The Three Tenors in Concert 1994: Brindisi ("Libiamo ne' lieti calici") ...

Biblijske mjere i mjerenja

 

Mjerenje je u Bibliji poželjno samo kad se gradi Svetište, Šator, odnosno Hram po uzoru na nebeske prostore po Božjoj volji. Ponekad Gospodin kazuje prorocima svojim da bi bilo dobro prijeći neku udaljenost ili izmjeriti ponešto, ali općenito brojanje stanovništva se vršilo otprilike u smislu 'mnogo', 'više', ,nitko', 'svi' i slično. Strogo je zabranjeno mjeriti vrijeme, život, dostojanstvo, pravdu, to su Božji darovi i samo Bog može odrediti 'obilnu mjeru' koju će natovariti nekome kao nagradu. I za vrijeme rođenja ne broji se vrijeme već se ono označava događajima i osobama, suvremenicima. A za čas smrti nitko ne zna do li Otac nebeski. Ili za kraj vremena. Smijemo samo u promišljanju zaključiti da možda vrijeme može biti istovremeno s vječnošću budući da uskrsavamo tijelom i dušom i duhom. Kada će to biti, kako će to točno izgledati pojedincima i narodima, to je bolje ne znati. Ono što se mora znati jest potraga za kraljevstvom nebeskim već sada, odmah. Smije se reći koliko je netko dugo živio ili koliko je bio star kad je dobio nasljednika, ali to su rijetke oznake u Svetom pismu. Bog je vječan, ljudi nisu ako ne pođu za Isusom, to su važne vijesti i obavijesti. Predviđanje je strogo nepoželjno. Ide se kroz život u svetom neznanju s blaženim iskustvom u duši i povjerenjem u Boga u kojega vjerujemo, a to je Kralj kraljeva, Isus Krist, jedini pravi Bog u zajedništvu s Ocem i Duhom Svetim. I u zajedništvu s Djevicom Marijom i svima svetima u Crkvi, duhovnoj i materijalnoj.

No, obljetnica se smijemo prisjećati danas kada je mjerenje postalo neophodno i kada je sve trgovina koja nekada bijaše grijeh i uzrok većih grijeha jer kupujući i prodajući sitne stvari često se poklonimo i kupimo ili prodamo Boga za kumira, lažno božanstvo. Ili prodamo dušu nepoželjnim osobama.

Što se tiče rođendana, možda su važni za malu djecu, ali odrasli se često izražavaju da se ne osjećaju onoliko zreli, mladi ili stari kolike su im izmjerene godine. To je individualno iskustvo svake ljudske osobe.

U vječnosti, znamo, može oživjeti duša i tijelo, može se proliti krv ljudska koja bijaše suha i osušena, a znamo da se može blagovati živoga Boga u sakramentu Euharistije.

Na neki bi se način moglo reći da u sakramentima kao što je Euharistija imamo vječnost koja je strogo omeđena vremenitim mjerama. Na početku zaboravimo na sve drugo što se ne tiče nebeskih stvari i, kada je slavlje gotovo, vraćamo se mobitelima, gledamo na satove, sjećamo se obaveza.

I bez mjerenja znamo točno u svjetlu vjere i po Evanđelju i po Prorocima kako se zbivao život Krista na zemlji gdje se utjelovio silom Duha Svetoga u utrobi Majke Marije, vazda Djevice.

Tako kršćani, koji imaju obilje Božjeg blagoslova, žive po Isusovom 'kalendaru'

Kad netko umre, rađa se za pravi život, onaj nebeski, sveti vječan život pa se slavi u tom kalendaru po nadnevku po kojemu se rodio za nebo.

Imendani se nalaze u kalendarima i smiju se obilježavati.

Strogo je zabranjeno brojati stanovnike naroda. I tako uvijek dođe do konfuzije. 19.09.2024. 03:11

Spasonosno znanje

Daj nam, Gospodine, spasonosno znanje da, oslobođeni iz ruku neprijatelja naših, tebi u sve dane života svoga služimo bez straha. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

Spasonosno znanje nije ono znanje, ona gnoza koja ima negativan prizvuk jer označava one koji misle da će se svojim znanjem spasiti, nego poznavanje Boga i njegove volje, vršenje riječi Kristove i strah Božji koji nam daje prostodušnost, poslušnost i poniznost, a takve nas oslobađa u velikim nevoljama Bog.

