Hvala ti, moja jeseni

 

Hvala TI za lišće, jeseni moja,

tako raznobojno i mješovito,

suho, ali živo kao plodnost tvoja

ili kiša, tvoje šuštanje vjekovito.

Mada dušu bolne već sparine prže,

nada nikada me napustila nije.

Na nebesima me hladnim drže

krila ptica što ih ljetna žega grije,

one lete ravno prema užarenoj masi,

ali mene ostavljaju tu, na pola puta

da me još ponese vjetar, da me spasi

od vrućine što po mome tijelu luta.

Srest ćemo se u te tvoje dane pitke,

ne mogu taj susret lako dočekati;

dajem obećanje da će sve se bitke

oštrice mi mača dvosjekloga dočepati.

Krist me nosi, Majka mene blaži,

izgone mi unutarnja protivnika,

a i svijetu on je uvijek draži

nego što je slatka Isusova slika.

Krista sam u tebi zadobila,

u daljine vjetrovi odnijeli su svijet.

Sada konačno me, sretnu, zarobila

ta ljepota što je nosi lastavica let.

Hvala TI za lišće, jeseni moja,

tako raznobojno i mješovito,

suho, ali živo kao plodnost tvoja

ili kiša, tvoje šuštanje vjekovito.

31.05.2024. 16:03

Thompson - Dolazak Hrvata (English subtitles)

Božansko meso

 

"Dat ću vam srce od mesa"Ez 36,26

Gospodin je ušao u naš, ljudski smrtni život, postao je dionikom naše ljudske naravi. Došao je po Djevici Mariji koju je prethodno pripravio za sebe i svoje rođenje, a potom ju je ostavio nama, ljudima koji smo nesavršeni; dao nam je svoju majku, to jest Bezgrešno Začeće da nam bude posrednica i čuvarica od trenutka kada se duhovno rađamo i kada začinjemo Isusa pa do kraja i zauvijek da bude naša zajednička Majka.

I Gospodin nam je obećao da ćemo biti dionici njegove božanske naravi. A obje naravi, i ljudsku, i božansku, Isus je ponio i nosio na svojem božanstvu i u svetosti svojoj čitavo vrijeme što ga je provodio s nama, s apostolima i sljedbenicima.

Za Isusa u vremenu, vrijeme nije postojalo, onaj protok vremena, mada se uglavnom držao vremenskih okvira jer je s nama u vremenitosti i vremenitost je s Isusom jer Isus je s nama koji mu vjerujemo sve.

Trenutak u kojemu je Isus razderao vrijeme i vremenitost bio je onaj čas kada je Djevicu Mariju osjenio Duh Sveti i kada mu je rekla: „Da” te je tako začela sveto djetešce, Boga koji se spustio iz vječnosti u vremenitost svojim rođenjem na zemlji što ga slavimo svake godine za Božić. Isus je na svoje boštvo uzeo i ljudskost, i vrijeme.

Nama je vrijeme potrebno da naučimo postepeno hodati i misliti što nas uči strpljivosti. Isusu je sve bio jedan tren. Kako je svetom i nevinom Božiću bilo kada se odjenuo u vremenitost, tako tešku i nespretnu, oštru i sporu, poput one slame u koju ga je polegla majka? Morao je nositi vrijeme kao breme, sve dok nije navikao na to, pratio je narod svoj, apostole u tom napornom vremenu i vremenitosti, teško je bilo biti čovjek i to onakav kakvi smo mi dok je nama teško i preteško biti istinski čovjek-svetac, onakav kakav je Isus.

Unatoč svemu tome, Isus je 'čekao' svoj „čas”. Čekao je strpljivo ljude i podnašao narod i njegove sumnje i optužbe, njihovo djetinjarenje i neozbiljnost, neodgovornost i razne ovisnosti o svemu i svačemu. Isusu su vrijeme i vremenitost koristile za podučavanje ljudi, za liječenje, za prodiranje u svakog čovjeka i čitavu njegovu povijest na njegov grešan način. Jedino Isus vidio je do kraja srce svakog čovjeka i otklanjao bolesti i grijehe opraštao.

