Vječnost nije za svakoga

 

Zapeo mi jedan velik naslov na nekom portalu, piše ovako:”Još samo dvije generacije i blizu smo vječnosti”, a ispod neka fotografija koja prikazuje pacijenta s tjelesnim implantatima koji zamjenjuju originalne ljudske organe i čitav organizam.

Da, ljudska besmislice, gdje ti je kraj?

Zar naš Bog koji nam je stvorio srce nema srce još veće nego mi?

Zar nas ne sluša onaj tko nam je uši i sluh načinio?

Zar nas ne vidi tko stvori dušu i oči za gledanje?

Zar da ne zna Gospodin što je u srcu čovjeka? Štuje li ga tvoje srce, sluša li Boga duša tvoja? Misliš da ti nisi toliko značajan da bi veliki Bog obraćao pažnju na tvoje gluposti?

Koliko daleko dopiru tvoje misli i riječi, tvoja djela i ljubav? Koliko trenutaka ti je potrebno da zaboraviš ono što si rekao netom prije?

Ja zaboravljam, ali moje srce iz iskustva uvijek zna ljubi li, je li bilo u grijehu, što znače riječi Božje i zašto svi zapinju za Sveto pismo.

Bog te opominje, plače, moli, prijeti, dramatizira, tumači i ponavlja tumačenja da bi ti spoznao vezu između tvoga kvocijenta inteligencije i grijeha oholosti koji rezultira tvojom smrću; da bi ti spoznao da si nesposoban bez Boga učiniti nešto, spoznati realnost ljudskih riječi, one označavaju tvoj stil života, tvoj način zaključivanja, tvoju umišljenost, tvoju površnost. Tebi je život za šalu? Za gubljenje vremena? I kako možeš postati javna osoba, a da nemaš osnovne logike, znanja i pismenosti? U tvome srcu je tvoj bog interes i želja za slavom i grabežom. U tvojim prozirnim očima se nalaze dolari i funte kao tvoji važni bogovi. Ti ne vidiš svoje mane, čak misliš da nemaš mana, iskreno misliš da si savršen i mlad i pun energije koja je također tvoj izmišljeni bog.

Ali Bog ti pravi govori, upozorava te jer ne želi da propadneš. I, baš zato što se Bog toliko trudi, to upućuje da realno postoje muke paklene jer Bog se ne šali, ne govori uzalud, nije mu samo do zastrašivanja, nego ozbiljno se boji za tebe. Pati zbog tebe, a ti se smiješ i šališ! I Bog to vidi, i ne odustaje od tebe. Ako ne poslušaš riječi njegovih, možda ćeš shvatiti ako ti ispriča priču i dramatizira ti svoje upozorenje. Ako ne shvatiš ozbiljno, tada ćeš se razboljeti i gladovati, osiromašiti i namučiti se, samo da bi spoznao Gospodina koji je Život, život u izobilju, život vječni. Bolje ti je da jadan uđeš u raj i živiš nego da, tako savršen, završiš u paklu i pogineš. Sve će Bog poduzeti jer te nije stvorio zato da umreš, dao ti je mogućnosti koje ti ne možeš iskoristiti niti deset posto od svojih sposobnosti. Što misliš, zašto je Bog tako raskošan s tobom? Zar zato da se uništiš i umreš? Zar zato da druge ubijaš ili vrijeđaš? Ili zato da živiš, i to savršeno da živiš za vijeke vjekova.

Ali ti si toliko grešan da ne razlikuješ istinu od laži, niti znaš to što je dobro, a što je zlo.

Bože moj blagi, Oče nebeski, nećemo se svi spasiti i to ne tvojom krivnjom. Krivi su koji te ne slušaju, krivi su koji ne govore o tebi ljudima. Nije vječnost za svakoga. Ti zaista svakoga ljubiš i nalaziš načina sa svakim od nas, ali također si nam priuštio i dao slobodu jer ako te ne ljubimo u slobodi, ti tada niti ne znaš ljubi li te tko i tko ti vjeruje.

Moramo biti uvjerljivi kršćani, moramo svoja iskustva koristiti za primjer i pouku.

