nespokoja

jer su savjesti nam zle i bezvoljne, i mlake.

Život ispunjen je bezbrojnim nam prilikama,

ali postao je bježanje od svake male tlake

umjesto da bavimo se postovima, molitvama

i da gledamo te sve dok pogledi ne sazru

kako dostigli bismo k tebi blagim viđenjima,

jer u blaženom se gledanju otajstva nazru

koja utišaju svaku glad i žeđ u našim htijenjima.

Zato dao si nam vrijeme i duge živote

da ne skrećemo sve poglede u stranu

već da nauživamo se velike vrednote,

da posvetimo se uskrsnome danu.

18.10.2024. 05:31

Gavranov nokturno

Kao pravi car

sa crnih krila par

sam u lovu grakće

kao da je velik jar

ili premalen dar.

Molitvu tiho šapće.

Zaigrano pero pade

ravno pod vrapca stope

da bi ga prestrašilo.

I mada skroz bez nade,

sa tla se ždrbac prope

da krdo ga ne bi napustilo.

Crni gavrane, čuvaj svoj dom

jer noć ga ne zna kao ti

što pluta na putu svom.

Ne brini za maglu. Za bučni grom.

Sve će to jednom prestati.

Ali tvoj dom će slavan ostati.

08.11.2024. 11:00

Isusova kruna

I bez nadahnuća moga ti si Kralj,

ti si Krist u mome srcu i životu.

Tvoja kruna mi najsvetija, to znaj,

u njoj vidim božansku dobrotu.

Čitav svijet i svi puci, sva plemena

zovu se po tebi ljudskim bićima.

Nema takvih čuda, a ni tih vremena

kakva bila bi bez tebe u svim bitima.

Kada kruna na tvom tjemenu zaboli,

kada prolijeva se krv po tvome licu,

svatko vjeran podanik je tvojoj školi,

svakome je dati tebi svoju sukrvicu,

ti, ljepoto pobjede i slave, i Pastiru jaki

što kroz trnje probit će se u spasenje

izgubljenoj ovci, svakom stvoru kao sokol laki

koji nudi, daje vjernicima otkrivenje.

U tebe se, Gospodine, uzdam kao dijete,

jedina si moja baština ti, Kriste, Bože moj.

Najdraži ti, vječni korijenu i divan cvijete;

nemoj zapostavit nikada ti konop moj.

17.11.2024.15:42

Kraljevske bitke

Sjećanja tako ne ginu

kao znaci životne snage,

ona se nikada ne rasplinu

za Boga svoga, za svoje drage.

I još dok ne znaš na ovom svijetu

hoće li forca se vratiti ista,

više ne pratiš pogledom ptice u letu,

više se oslanjaš na ranjena Krista.

Isuse, ti si mi snaga i govor tvoj

dok ne odlučiš da dosta sam zrela;

dok ne ukažeš na sadržaj moj

da pustiš me tada na svoja vrata bijela.

Naravno da nisam postigla sve.

U jednom trenutku nestade svaka bitka

i ja se poklonih poput Marije

pa život postade pobjeda pitka.

Nije grijeh ako te ne zanima nešto

od svega što se ponavlja neprestano.

Duša ti zna i srce ti kazuje vješto

kada je prekasno ili još rano.

A već iz svojih molitvi znaš

da svaku jotu pregledava Bog.

I uzima grijehe koje mu daš,

laća se ljubavnog posla svog.

Moj život je bio tako u redu,

a spoznah te kao najdraža kći.

I ostadoh uvijek u tome slijedu

gdje moja poslušnost ograda bi.

16.11.2024. 21:47

Obilje vina

Vremenite tajne,

bremenite, sjajne,

vuku se k noći,

tuku se s moći,

a prelijepe slike i note

za slijepe oblike i kote

za se pjevaju i prokazuju

da se slijevaju i obrazuju

put buduće dobi

i dana krasna,

putujuće kobi,

i mana časna.