Taj jedan ljudski, vremeniti „čas” Isusov bio je svrha njegova, jednako kao i danas, kada ga blagujemo u Euharistiji. Istovremeno je bio na križu, ali toga časa je bio i dijete, i uskrsnuće. O tome nas podučava sveti Duh Isusov i Oca našega na nebesima. Kada blagujemo Tijelo i Krv Isusovu, ne blagujemo vremenitost jer ona je već u nama, nego blagujemo Uskrsloga koji je istovremeno i na Muci svojoj, sve dok ne dođe opet k nama. I tada, zajedno s nama, Isus probija u našim srcima grijehe i rasprši ih, a tako i smrt kao posljedicu naših grijeha i neposluha Bogu pa se nalazimo u vječnosti neko vrijeme, dok ne sagriješimo iznova.

Ljudi ne mogu zamisliti vječnost. To je Ljubav.

No, ljudi ne mogu niti zamisliti ljubav o kojoj toliko pričamo.

Može se samo prepustiti Isusu i njegovoj ljubavi na križu, jer nas je ljubio i ljubi nas, a tako mi u vječnosti, u sakramentu Euharistije i u molitvi učimo direktno od Boga tu vječnost i Ljubav Boga za nas koju uzvraćamo. 30.05.2024. 14:33

Kako je razderao nebesa, Isus isto tako razdire naša srca i ispunjava nas svojom svetošću kako bismo bili pravi ljudi.

Kršćanstvo u vječnosti

 

Sve što nije kršćanstvo moglo bi se nazvati nekom vrstom poganstva (grčki izraz za poganstvo i pogane predstavljao je sve ljude koji nisu Grci). U kršćanstvu, po Svetom pismu, svi su narodi bili poganski za vrijeme prije Krista, premda je postojao izabrani Božji narod Izrael ( Po Jakovu koji „se borio s Bogom” - hebrejski ) davno prije Krista i taj narod je imao privilegije pred ostalim narodima. Izabrani narod je izravno od Boga izabran kao Božji narod i Gospodin je u tome narodu gradio svoje imanje.

Kada je Isus Krist hodao zemljom, poučavao i naviještao kraljevstvo nebesko, činio je to Izabranom narodu kojemu su svi drugi narodi bili pogani. No, Gospodin Isus je donio iste preduvjete za sve narode – krštenje, to jest pranje (koje su običavali Hebreji) od poganstva i grijeha, od prljavštine prvih ljudi.

Krštenje se vršilo uranjanjem u vodu (grč. baptisma; lat. baptismus kao imenica, a kao glagol krstiti baptein/baptizein).

Simbolika vode kao znaka čišćenja i života česta je u povijesti religija (Dufour, str.455) pa se javlja i u poganskim misterijima. No, krštenje je kršćanski sakrament Crkve = Sabora (qahal) Kristova što ga sam Isus ustanovi za svakoga tko povjeruje u trojstvenoga Boga, jednog i jedinoga pravog Boga.

Isusov preteča Ivan Krstitelj (koji je već započeo krštavanje Izabranog naroda, ali samo u vodi rijeke Jordan) prorokovao je da će očekivani Mesija krstiti Duhom Svetim i ognjem te da će to biti istinsko krštenje i priključenje Crkvi Kristovoj.

Duh je obećani mesijanski dar. Oganj je sud koji se počinje ispunjavati s Isusovim dolaskom. Oboje je bilo u navještanju u Isusovom krštenju na Jordanu koje prethodi krštenju vjernika. Sveti Pavao vidi navještaj kršćanskoga krštenja u prijelazu preko Crvenog mora kojim je Izrael izbavljen iz ropstva.

Krštenje uključuje uranjanje u vodu, ali može ga zamijeniti škropljenje glave vodom. Potom slijedi polaganje ruku kojim se postiže potpun dar Duha Svetoga.

Sam Gospodin dolazi pred Ivana Krstitelja da primi njegovo krštenje jer se podlaže volji Oca svoga koji je na nebesima. Isus je Janje Božje koje oduzima grijehe svijeta, a posljedica grijeha ljudskih je smrt koju će obeskrijepiti sam Gospodin u svom 'krštenju smrti' na križu pa je tako javni život Mesije okrunjen dvama krštenjima. Po Ivanovom evanđelju tako su Duh, voda i krv prisno sjedinjeni, to jest tko blaguje Tijelo i Krv Gospodinovu u sakramentu Euharistije, ima za svjedoka istinitoga samoga Boga – Duha Svetoga što ga je primio kad je povjerovao Isusu i dao se krstiti. 'Krštenje smrti' mora dovesti do uskrsnuća jer je Krist pobijedio smrt ljudsku pa će njegovo proslavljeno čovještvo primiti puninu Duha i postati životvorni Duh koji priopćuje Duha vjernicima koji će također uskrsnuti, zajedno sa još jednim sakramentom, a to je Pomirenje.

