Pjesma Stvorova

Pečat u duši

Uzela sam ovu noć za svoje,

za sebe i tebe, i za beskrajnost

promišljanja divne ljubavi tvoje;

za otkrivanje i veću trajnost.

Pomislih da snivam to otkriće.

Koliko si samo strpljiv sa mnom bio,

moje blago, moje svezemaljsko piće.

Moju čašu odavno si ispio.

Vodit će me kamo neću htjeti,

a izgubiti te nikada ne mogu.

Predat ću se. Žariti i vrijeti,

čuti svaku pojedinost u mom Bogu.

Tome prethodit će isijavanje

sve božanske muke, slave, snage

koja trpi, ljubi ismijavanje,

obrušava se kao golubice blage

na dlanove izranjene, meke;

na moždane okrunjene

kao vodom kršteničke Rijeke;

kao pečat duše, popunjene

izobiljem, suvišnošću,

mirom kakva ova zemlja nema.

Tu ćeš leći suvislošću

kao jedina i glavna tema.

Uzima me sada ova noć za svoje

bespućima i majčinskom njegom.

Ona poznaje već sve molitve moje

i potopit će me svojom nježnom stegom.

02.10.2024. 21:51

 

Psalam 91 - Pod Božjim okriljem

 

Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega,
što počivaš u sjeni Svemogućega,
2 reci Jahvi: »Zaklone moj! Utvrdo moja!
Bože moj u koga se uzdam!«

3 Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske,
od kuge pogubne.
4 Svojim će te krilima zaštititi
i pod njegova ćeš se krila skloniti:
Vjernost je njegova štit i obrana!

5 Nećeš se bojati strašila noćnoga
ni strelice što leti danju,
6 ni kuge što se šulja kroz tmine,
ni pošasti što hara o podne.

7 Pa nek’ padaju tisuće kraj tebe,
deseci tisuća s desne tvoje,
tebi se neće primaći!

8 Tek što okom pogledaš,
već ćeš vidjeti plaću grešnika.
9 Jer Jahve je zaklon tvoj,
Višnjega odabra sebi za okrilje.

10 Neće te snaći nesreća,
nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu.
11 Jer anđelima svojim zapovjedi
da te čuvaju na svim putima tvojim.

12 Na rukama će te nositi
da se ne spotakneš o kamen.
13 Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu,
zgazit ćeš lavića i zmiju.

14 »Izbavit ću ga jer me ljubi,
zakrilit’ ga jer poznaje ime moje.
15 Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti,
s njim ću biti u nevolji,
spasit ću ga i proslaviti.
16 Nasitit ću ga danima mnogim,
pokazat’ mu spasenje svoje.«

Slava Ocu i Sinu * i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.

Muka vječna

 

Kršćanska odnosno katolička vjera je opća, univerzalna.

Riječ 'katolik' ili 'katolički' to i znači: sveopći, generalan, univerzalan, otvorena uma, svegrleći, sve-u-jednom i tako dalje. Na svijetu ima mnogo katolika, ima ih koji nisu 'službeno' katolici, to jest nisu kršteni u Katoličkoj Crkvi, ali su po svemu, po svojoj vjeri i po svome raspoloženju katolici.

Mnogi govore da nisu redovni u Katoličkoj Crkvi na misnim slavljima dok neki drugi redovno pohađaju nedjelje i ostale svetkovine.

Mnogi vjeruju u svoga umišljenoga Boga, a mnogi žarko traže što bi bilo istinski pravovjerno dok u tome Katolička Crkva uvelike pomaže.

Većina tih ljudi slični su po svojim osnovnim i posebnim uvjerenjima, po svojim interesima i zauzetosti u razgovorima. Mnogi vjeruju u Boga, ali slabo prate učenja Katoličke Crkve, Katekizam, na primjer, koji može biti od velike pomoći.

Sve su to ljudi koji su uvijek ili često raspoloženi za Boga koji je i Ljubav, i Istina, i Put, i Život, i Kruh, i Piće, i Milost, i Otac, i Dijete, i Sin.

Mnogi ljube pravdu i pravednost, ima ih koji su zaljubljenici u istinu i iskrenost, ima ih koji za svoju obitelj i za njihovo zajedničko dobro čine nevjerojatna, lijepa i dobra djela. Mnogi su često raspoloženi kad treba učiniti neku manju ili veću uslugu, mnogi su liječnici, mnogi su znanstvenici i umjetnici, a svi od reda griješe u vjeri i također su i grešnici. Štoviše, često ti ljudi imaju neki teret na sebi kojega bi se rado riješili pa bi činili još veća dobra djela i korisna za okolinu. Mnogi ne vole da se po njima vide njihovi tereti. Gotovo svi dobro su zamaskirali svoje najveće i najtajnije životne nevolje. Ponajviše ima onih koji potajno žarko vjeruju Kristu i nadaju se.