U obilju tvome

dragulja i nade,

u okrilju tome

pahulja krade

jedan čas

života nadahnuća

kao vrijedan kas

divota čeznuća;

zahvaljuje vjernosti

koju prete u srcu,

navaljuje smjernosti

koju plete u srču.

A Kalvarija vijekom svim pjeva,

pasha silna,

i Marija, tijekom tim Djeva

naša divna.

I obilje vina,

Duh porinuća;

moja baština,

Kruh uskrsnuća.

21.10.2024. 21:44

Poganski tron

Nepomična, mrtva, slijepa,

beživotna, izgubljena, uspavana,

žedna svih božanskih okrepa,

stojim kao čaša, stakla oslikana

prošlošću koja lebdi sve do sada.

Jer da poganin ja nisam bila,

ne znam kako dotakla bi mene nada

što sam je u sebi zarobila.

Poštujem to vrijeme staro, prošlo,

mada grijehe si mi oprostio.

Kroz tu fresku vidim što je došlo

tu, na svijetlo koje si mi orosio.

Još sam često kao slijepa, gluha

ako ne gledam u ljubav tvoju

i u trajnost što svjedoči Sveta Duha

po čijem se ravnam kroju

jer je Duh to srca, Kriste, tvoga,

ognjena nebeska raskoš dara,

ljubav moga svemoguća Boga

što mi čini da se ova duša para.

Ne možeš je ne primijetiti

i ne biti je svjestan, sav od blata,

sav od praha što bi prijetiti

da će razbaštiniti me s toga zlata.

I da nemam prošlost tu pogansku,

ne bih znala koliko mi svjetlo znači,

da ti ljubim bolnost tu božansku

koja žeže i blaženstvom zrači.

21.10.2024. 17:43

Poljane spasa

Znam da nećeš tugovati

ako odem poljanama neba

sve to dalje putovati

što se bliže Kristu stići treba.

I ja se u tome radujem

kada dođe, ako dozove me malo

šaptom što ga dugo čujem

da obnovi ono što je palo

kao što je pala narav moja

da se više uzdiže visoko,

kao što je čas da metanoia

dopire u dušu mi duboko.

Evo, kušnja kušnju stiže,

Krist me hoće, želi, traži

da se upinjem još bliže

dok me zahtjevima snaži.

Već ti ne znam niti reći

kakve sve divote pruži,

toliko već hoće peći

ova ljubav što mi spasu služi,

ova nadnaravna veličina

kojoj podlažem se lako,

obuzeta tom ljepotom Sina

što ne trpi srce mlako.

Bit će sve to drugo mi i novo,

nalik proročanstvima

što razabirem im slovo

koje slatka Duha ima.

15.10.2024. 18:08

Poslanje tuge

Grijeh u svijetu guši,

ali kamo idem, dobro znam

zbog tebe u duši

gdje me vodi sveti plam,

mada, reklo bi se,

naslijepo koračam,

možda peklo bi me

da se u sve bacam,

ali ja sam neprekidno

samo na tvom dlanu,

tvoju volju slijedim slabovidno,

a to sve je već u planu.

Nepravda me kinji,

Pravedniče, Bože, moj,

kad je blizu svetinji

kao ljutih pčela roj.

Tužno li je ugledati,

svaki grešan korak,

lako li je poredati

sladak il' previše gorak

jer me nosiš, jer si uvijek tu

da me klonulu pridržiš,

da me otmeš zloduhu,

da mi desnicu tad pružiš

i pokažeš mi blaženstvo sreće

što sam našla se u izabranju,

Samo daj mi od toga i veće

da se radujemo tom nebeskom tkanju.

20.10.2024. 12:30

Samo ti znaš

Ne možemo zamisliti

te ljepote naroda i svijeta,

kako li je zavisiti

od ta duhovnoga leta

gdje se duša s dušom spaja,

gdje se dijete svako ljubi

u dubini stanja raja

gdje od blaženosti sav se gubi

svaki čovjek, svako ljudsko biće

što se brzo popraviti dade.