Pri svome uzašašću na nebo, kod Oca, Isus nalaže apostolima da krste sve narode u ime Oca I Sina i Duha Svetoga te da ih po Duhu, što ga je poslao na Crkvu na blagdan Duhova, podučavaju svemu što im je Gospodin zapovijedio. Vjernik koji se krstio postaje kršćanin i dio je tijela Kristovoga kojemu su vjernici udovi, a sam Isus je glava toga velikoga tijela.

Danas još uvijek čitav svijet počiva na biblijskoj kulturi, na kršćanskim temeljima i još uvijek je to svijet kršćanstva u kojemu su kršćani djelotvorni, mada uopće nisu od ovoga svijeta. Ljubazno Isusovo naučavanje i prekrasne prispodobe još su žive i aktualne jer Isus živi u Euharistiji i u kršćanima.

Postoji također i vračanje koje vrše grešnici, a drugim riječima, vrlo jednostavno:ako se još nisu krstili, tada bi ih se moglo zvati poganima zbog načina života i čina svakojakog magijanja, a također i zbog praznih ideologija bez temelja, pustih želja voluntarizma i slično.

Bog je stvorio čovjeka nesavršenoga da bi svim ljudima dao priliku da se sami dograđuju u Duhu Svetome, tijelom Kristovim.

Novovjeki pogani misle da će načiniti robote koji će sami sebe nadograđivati.

Razlika je samo u tome što se kršćani klanjaju Bogu, Stvoritelju svemira, neba i zemlje, i svih ljudi, i svih života, i svih mogućnosti za proizvodnju strojeva, a pogani se klanjaju ispred mnogih lažnih bogova, robota, strojeva, a klanjaju se mnogi i ideologijama ubijanja.

Dok Bog kršćanstva daje život i civilizaciju, pogani nude kulturu smrti i truleži. Oni poganski narodi koji su žrtvovali djecu svoju bogovima nekoliko tisuća godina prije Krista, imali su Izarel pred sobom i strahovali od njihovoga Boga neba i zemlje koji je ukinuo žrtvovanje ljudi pa onda i žrtvovanje životinja. Na prijelomu povijesti čovječanstva, u punini svih vremena Bog je poslao Sina i žrtvovao ga umjesto svega drugoga i svih, uz dobru volju i poslušnost Isusovu koji je dao svoj život da bi ukinuo grijehe ljudske i smrt samu, a potom je uskrsnuo i uzeo svoj život natrag te zadobio svu vlast na nebesima i na zemlji.

Samo jedan i jedini kojemu se dobro i pametno klanjati i pokloniti, a majku njegovu, Blaženu Djevicu Mariju, vijekom častiti. 29.05.2024. 01:22

„Uistinu, Bog je tako ljubio svijet
te je dao svoga Sina Jedinorođenca
da nijedan koji u njega vjeruje
ne propadne,
nego da ima život vječni.” Iv 3,16

Putokaz krvi Isusove

 

Iz tvoga je srca potekla

krv tvoja žarko purpurna

i do mojih je grudi dotekla

ljubav i milost ti potpuna;

I sva je takva, obilna,

u moju skromnu dušu stala,

razlijeva se, tako silna,

tako meka i topla, i od kristala.

Nježnost proizvodi, blagost,

kreira zdravlje i duhovnost,

i duboku, istinsku radost

koja rađa udvornost

i poklonstvo za tebe, Bože naš.

Smijem li reći molitvu krasnu

da me približi gdje je moj spas?

Imaš li za me riječ svoju časnu?

Spustit ću do tvojih stopa breme

što mi ga dade da ga uporno nosim,

a ti mi možeš, ako hoćeš, dodati sjeme

koje ću sijati sve dok čelo ne orosim.