Razlika od svega znanja u tom spasonosnom znanju krije se u razgovoru i prisnosti s Isusom, u molitvama Gospodinu koji nam se tako otkriva pa ga prepoznajemo češće u životu po djelima koja čini nama i drugima.Zakon je spasonosan za onoga tko ga slijedi jer neuka uči taj Zakon ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

„Ali znanje nadima, a ljubav izgrađuje. Ako tko misli da što zna, još ne zna kako treba znati. A ljubi li tko Boga, Bog ga poznaje.(1Kor 8,1b-3)”, uči nas sveti Pavao.

„Daj mi sada mudrost i znanje da uzmognem upravljati ovim narodom, jer tko će upravljati tolikim narodom kao što je ovaj tvoj!« (2 Ljet 1,10)”, ponizno i skromno moli Boga kralj Salomon.

„ Kad je već pod udarcima umirao, uzdahnu i reče: »Gospodin, koji posjeduje sveto znanje, dobro zna da sam se mogao izbaviti od smrti, ali da na svom tijelu podnosim teške muke bičevanja jer u duši radosno sve to podnosim u strahopoštovanju prema njemu.« (2 Mak 6,30)”, govori mučenik Eleazar na samrti.

„Rekoh onda sam sebi: »Gle, stekao sam veću mudrost nego bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj sabrao je golemu mudrost i znanje.« Mudrost pomnjivo proučih, a tako i glupost i ludost, ali sam spoznao da je to pusta tlapnja (Prop 1,16-17)” razmatra Propovjednik:

„Mnogo mudrosti – mnogo jada;
što više znanja, to više boli. (Prop 1,18)”.

Naravno, niti sve mudre izreke ovoga svijeta nisu ravne 'ludosti' Isusova križa ljubavi za čovjeka.

„Jer lûdo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi (1 Kor 1,25)”; uči nas Pavao.

Dakle, gnoza kao religiozan stav je umišljenost stečenim znanjem zbog koje čovjek čini gluposti.

No, niti ludosti nisu poželjne nego ipak znanje, ali spasonosno znanje, poznavanje Zakona Božjega, Deset zapovijedi i Dvije Zapovijedi ljubavi, razmatranje Blaženstava, molitva i posluh Božjoj volji kakvoga ima Isus, Gospodin koji ništa ne čini bez Oca, niti govori sam od sebe već kako mu Otac nalaže, tako i čini, i govori.

To je spasonosno znanje moguće u odanoj vjeri i pouzdanju u Boga, služenje Bogu koje nas oslobađa straha od lukava i inteligentna Đavla za kojega možemo reći da ima znanje, ali u zle svrhe.Pravo znanje, prava mudrost vjernika je razlikovanje dobrih i zlih duhova u sebi pa potom i u svijetu. 18.09.2024. 22:30

Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.Amen!

 

Hvalospjev Izaijin - Utjeha i radost u svetome gradu

 

Onaj Jeruzalem gore slobodan je; on je majka naša (Gal 4, 26).

Veselite se s Jeruzalemom, *
    kličite zbog njega, svi koji ga ljubite!
Radujte se, radujte se s njime, *
    svi koji ste nad njim tugovali!
Nadojite se i nasitite *
    na dojkama utjehe njegove,
da se nasišete i nasladite *
    na grudima krepčine njegove.

Jer, ovako govori Gospodin: †
    Evo, mir ću na njih kao rijeku svratiti, *
    i kao potok nabujali bogatstvo naroda.
Dojenčad ću njegovu na rukama nositi *
    i milovati na koljenima.
Kao što mati tješi sina, †
    tako ću i ja vas utješiti - *
    utješit ćete se u Jeruzalemu.

Kad to vidite, srce će vam se radovati, *
    i procvast će vam kosti ko mlada trava.

                     (Iz 66,10-14a)

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Dašak ideale

 

Vrijeme unatrag mi plovi

da mi uspomene vrati,

slike svijeta sve su više grube.

Duša mi se, Kriste, za te lovi

da si dah života ne potrati

kao galebovi koji više se ne ljube.

Stare slike ne bijahu savršene,

ali uvijek bi sačuvale dašak ideale;

provlačila se ona kroz sve riječi,

kroz sva djela i sve dane, noći snene.

Srce ljubilo je i naznake male

kao da je znalo da se s tobom liječi.