O, kako je Iliji proroku izgledalo lako i lijepo živjeti, pustinjački i u prisnom prijateljstvu s tobom, Gospodine! No, za njega kažu da će i njemu doći njegov slavan čas, čas pobjede, čas ulaska u slavnu vječnost.16.07.2024. 21:42

„Ovo je vječni život: da upoznamo tebe, jedinoga pravog Boga, i Isusa Krista kojega si nam poslao.” Iv 17.3

Molitva za psovače i hulitelje

 

Poslao si proroke i našu Djevu,

dao si nam znakove, čudesa,

raspet, umro, uskrsnuo

novu jutarnjemu pjevu

što ga poslali svi sretni sa nebesa,

svoj si život u srca nam utisnuo.

Rodio si Majku Crkvu ovu naraštaju,

smjestio se u duhovnome svetom krilu,

govorio si o sebi svemu stvorenju,

dao si nam sebe da duše ne ispaštaju.

Zazivao si narod svoj, svoju zaručnicu milu,

mnoge doveo si srčanu im izgorenju.

Što bi još se moralo dogoditi, koja riječ

i kakvo čudo sada čekaju svi drugi ljudi

što izmišljaju si svoje bogove i baale,

koji psovali su kad mi duša pila mliječ

dok sam tražila taj smisao što u meni ludi

dok mi ruke nisu i u očaj pale

pa sam začula ti jasan odgovor na zazive.

Sve si mi oprostio u izobilju mi života kasna,

pronašao me u mračnome kutu,

preporodio si mene, a ja tražila sam tvoje nazive:

tko je taj što zna o meni i sjećanja krasna?

Tko mi tepa na rečenicu ljutu?

To je Smisao života i svaka dobra djela,

ljepote svake, čovječanstva cijela.

To je Logos, Riječ i Pismo homo sapiensa,

to je čovjek znanja, mudrost mu od sentimenta.

To je Božji Sin od muke i od teška rada

koji posti gdje se pustoš rađa,

koji moli Oca za milosti razne

da obasipa nam duše prazne.

Kad zatražiš račun, Isuse Kriste,

da se tvoje milosrđe očituje,

gledaj duše koje nisu čiste,

slušaj blebetanja, psovka odjekuje.

Milosrđe naše, ti, svijetleći stupe,

bakljo putokazu istine i pravednosti,

za Ime nas svoje spasi, tako glupe,

jer tek naziremo moći tvoje čiste nevinosti.

16.07.2024. 15:43

Nadnaravna ljubav Isusova

Nadnaravna ljubav Boga kraljuje nad svojim izabranicima, sinovima Božjim te takvi vjernici također doživljavaju ljubav nad ljubavima u hodu s Isusom Kristom.

Ta ljubav Boga prema čovjeku ima zahtjeve koji izgledaju preteški i sablažnjivi, ali su neophodan preduvjet za svakog sljedbenika i kršćanina da spozna svojeg Stvoritelja. Dakle, zahtjevi Isusovi su zapravo preduvjeti ljudski za istinsko obraćenje starog čovjeka u sasvim novu osobu, u osobu božanskog života, blaženu i svetu.

Biti kršćanin, naravno, znači nastojati biti dobar čovjek, iskren, odlučan, pravedan, svet. No, mnoge ovčice u tom stadu našeg Pastira ne vjeruju da se u kraljevstvo nebesko ulazi na samo jedan način: kršćaninu se potruditi da uđe na uska i niska vrata, da se pogne, da klekne i ponizi se maksimalno, a tada će Milost od njega načiniti svetog i novog čovjeka na onaj način kako želi Bog, a ne onako kako zamišljaju ljudi. Puno toga je rečeno o svetosti kršćanskog života. No, budimo iskreni, da smo dovoljno sveti, već bismo obratili čitav svijet. Da smo poslušnici Božje volje, svi bi vidjeli što je zapravo kršćanstvo, hod za Isusom, na svoj način ići Isusovim stopama jer on nam je jedini put koji vidimo pred sobom ako nismo i kao kršćani u poznim godinama još uvijek kao slijepi i gluhi, tvrdovrati.

Dovoljno je samo sjetiti se solidarnosti. Isus se solidarizirao s čovjekom, ponio je grešan život na sebi i u sebi, makar je u sebi zapravo slijedio volju Oca nebeskoga, to mu je bila hrana životna.