Većina katolika zna da se žrtva Isusova na križu nikada ne može zaslužiti i, po toj logici gdje je Isus dao život svoj za sve ljude, većina katolika ne može shvatiti da je pakao, u čije postojanje čvrsto vjeruju, vječan; pakao vidimo svuda oko nas, a možemo i pokušati zamisliti još gori pakao, od toga i strahujemo. Ali da pakleno stanje može vječno postojati, mnogi misle, niti jedan čovjek nije zaslužio.

Isus govori o vratima paklenim, o mjestu gdje je plač i škrgut zubi i to nam se ne čini tako strašno kao pakao koji gledamo u svijetu, ubojstva, ratovi, pojedinačne strašne sudbine i kao pakao kojega mi u sebi pokušavamo zamisliti. Vjerojatno je tamo sasvim drugačije nego što mislimo jer i Božja ljubav i milosrđe je nešto što ne možemo čuti, vidjeti, ni zamisliti u njegovoj veličini.

Za usporedbu, katolici nisu oni ljudi koji nemaju razumijevanja i nisu raspoloženi za druge, to jest za Boga.

Koliko znamo, mnogi se obrate u milosti Božjoj, neki sporo shvaćaju i polako se vraćaju Gospodinu, neki pak se obrate u jednom hipu. Neki su zagrijanoga srca, a drugi su hladni kao led.

Zar postoje ljudi koji se ne bi nikada htjeli vratiti iz pakla u raj ili čistilište?

Ako je takav pakao kako ga mi zamišljamo, vječno stanje, kakav je smisao, koji smisao je vječnosti pakla?

Katolici uglavnom svakodnevno mole Boga za duše u Čistilištu i mole Isusa da dovede u raj sve duše, osobito one kojima je najpotrebnije Božje milosrđe. Nisu li oni najgori među nama najpotrebitiji smilovanja i milosrđa Božjega? Ovi drugi su barem u nešto malo većoj milosti i mogu se u molitvi još posvetiti svakodnevno, malim koracima. Ali oni okorjeli...prije ili kasnije se sudare sa smrtnom opasnošću i dođu k sebi. Dogode im se muke i patnje, gubitak nekoga i bol, dogodi im se nešto jako teško te nemaju snage više za zlo već traže samo Božju ljubav i milost, mada to čak i ne mogu pokazati. To je kao neki nužni povratak Bogu, da se ljudi opamete, da ne dođu u najgore stanje pakla.

Ovi što zarađuju na prodaji živih ljudskih organa, na patnji osoba koje nagovore da abortiraju jer je to 'za veće dobro', naravno da će dospjeti iza vrata paklenih, ali za čitavu vječnost...?! Kad bi netko rekao: neka pate dok ne shvate i još malo dulje, dok se ne slome.

Uzgred, mnogi su ljudi osuđivani nevini i propatili su mnogo zbog tuđih zločina, a mnogi sveci su se predali patnjama dragovoljno radi oprosta Božjega puno većim grešnicima od njih.

Eto, ne želimo u pakao, ne u onaj vječni i zbog toga svaka žrtva i svaka nevolja je prilika da učinimo pravu stvar, to jest da 'doprinesemo Isusovim patnjama ono što im nedostaje” – spasenje duša iz paklenih opasnosti.01.10.2024. 17:00

„Pavlovo nastojanje oko pogana

Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu (Kol 1,24).” 

Psalam 17 - Vapaj nevina čovjeka

 

Molitva.

Davidova. Počuj, Jahve pravedni,
i vapaj mi poslušaj,
usliši molitvu iz usta iskrenih!
2 Od tebe nek’ mi dođe presuda,
tvoje oči vide što je pravo.

3 Istraži mi srce, pohodi noću,
ognjem me iskušaj,
al’ u meni nećeš nać’ bezakonja.
Ne zgriješiše usta moja
4 kao što griješe ljudi:
po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona.

5 Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze,
ne zasta mi noga na putima tvojim.
6 Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit’:
prikloni mi uho i čuj riječi moje.
7 Proslavi na meni dobrotu svoju,
ti koji od dušmana izbavljaš
one što se utječu desnici tvojoj.

