Friday, May 24, 2024

Da bolje mi bude

 



Kiša je stala,

vjetrovi krahnuli,

a pjesma mala;

stihovi dahnuli.


Gromovi ušutili,

a sunce su samo

nekamo uputili,

daleko tamo.


Čuje se blizu

krasna etida,

note u nizu,

pokraj brida.


Trče dječaci,

djevojčice neke,

i sunce se mrači,

i zvijezde prijeke,


a sije žarko,

kao kugla,

stvorenje jarko

što nema ugla.


Potreba gori

za utjehom, Kriste,

živote što zori,

a ruke iste.


Čovjeka nema,

priroda vlada.

To nije trema, 

a duša nastrada.


Premalo zborim

u okruženju,

tiho govorim

u poniženju.


Opraštam, opraštam,

da bolje mi bude,

da ne ispaštam

za grube ljude.

24.05.2024. 17:50





Riječ Oca mojega



Bog je govorio.

Tvoj i naš Otac, Isuse, poslao je svoje riječi prorocima Staroga zavjeta.

U Duhu su prorokovali: „Dođe mi riječ Gospodnja” i svojim nadahnutim rječnikom tumačili su sve što je Gospodin u Duhu rekao. A nekako su bili tada prepušteni svi ljudi Izabranoga naroda sebi samima, svojim pametima i svojim snagama. Jer ako nisi ti, Gospodine, putovao u Kovčegu, zajedno sa svima, u ratove i prema Obećanoj zemlji, mislili su da su bespomoćni. Velika vjera Mojsijeva nije im bila svima prihvatljiva, kao niti Deset zapovijedi tvoga Zakona za narod.


Toga dana, kada si kao dvanaestogodišnji dječak bio u Hramu, u Jeruzalemu, s Josipom i Marijom, i ti si progovorio kao Otac naš na nebesima, u Duhu Svetom, nadahnut posjetom Božjem prebivalištu.

No, nije bilo dovoljno.

Otišao si na Rijeku, krstio se, Duh je sišao na tebe, bio si u pustinji,

izgonio zloduhe, došao u sinagogu, propovijedao, činio čuda i svako dobro. Razapeli te i ubili, prolio si svoju krv, dao život svoj i uzeo ga nazad. Nije bilo dovoljno sve to. Ali kasnije su se svi sjećali što si govorio, što je Otac govorio svima nama u tebi.

Kod Pedesetnice, Duh je konačno sišao na vjerne apostole. Jednako kao i ti, koji si Očeva Riječ, tako je i Duh Sveti, koji je duh Očev i dah duša naših, spustili ste se na najkonkretniji mogući način, i nemogući, čudesan način k ljudima radi kojih se ono sve i događalo za nas i radi našega spasenja.

Sada smo mi djeca Božja, jezik Božji, u tvojoj osobi, Kriste, u Duhu Svetom, konkretne duše s identitetom i obećanjem vječnoga života i pozivom da se krstimo svi u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, rekao si i uzašao opet k Ocu.

Ostavio si nam vjeru i Zakon, nova srca od mesa i sebe, svoje Tijelo i Krv – Euharistiju, ostavio si nam sakramente i Crkvu svoju, kršćansku, da nam na taj privilegirani način pritekneš u pomoć sad i zauvijek u životu, i da nas dočekaš poslije smrti u vječnom životu izobilja Duha i svojih riječi koje nikada neće proći.


A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?” Lk 2,49



Nebeski cvijet

 


Priznajem da siromaštvo ubija,

sporo i u trzajima nade koja hrani

sve što tijelo prima ili duša upija

i da su dugi siromahu životni dani.


Ono ne da bolesniku da se liječi,

ne da da se drži dostojanstva,

nego daje da pretrpi ružne riječi,

i da nema dobroga poznanstva.


Čak ni vjera ne može se usmjeriti

prema puku koji to ne čuje i ne vidi;

možda mogao bi ljude uvjeriti,

ali Bog zna da se siromah zbog sebe još stidi.


Zato predaje mu često poziv Božji svoj,

vodi ga u svoje odaje i ondje ga kuša

jer su stube do nebesa kušnji velik broj,

a već je prokušana siromaha duša.


Nevolje tad Bog mu daje, poduke iz svijeta,

uči ga da oprašta što nema sve što treba

i tako ga njeguje, poput rijetka cvijeta

koji tad od ljubavi te raste sve do neba.

24.05.2024. 12:40

Thursday, May 23, 2024

Kuća od zlata

 



Duhan i kavu gutam,

to mi je hrana,

iinstitucijama lutam

svakoga dana.


Na svakom te koraku prevare

jer si slab i jadan, i bijedan,

ne mare za predivne dare

što ima ih bolesnik jedan.


Njima je samo do zlata,

ne brinu za moral i sreću.

Strvinara bezbrojna jata

u pohode na pljačkanje kreću.


Što misliš zašto smo bijeda?

Zato što glupost nas krasi il' zločin?

Da stoga ne pratimo novčana slijeda,

da strah nas je poduzeti takav čin?


Uhvatiti prevaranta na djelu,

ništa lakše ovdje ne postoji.

Taj ne skriva pohlepu cijelu

i kao ponosan pred tobom stoji.


Još smo i bez obraza, drski, zar ne?

Ta, svi su kradljivci, zbore u bradu.

Među nama, poznajemo vas sve,

napuhani, bogati što siromasima kradu.


Kada bi sve tajne izišle na svjetlo dana,

nitko ne bi vjerovao, a većina je to.

U podzemlju postoji kuća od rana,

a to je naše moralno siromaštvo.

23.05.2024. 22:24

Mijene

 


Koliko si puta pogledao na me,

a ja nisam ni uzvratila ti, Gospode.

Koliko puta su nas ostavili same

da u nama sva se prijateljstva rode.


Duše Sveti, Duše moj, opet sluša

službenica tvoja koja, žedna, pije

samo bistru, čistu vodu kao duša,

jedina u kojoj vino tvoje vrije.


Koliko puta sam te zanemarila iz straha

da to ne može mi biti da me tražiš.

Toliko puta si me ostavio i bez daha,

tako strpljivo mi ovaj život blažiš


jer ja ne znam kako prevaliti

sve te kilometre i dužine,

ali znam da nećeš mene prevariti,

tvoja riječ se nikad ne raspline.


Ti posvećuješ mi napore i trud,

molitve i promatranje sebe

da izliječiš um što nalazi svu blud

ova svijeta u kojemu ima samo tebe.


Da me iz toga izvučeš ti, moj krste,

kao jednom davno kad sam stigla

sve do tvoje hridi anđeoske vrste,

nedostojna sam se uz tebe pridigla.


Ti si ljubav sama, ti si nebo meko,

ti si Duh od Oca i od Sina,

ti si odavno mi život moj prorek'o

da se mijenjam poput kruha, poput vina.

23.05.2024. 21:38



Popular posts