39.
POLJANE SPASA abc
poezija 7
Kazalo:
Dar
Križa
1
Obilje vina
1
Poganski tron
Poljane
spasa
Poslanje tuge
3
Silazak Mudrosti
Sjajan, bijeli lan
2
Dar
Križa
Molim
svitanjima i osluškujem tu volju,
glas
od Boga koji budi me u meni
da
se sretnem s okrutnošću i s tom bolju
što
se očitova getsemanskoj noćnoj sjeni.
Postao
si Grijehom, nezamislivo je za me
da
te, Kriste, nisu mogli niti pogledati
zbog
ta užasa ti ljudske patnje usred tame
kada
morao si mučno nastradati;
kada
tražio si kako pravedno je sebe dati
i
molio da te mimoiđe gorka čaša.
U
jedinstvu s nama, morao si Oca zvati
da
to bude zajednička molba naša.
Okrutni
smo, glupi i milošću nesposobni
da
se očituje božanska ljepota tvoja,
pred
svim narodima otvoreni kamen grobni,
slava,
mir i radost usred naša nespokoja
jer
su savjesti nam zle i bezvoljne, i mlake.
Život
ispunjen je bezbrojnim nam prilikama,
ali
postao je bježanje od svake male tlake
umjesto
da bavimo se postovima, molitvama
i
da gledamo te sve dok pogledi ne sazru
kako
dostigli bismo k tebi blagim viđenjima,
jer
u blaženom se gledanju otajstva nazru
koja
utišaju svaku glad i žeđ u našim htijenjima.
Zato
dao si nam vrijeme i duge živote
da
ne skrećemo sve poglede u stranu
već
da nauživamo se velike vrednote,
da
posvetimo se uskrsnome danu.
18.10.2024.
05:31
Obilje
vina
Vremenite
tajne,
bremenite,
sjajne,
vuku
se k noći,
tuku
se s moći,
a
prelijepe slike i note
za
slijepe oblike i kote
za
se pjevaju i prokazuju
da
se slijevaju i obrazuju
put
buduće dobi
i
dana krasna,
putujuće
kobi,
i
mana časna.
U
obilju tvome
dragulja
i nade,
u
okrilju tome
pahulja
krade
jedan
čas
života
nadahnuća
kao
vrijedan kas
divota
čeznuća;
zahvaljuje
vjernosti
koju
prete u srcu,
navaljuje
smjernosti
koju
plete u srču.
A
Kalvarija vijekom svim pjeva,
pasha
silna,
i
Marija, tijekom tim Djeva
naša
divna.
I
obilje vina,
Duh
porinuća;
moja
baština,
Kruh
uskrsnuća.
21.10.2024.
21:44
Poganski
tron
Nepomična,
mrtva, slijepa,
beživotna,
izgubljena, uspavana,
žedna
svih božanskih okrepa,
stojim
kao čaša, stakla oslikana
prošlošću
koja lebdi sve do sada.
Jer
da poganin ja nisam bila,
ne
znam kako dotakla bi mene nada
što
sam je u sebi zarobila.
Poštujem
to vrijeme staro, prošlo,
mada
grijehe si mi oprostio.
Kroz
tu fresku vidim što je došlo
tu,
na svijetlo koje si mi orosio.
Još
sam često kao slijepa, gluha
ako
ne gledam u ljubav tvoju
i
u trajnost što svjedoči Sveta Duha
po
čijem se ravnam kroju
jer
je Duh to srca, Kriste, tvoga,
ognjena
nebeska raskoš dara,
ljubav
moga svemoguća Boga
što
mi čini da se ova duša para.
Ne
možeš je ne primijetiti
i
ne biti je svjestan, sav od blata,
sav
od praha što bi prijetiti
da
će razbaštiniti me s toga zlata.
I
da nemam prošlost tu pogansku,
ne
bih znala koliko mi svjetlo znači,
da
ti ljubim bolnost tu božansku
koja
žeže i blaženstvom zrači.
21.10.2024.
17:43
Poljane
spasa
Znam
da nećeš tugovati
ako
odem poljanama neba
sve
to dalje putovati
što
se bliže Kristu stići treba.
I
ja se u tome radujem
kada
dođe, ako dozove me malo
šaptom
što ga dugo čujem
da
obnovi ono što je palo
kao
što je pala narav moja
da
se više uzdiže visoko,
kao
što je čas da metanoia
dopire
u dušu mi duboko.