Na plodno me tlo ti postavi zemlje meke,

a ja ću opet ponijeti sve svoje teškoće,

uzeti križ svoj, to breme, put rijeke

kojeg mi vraćaš, lako kao to slatko voće.

To breme tvoje moja je korablja drvena

i s tobom u njoj putovat ću preko mora,

i krv tvoja, Isuse, žarko crvena,

dovest će mene do tvojih dvora.

28..05.2024. 19:57

Gradska svjetla

 

U svem sjaju noćnih velegrada

ublažavanje je svjetlosnoga zagađenja

koje rasprši se mjesečinom velika sklada,

vodi do prizora velika iznenađenja.

Još dopiru svud plava svjetla odražavajuća,

neki jaki sjaj što viri tu, za ljetnih noći:

svjetla sportskog centra noćima su osvježavajuća,

ali često poslije ponoći će otići i proći.

Vrlo brzo sva se svjetla prigušuju,

tada mjesečina vlada gradom.

Oblačne su noći mračne i tihe okružuju

svjetla s prozora što javljaju se kradom.

Noćna svjetlila su kao bijeli dan,

a gradska su svjetla poput malih sunca

što zalutaju povremeno kao noćni san

pa se dive gradu koji srcu stvara trnca.

Poslije mlade noći, sva se svjetla gase,

jasne mjesečine daju vidjeti taj čitav grad.

Oblačne se noći jave da i mene spase,

kada samo mračna je tišina onaj poznati sklad.

Tada nema ničeg osim tebe, Kriste,

i tako si blizu, pokraj duše moje

i u meni gradiš ono što mi srce ište,

da doživim sve do kraja svjetlo tvoje.

Ti osvjetljavaš mi puno veći prostor,

puno dalje i sve dublje dolazi tvoj mir,

spoznaje sve teku kako zbori apostol,

a ti pripovijedaš kakav je tvoj odabir.

Na te čekala su gradska svjetla što ih dade

mome srcu da ih sve pregleda jasno,

na te čekam kada prođu prethodnice sve, parade

da te gleda usred tame ovo srce strasno.

28.06.2024 08:37

Psalam 135 Vazmeni hvalospjev

 

Hvalite ime Gospodnje, *
    hvalite, sluge Gospodnje
koji u Domu Gospodnjemu stojite, *
    u predvorjima Doma Boga našega!

Hvalite Gospodina, jer dobar je Gospodin, *
    pjevajte imenu njegovu, jer je ljupko!
Jer Gospodin sebi odabra Jakova, *
    Izraela za dragu svojinu.
Znadem da je velik Gospodin, *
    da je Gospodin naš nad svim bozima.
Što god se Gospodinu svidi, †
    to čini na nebu i na zemlji, *
    na moru i u bezdanima.
Oblake diže s kraja zemlje; †
    stvara kiše i munje, *
    vjetar izvodi iz skrovišta njegovih.

On Egiptu pobi prvorođence, *
    ljude i stoku podjednako.
On učini znamenja i čudesa usred tebe, Egipte, *
    protiv Faraona i svih slugu njegovih.
On pobi narode mnoge *
    i pogubi kraljeve moćne:     
Sihona, kralja amorejskog, †
    i Oga, kralja bašanskog
    i sva kraljevstva kanaanska.
I dade njihovu zemlju u baštinu, *
    u baštinu Izraelu, narodu svome.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.    

   Ime tvoje, Gospodine, ostaje dovijeka, †

    i spomen na te, Gospodine, *
    od koljena do koljena.
Jer Gospodin štiti narod svoj, *
    slugama svojim on je milostiv.

Kumiri poganski, srebro i zlato, *
    ljudskih su ruku djelo:
usta imaju, a ne govore; *
    oči imaju, a ne vide;
uši imaju, a ne čuju; *
    i nema daha u ustima njihovim.
Takvi su i oni koji ih napraviše *
    i svi koji se u njih uzdaju.

Dome Izraelov, Gospodina blagoslivljaj! *
    Dome Aronov, Gospodina blagoslivljaj!
Dome Levijev, Gospodina blagoslivljaj! *
    Štovatelji Gospodnji, Gospodina blagoslivljajte!

Blagoslovljen sa Siona Gospodin *
    koji prebiva u Jeruzalemu!

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.