A ti, Kriste, vidiš kako sreća sviće

i koliko s nama ima nade.

Nikad čovjek to vidio nije,

niti mu je uho čulo o tom

kako sreća mu se smije,

kako divno živi snagom svom.

Samo ti to možeš reći

kolika je nada naša u čednosti.

Stoga ti u ljubavi si od svih veći,

brižni Kralju od sve pravednosti.

22.11.2024. 06:17

Silazak Mudrosti

Po kruni svojoj, po svome trnju,

oslobodi me, Gospodine,

od zamršenih misli što nagrnu

u moždane moje od gline.

Što je čovjek bez te svijesti

da je vjeran, da ti želi služiti?

I da nemoćan te ne može ni sresti,

tebi, Jedinome, svoje rane pružiti?

Oslobodi um od svake zapreke

da u zazivu ti priđe kao zdravi duh

koji zna što znače tvoje izreke,

Riječi, mano što je sišla s neba kao Kruh.

Po tom trnju oštrom, krvavome,

nek ta krv na mene se izljeva

po svem umu i po tkivu zdravome;

o mudrosti u padu neka pjeva.

Praštao si da i ja sve praštam,

dao si mi sljepilo na pola

da ne vidi nitko da ne maštam

i da zrela, i da nevina je tvoja škola;

da ti Duh je iskričavi na tom Drvu bio,

makar polumrtav, izranjen, al' jasan.

Sve si ljudske snage tada oslobodio

i govor tvoj je bio vječno krasan.

Ne daj srdžbi, ne daj gruboj riječi

da me izda kao bolesnika, kao luda,

maglu koja navlači se na me spriječi;

uvijek ja sam sebi dokaz tvojih čuda.

Hvalit će te moje emocije, razum, volja

sve dok bude svijetla sunca, mjesečine;

sve dok ona Zvijezda ne svane sred polja

kad nas anđeo odvede u sve svete čine.

25.10.2024. 09:04

Sjajan, bijeli lan

Izmoliti želim

od posvećenja,

uspinjanja,

mrva koje dijelim,

poniženja,

prosipanja

blagoslova,

putovanja

i blizine.

I od pokrova

što odzvanja

kroz nizine,

natopljene injem;

neba otvorena,

Milosti malo,

prekrivene tinjem

kao opomena,

kao pero što je palo.

Kao Riječ što blista,

kao zakon vjekovni

i toplina srca;

kao savjest čista,

il' konopac stegovni

koji liječi slabost grča

dok mi duša propada

kao da odavde nestaje,

kao da polako klizi

u krajeve mnogih nada

gdje nered prestaje,

gdje kraj je krizi.

Djetinjstvo, rat

i budućnost

već se isprepliću

dok se klati neki svat

i njegova ćutnost,

a stihovi zapliću.

Malo od toga

da začini dan

i njegov kraj.

Uslišanje od Boga

za sjajan, bijeli lan

kad otvori raj.

19.10.2024. 22:53

Smrznuta ruža

Ostavila sam smrznutu ružu

koja je nekome putem ispala,

sigurno iz buketa što nije imao uzu,

i tako sam mladost njezinu izdala.

Neke su djevojke prolazile

i po tome su gazile svijetu

koji odolijevaše trnu vile

kao da odolijevaše svijetu.

Napokon proljeće ružu odnese

u svoj mladi, topli kraj.

Ostatke leda sa nje otrese

i bi ona krasna, znaj.

11.11.2024. 00.12

Duh je drugačiji od duše i tijela, premda je sve to zajedno jedan čovjek, jedna osoba, osoba ljudske naravi jer životinjske i biljne naravi te naravi prirodnih pojava i događanja ne mogu se nazvati osobama, nemaju svoju volju nego Gospodin njima upravlja.