Evo,
kušnja kušnju stiže,
Krist
me hoće, želi, traži
da
se upinjem još bliže
dok
me zahtjevima snaži.
Već
ti ne znam niti reći
kakve
sve divote pruži,
toliko
već hoće peći
ova
ljubav što mi spasu služi,
ova
nadnaravna veličina
kojoj
podlažem se lako,
obuzeta
tom ljepotom Sina
što
ne trpi srce mlako.
Bit
će sve to drugo mi i novo,
nalik
proročanstvima
što
razabirem im slovo
koje
slatka Duha ima.
15.10.2024.
18:08
Poslanje
tuge
Grijeh
u svijetu guši,
ali
kamo idem, dobro znam
zbog
tebe u duši
gdje
me vodi sveti plam,
mada,
reklo bi se,
naslijepo
koračam,
možda
peklo bi me
da
se u sve bacam,
ali
ja sam neprekidno
samo
na tvom dlanu,
tvoju
volju slijedim slabovidno,
a
to sve je već u planu.
Nepravda
me kinji,
Pravedniče,
Bože, moj,
kad
je blizu svetinji
kao
ljutih pčela roj.
Tužno
li je ugledati,
svaki
grešan korak,
lako
li je poredati
sladak
il' previše gorak
jer
me nosiš, jer si uvijek tu
da
me klonulu pridržiš,
da
me otmeš zloduhu,
da
mi desnicu tad pružiš
i
pokažeš mi blaženstvo sreće
što
sam našla se u izabranju,
Samo
daj mi od toga i veće
da
se radujemo tom nebeskom tkanju.
20.10.2024.
12:30
Silazak
Mudrosti
Po
kruni svojoj, po svome trnju,
oslobodi
me, Gospodine,
od
zamršenih misli što nagrnu
u
moždane moje od gline.
Što
je čovjek bez te svijesti
da
je vjeran, da ti želi služiti?
I
da nemoćan te ne može ni sresti,
tebi,
Jedinome, svoje rane pružiti?
Oslobodi
um od svake zapreke
da
u zazivu ti priđe kao zdravi duh
koji
zna što znače tvoje izreke,
Riječi,
mano što je sišla s neba kao Kruh.
Po
tom trnju oštrom, krvavome,
nek
ta krv na mene se izljeva
po
svem umu i po tkivu zdravome;
o
mudrosti u padu neka pjeva.
Praštao
si da i ja sve praštam,
dao
si mi sljepilo na pola
da
ne vidi nitko da ne maštam
i
da zrela, i da nevina je tvoja škola;
da
ti Duh je iskričavi na tom Drvu bio,
makar
polumrtav, izranjen, al' jasan.
Sve
si ljudske snage tada oslobodio
i
govor tvoj je bio vječno krasan.
Ne
daj srdžbi, ne daj gruboj riječi
da
me izda kao bolesnika, kao luda,
maglu
koja navlači se na me spriječi;
uvijek
ja sam sebi dokaz tvojih čuda.
Hvalit
će te moje emocije, razum, volja
sve
dok bude svijetla sunca, mjesečine;
sve
dok ona Zvijezda ne svane sred polja
kad
nas anđeo odvede u sve svete čine.
25.10.2024.
09:04
Sjajan,
bijeli lan
Izmoliti
želim
od
posvećenja,
uspinjanja,
mrva
koje dijelim,
poniženja,
prosipanja
blagoslova,
putovanja
i
blizine.
I
od pokrova
što
odzvanja
kroz
nizine,
natopljene
injem;
neba
otvorena,
Milosti
malo,
prekrivene
tinjem
kao
opomena,
kao
pero što je palo.
Kao
Riječ što blista,
kao
zakon vjekovni
i
toplina srca;
kao
savjest čista,
il'
konopac stegovni
koji
liječi slabost grča
dok
mi duša propada
kao
da odavde nestaje,
kao
da polako klizi
u
krajeve mnogih nada
gdje
nered prestaje,
gdje
kraj je krizi.
Djetinjstvo,
rat
i
budućnost
već
se isprepliću
dok
se klati neki svat
i
njegova ćutnost,
a
stihovi zapliću.
Malo
od toga
da
začini dan
i
njegov kraj.
Uslišanje
od Boga
za
sjajan, bijeli lan
kad
otvori raj.
19.10.2024.
22:53