Solidarnost izgleda među ovcama više kao zajedničko meketanje, blebetanje i ogovaranje.

Potrebno se obratiti da bi čovjek mogao postati solidaran s ugroženima, nije dovoljno pružiti nekom profesionalnom prosjaku neki novčić. Ali to u svakom slučaju nije prvi zadatak vjernika, dijeliti milostinju, iako je na kraju vrlo korisno i dobro djelo. No, to ne zahtijeva nikakav napor, ako imaš dva novčića, jedan ćeš dati za milostinju i bit ćeš miran. I previše miran.

Isus nije davao novčiće, opraštao je grijehe, otvarao je oči, liječio je svaku bolest. Kršćani, rekao je, će činiti još veća čuda nego što je Isus činio. Te riječi kopkaju vjernika koji želi biti svet i savršen i on želi Isusa bolje razumjeti, činiti mala i velika djela za Isusa i radi Isusa.

Ma gdje bio, ma što činio, vjernik će u svojoj žarkoj odanosti Isusu vrlo brzo dobiti od Isusa mnoštvo prilika da postane savršen. Treba samo biti Isusu poslušan i za sve mu zahvaljivati.

Lijepo je dati novčić siromahu, ali je još ljepše pretrpjeti za Isusa radi sjedinjavanja s njegovom Mukom po kojoj se Isusa jedino može zaista spoznati i razumjeti. Isusove muke nisu počele na Golgoti nego u Betlehemu, a Isusova radost začela se već u Nazaretu. Prolazio je muke i nevolje optimistično i radosno, nikada se nije žalio ni na što, ni na koga, samo je svima govorio istinu. Zašto mi zaobilazimo istinu? Zato što bi to bilo ili nezgodno, ili pogubno za nas. Ali bilo bi blagoslov za Boga. I Bog nam daje što ćemo govoriti i činiti. Da, ali tada bismo postali usamljeni vjernici, poput Ilije proroka. Nestala bi naša slavna i ugodna solidarnost s drugim ovcama, one bi nas gledale podozrivo i tada bi nas počele odbacivati. Isus je jedini vjeran, on te neće odbaciti nikada nego će ti prirediti nove nevolje s ljudima. Zamrzit ćeš takav život, ali te neće biti briga jer imat ćeš Isusa sa sobom. I dalje ćeš davati novčiće za milostinju, i dalje ćeš voljeti svoju obitelj, ali će te boljeti njihova tvrdovratost. Mala je vjerojatnost da ćete svi zajedno usplamtjeti za Isusom jer njegov zajednički poziv na solidarnost ovčice već ispunjavaju, a Isusov pojedinačni poziv se događa u skrovitosti zatvorena srca i tiče se samo te jedne osobe, ovce izabrane i prozvane. Davno je to bilo kada je Jahve govorio čitavom narodu odjednom, morao je utišati glas da ga se ne bi prestrašili i na mjestu umrli.

Izabranik Isusov je samo Isusov, nije njegovo da postane svet i slavan pred drugima nego u srcu kraljevstva nebeskoga. 15.07.2024. 22:15

„Nisam došao donijeti mir, nego mač” – usporedi Mt 10,34 – 11,1

 

Slavno breme

 

Predati se tebi, to je lijek

protiv svaka licemjerja;

tebi dati životni svoj vijek,

znači znati srži pravovjerja.

Čak i kada bezbožnik sam od malena

ili kada svaku molitvu me uče,

u meni sazrijeva plod od tvoga sjemena

koje na tvoj poziv k tebi me privuče.

Jer koje si odabrao, te si zovnuo na grudi,

ali često šibaš sina kojeg voliš.

Ti ne želiš da ti narod bude grupa licemjernih ljudi,

za odabranika Oca milost moliš.

U meni ti ubijaš i misao na porok,

ne daš savjesti mi niti malo mjesta.

I kad sav bi narod bio prorok,

ista postala bi moja cesta,

ispunjena kušnjama, upornošću sve jače,

ljubavlju što sve to više žeđa.

O tom sazna malo dijete koje plače,

svatko vidi što je baština mu pređa.

Križni put te proslavio, Bože,

takvo izobilje darova nitko od nas nema,

mada svi se ljudi beskrajno umnože;

za mnoge je religija samo anatema.