8 Čuvaj me k’o zjenicu oka,
sakrij me u sjenu krila svojih
9 od zlotvora što na me nasrću.
Dušmani me bijesni opkoljuju,

10 bešćutno srce zatvarajui ustima zbore naduto,
11 Koraci njini sad me okružuju,
smjeraju da me na zemlju obore;
12 slični lavu dok se, zinuv, na plijen obara
i laviću što vreba u potaji.

13 Ustani, Jahve, presretni ga i obori,
od grešnika mi život mačem spasi,
14 a rukom od ljudi, Gospodine:
od ljudi kojih je dio ovaj život,
kojima želudac puniš dobrima;
kojih su sinovi siti,
a djeci daju što im pretekne.
15 A ja ću u pravdi gledati lice tvoje,
i jednom kad se probudim,
sit ću ga se nagledati.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Rane zla

Zagaziše neki ljudi

preko svojih, preko blata,

zanesenih ćudi,

u kaputima od zlata.

Bezbrižno i slavno

sjećaju se svaka ljeta,

sasvim vedro, javno,

ništa to ne smeta.

Otišli su neki stari

u đakone, ministrante,

mada nosili ih kvari

one gladi bez poante,

one žeđi da zacijele

rane svijeta, rane svoje;

bile su im ruke bijele

i odijela tamne boje.

Pogleda su nevina i bistra

posluhom se ukrasili

radi naša Boga Krista.

Tako dane su ugasili.

Vrijeme sporo im je prolazilo,

rane nisu postale im cijele,

dubile se kao da ih nešto pregazilo

pa se sve na jednu ranu svele

koja boli žarko, ljuto peče

za bezbrižne u zlatnim kaputima

što zaboraviše slavnu Večer

kada sjedilo se blizu skutima

sveta Učitelja sve do jutra.

Obećavali su vjeru pa se zaklinjali,

al' ih nije bilo već do sutra

jer su zlatu jače naginjali,

i još gaze i zadirkuju te stare

što su bijeda i golotinja sama

i za njih već uopće ne mare,

sretni što za njih ne vlada tama.

Zaborav ih obuzeo bez ikakve svijesti

da su smrtnici i ljudska bića,

da ih starci žele sresti,

ponuditi Tijela i božanske Krvi pića.

Još se otresito podsmjehivali,

opijeni drogama i otrovima zla,

pohlepom i krađom su se skrivali

dok starež je zrelost postala

da isprati bogataše, naglo ostarjele,

putem grobova u blatu zbog kiše

jer je nebo odapelo jake strijele

da tog zla ne bude nikad više.

29.09.2024. 22:22

 

Psalam 115 - Hvalospjev jedinom pravom Bogu

Od idola se obratiste k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinitomu (1 Sol 1, 9).

Ne nama, Gospodine, ne nama, †
    već svom imenu slavu daj *
    zbog ljubavi i vjernosti svoje.

Zašto da govore pogani: *
    »Ta gdje je Bog njihov?«
Naš je Bog na nebesima, *
    sve što mu se svidi, to učini.

Idoli su njihovi srebro i zlato, *
    ljudskih su ruku djelo.
Usta imaju, a ne govore, *
    oči imaju, a ne vide.
Uši imaju, a ne čuju, *
    nos imaju, a ne mirišu.
Ruke imaju, a ne hvataju, †
     noge imaju, a ne hodaju; *
     glas im iz grla ne izlazi.
Takvi su i oni koji ih napraviše *
     i svi koji se u njih uzdaju.

Dome Izraelov, u Gospodina se uzdaj! *
     - On je štit i pomoćnik njihov.
Dome Aronov, u Gospodina se uzdaj! *
     - On je štit i pomoćnik njihov.
Koji se Gospodina bojite,
    u Gospodina se uzdajte! *
    - On je štit i pomoćnik njihov.

Gospodin će se nas spomenut *
     i on će nas blagoslovit:
blagoslovit će dom Izraelov, *
     blagoslovit će dom Aronov,
blagoslovit će one koji se Gospodina boje - *
    i male i velike.

Umnožio vas Gospodin, *
     vas i vaše sinove!
Blagoslovio vas Gospodin *
     koji stvori nebo i zemlju!
Nebo je nebo Gospodnje, *
    a zemlju dade sinovima čovječjim.
Ne, Gospodina mrtvi ne hvale, *
    nitko od onih što siđu u Tišinu.
Mi živi, mi Gospodina slavimo *
     sada i dovijeka.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.