Sjećanja se zapisuju i čvrsto se urezuju

tamo gdje ni bure do srči ne dostižu,

od mene ti činiš sasvim drugo biće.

Spomenari se ispišu, rišu se, uvezuju,

al' se sreća i sve boli najdublje nanižu

gdje se topi samo tvoje nebesko piće.

Povela bih s nama samo galebove

koji su me ispraćali kao simbol naš,

zaljubljeni, slobodni i vječni mom životu

da im nudim od svježine nove

kako bi u spomenima našli spas

i pronašli opet što je ljubim tu divotu.

Hvala, Bože, Kriste moj, Pastiru svijeta

što me držiš čvrsto za svoje revere,

što me vjerno ljubiš sve to više.

Ptice će se naći nakon svoga leta

sve u nama gdje ne dopiru nevere,

ljubit će se vječno kad prestanu kiše.

18.09.2024. 17:48

Psalam 139

Pohvala Sveznajućeg

Zborovođi.
Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
2 ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
3 Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.

4 Riječ mi još nije na jezik došla,
a ti, Jahve, sve već znadeš.
5 S leđa i s lica ti me obuhvaćaš,
na mene si ruku svoju stavio.
6 Znanje to odveć mi je čudesno,
previsoko da bih ga dokučio.

7 Kamo da idem od duha tvojega
i kamo da od tvog lica pobjegnem?
8 Ako se na nebo popnem, ondje si,
ako u podzemlje legnem, i ondje si.

9 Uzmem li krila zorina
pa se naselim moru na kraj,
10 i ondje bi me ruka tvoja vodila,
desnica bi me tvoja držala.

11 Reknem li: »Nek’ me barem tmine zakriju
i nek’ me noć umjesto svjetla okruži!« –
12 ni tmina tebi neće biti tamna:
noć sjaji kao dan
i tama kao svjetlost.

13 Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.
14 Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.
Dušu moju do dna si poznavao,
15 kosti moje ne bjehu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje.

16 Oči tvoje već tada gledahu djela moja,
sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj:
dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
17 Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi,
kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
18 Da ih brojim? Više ih je nego pijeska!
Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!

19 De, istrijebi, Bože, zlotvora,
krvoloci nek’ odstupe od mene!
20 Jer podmuklo se bune protiv tebe,
uzalud se dižu tvoji dušmani.

21 Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje?
Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?
22 Mržnjom dubokom ja ih mrzim
i držim ih svojim neprijateljima.

23 Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj,
iskušaj me i upoznaj misli moje:
24 pogledaj, ne idem li putem pogubnim
i povedi me putem vječnim!

Slava Ocu i Sinu,

i Duhu Svetome.

Kako bijaše na početku,

tako i sada, i vazda i u vijeke vjekova,

Amen! 

Psalam 108

 

Zahvalnica Jahvi i usrdna molba za pomoć

Pjesma.
Psalam. Davidov.
2 Moje je srce sigurno, Bože,
sigurno je srce moje:
pjevat ću i svirati.
3 Probudi se, dušo moja!
Probudi se, harfo i citaro!
Probudit ću zoru jutarnju.

4 Hvalit ću te, Jahve, među narodima,
među pucima tebi ću pjevati,
5 jer do neba je dobrota tvoja,
do oblaka tvoja vjernost.

6 Uzvisi se, Bože, nad nebesa,
slava tvoja nek’ je nad svom zemljom!
7 Da ti se ljubimci izbave,
desnicom pomozi, usliši nas!

8 Bog reče u svom svetištu:
»Šekem ću razdijelit’ kličući,
dolinu ću Sukot izmjeriti.
9 Moj je Gilead, moj Manaše,
Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje!
10 Moab je sud iz kojeg se umivam,
na Edom ću baciti obuću,
nad Filistejcem slaviti pobjedu!«

11 Tko će me dovesti do utvrđena grada,
tko će me dovesti do Edoma?
12 Zar nećeš ti, o Bože, što nas odbaci?
Zar nećeš više, Bože, sa četama našim?

13 Pomozi nam protiv dušmana,
jer je ljudska pomoć ništavna!
14 S Božjom pomoću hrabro ćemo se boriti,
Bog će zgaziti naše dušmane.

Slava Ocu

i Sinu

i Duhu Svetome.

Kako bijaše na početku,

tako i sada, i vazda

i u vijeke vjekova,

Amen!