Križni put si svoj i meni dao

kako sam te nečujno zamolila,

da polako uvedeš me tamo gdje si pao

da bih i ja tvoje slavno breme zadobila.

15.07.2024. 19:40

Svjetlo proviđenja

 

Bojim se da ti neću znati reći

gdje sam bila, kako čekala sam noći,

kako mi je bilo preko blata prijeći,

kako čeznula sam otići i poći.

Strah me da ću ostati bez daha

jer sam šutljiva zaista, kao plima

koja šušti rijetko, tiho, tako plaha;

i da će me prevariti moja rima.

Znaš li kad su svjetla noću upaljena

i kad glazba dopire do žala,

kako mi je duša blaga, osamljena

kao da sam ona zvijezda mala?

A gledat ću u tebe i u tvoje lice,

tako zaneseno mojim sretnim smijehom.

Kao maslina što čeka kljun od golubice,

ja pomirit ću se s oproštenim grijehom.

Zaista me uvijek muči preveliko divljenje

prema tebi, prema tvome djelu strašnu,

čisto srce, tvoja Milost za življenje

i tvoj pogled koji ima tu ljepotu jasnu.

Tvoja riječ što mjesto mene zbori

i tvoj glas što prodire do srži

i do svega od čega mi srce gori;

ti znaš sve što mene drži,

što nas sjedinjuje od krštenja.

Znaš i sve ono što je prije bilo,

sve zbog tvoga, Oče, proviđenja

koje čini da sam ti stvorenje milo.

14.07.2024. 19:20

Duhovna prožimanja

 

Šetali su ulicama Grada,

susretali svete duše Boga

i računali na spas i stih.

Proljećima procvala bi trešnja mlada,

vjetrovi sa svoda olovnoga

kružili bi oko njih.

Daleko su ruke njine ostajale,

niti blizu nikakvo im trnje bilo nije,

svi su dodiri im Duhom prodirali.

Niti zagonetke, niti brige nisu postojale,

poslije svih je sve im bilo kao prije,

maloj djeci sve su suze otirali.

Rastati se nije bilo problematično, trnovito.

Sipila je topla kiša, ptice čuli nisu,

samo otkucaje jedne zajedničke srče.

Tada putovanje postalo je previše brdovito,

kao da su svak' sa svoje strane visokome klisu.

Gledali su malu djecu kako uplakana trče.

Svakog dana kao da je bilo sve još teže,

trnje se zgušnjavalo i greblo,

duhovna su prožimanja bila rijetka.

Ribari su odlazili i bacali mreže,

vjetrovi bi porušili neko deblo,

svakog trena naišla bi neka spletka.

Krista mole i današnjih noći,

Bog ih ljubi i uvijek ih tješi

da zbog ljubavi se ne bi patilo.

Kao nekad, Sveti Duh te sve probleme riješi,

ugodno im živjeti u Milosnoj moći.

Vjerovati, nadati se, ljubiti, zaista im se isplatilo.

05.12.2019. 18:33

Dubine vjere

 

Zašto slavim obljetnice, jubileje

i okrugle brojke volim?

Usred ove ružičaste križne aleje,

lakše, dublje Boga molim,

a moj Krist sve slavi sa mnom,

njegova je odrednica život naš.

Kada jednom kaže: „Pođi za mnom”,

donosi i dokaze mi za naš spas.

Tada vidim da smo dio veličanstva,

dio Najmanjega koji s neba siđe,

poklapa se život ta sveta prostranstva

i Duh zbori svakom tko mu priđe.

Oče naš, sav si velik, sav si nježan,

kao zjenica oka krhka je vjera;

i ti sav u nama, tako neizbježan,

tako obilata vjerske snage mjera.

Sada pet je tisuća postova, te note

što su prošle još od prva dana

kad sam tražila si smisla kote,

kad sam otkrila si Oca znana

što me k svome tronu zove.

To je srce Isusovo kao vrata

gdje mi skida on sve okove,

vodi stazom što mi nepoznata.

Simbolika je istinita, očigledna

pa sad slavimo li Boga naša?

Do sada je bila staza medna,

od sada nam slijedi Isusova pasha.

14.07.2024. 09:57