Ljudska osoba, kao slika Boga, ima slobodnu volju, i razboritost kojom razaznaje živo i neživo, ima dar slušanja o unutarnjim događanjima u drugim ljudima koji mu o tome pokušavaju nešto reći, ima dar promišljanja o onome što vidi i čuje, ima slobodu izbora i odlučivanja o svemu što će reći i učiniti, ima dar govora kojim se sporazumijeva s drugim osobama, sa svojim Bogom koji ga je načinio i sa čitavim svijetom, prirodom i društvom.

Duh je ljudski sposoban davati savjet i blagoslov, narediti duši i tijelu da se ravnaju po tim savjetima i po savjetima koje čuje od nadnaravnog Duha Svetoga, Duha Isusa Krista i Boga Oca nebeskoga. U Duhu se nalazi sve što postoji i što se događa. Duh može prožimati sve što postoji, sve što živi i sve što ne živi, sve što se rađa i sve što umire, može se prostrijeti nutrini svakog čovjeka i tamo djelovati pozitivno, liječiti i duh i tijelo, i dušu čovjeka.

Duh je onaj tko liječi nerazumijevanje, lijenost i bezvoljnost čovjeka, moli umjesto njega i navodi čovjeka na molitvu pomoću koje se čovjek uspinje do Boga, duh je ono nadnaravno sredstvo koje ulazi u narav ljudsku da bi se čovjek sav uzdigao iznad svojih slabosti i grijeha, a konačno i od smrti.

Duh Božji čini u nama promjene u duhu našem, u duši, u tijelu.

Pavao o tome jasno govori:

„Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; (Ef 1,17).”

Bog daje svoga Duha svim ljudima u kojima se rađa vjera u Isusa i njegove riječi i djela. On je taj koji nam daje dar mudrosti i razumijevanja naše vjere i onoga što vjerujemo te razumijevanje i spoznaju samoga Boga kojega nitko nikada nije vidio. Tako nam Duh spoznaje širi obzore, produbi nam vidike pa tako ulazimo sve više u stanje nadnaravno gdje grijeha nema, nema ni smrti već postojimo u stanju vječnosti, u Duhu.

Zato gubi se lijenost i nerazumijevanje vlastite vjere, rađa se život vječni, život spoznavanja Boga u kojega vjerujemo. Tako vjernik počinje sve više razumjeti Boga, ali ne razumije svijet jer prestaje biti smrtnik od svijeta, grešnik na tom svijetu. Postaje čovjek koji je nebesnik u svijetu.

To je za vjernika žrtveni prinos jer svijet ga progoni, ismijava, ubija.

Ali Duh je Božji i dalje tu, on održava ljudska bića da podnesu sve i čak da navještaju Krista raspeta i uskrsnula.

Zato kaže Pavao:

„Ta Duh Sveti poučit će vas u taj čas što valja reći.« (Lk 12,12).”

Tada razumijemo da je Isus Bog koji se utjelovio po Duhu Svetom koji je silom svojom osjenio Djevicu Mariju pa je postao čovjekom u krilu Majke za koju znamo da je Škrinja zavjetna i da je djevičanski Hram Boga. Tada razumijemo da je Isus Jaganjac Božji, žrtva koju daje Stvoritelj svih ljudi za otkup i popravak ljudi od grijeha, da Isusa mnogi ne razumiju, a vide kao čovjeka koji govori čudne riječi, ali čini čuda, izgoni zloduhe. Zato Bog oprašta ljudima uvrede koje ljudi upućuju njegovom Sinu, Riječi njegovoj, oprašta kada netko pohuli na Sina Božjega.

Ali tko ima Duha, ne može huliti Boga.

Stoga se grijeh te hule protiv Duha ne može oprostiti i ne može se shvatiti kao grijeh zbog kojega se čovjek inače u duhu može pokajati. Ne može se pokajati jer odbija Duha Svetoga. Zato Isus tumači:

„I tko god rekne riječ na Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko pohuli protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti.« (Lk 12,10).”

19.10.2024. 08:23

„I nitko ne može reći: »Gospodin Isus« osim u Duhu Svetom. (1Kor 12,3b).”

Friday, October 18, 2024

Dar Križa