Friday, May 24, 2024

Da bolje mi bude

 



KiŔa je stala,

vjetrovi krahnuli,

a pjesma mala;

stihovi dahnuli.


Gromovi uŔutili,

a sunce su samo

nekamo uputili,

daleko tamo.


Čuje se blizu

krasna etida,

note u nizu,

pokraj brida.


Trče dječaci,

djevojčice neke,

i sunce se mrači,

i zvijezde prijeke,


a sije žarko,

kao kugla,

stvorenje jarko

Ŕto nema ugla.


Potreba gori

za utjehom, Kriste,

živote Ŕto zori,

a ruke iste.


Čovjeka nema,

priroda vlada.

To nije trema, 

a duŔa nastrada.


Premalo zborim

u okruženju,

tiho govorim

u poniženju.


OpraŔtam, opraŔtam,

da bolje mi bude,

da ne ispaŔtam

za grube ljude.

24.05.2024. 17:50





Riječ Oca mojega



Bog je govorio.

Tvoj i naŔ Otac, Isuse, poslao je svoje riječi prorocima Staroga zavjeta.

U Duhu su prorokovali: „Dođe mi riječ Gospodnja” i svojim nadahnutim rječnikom tumačili su sve Å”to je Gospodin u Duhu rekao. A nekako su bili tada prepuÅ”teni svi ljudi Izabranoga naroda sebi samima, svojim pametima i svojim snagama. Jer ako nisi ti, Gospodine, putovao u Kovčegu, zajedno sa svima, u ratove i prema Obećanoj zemlji, mislili su da su bespomoćni. Velika vjera Mojsijeva nije im bila svima prihvatljiva, kao niti Deset zapovijedi tvoga Zakona za narod.


Toga dana, kada si kao dvanaestogodiŔnji dječak bio u Hramu, u Jeruzalemu, s Josipom i Marijom, i ti si progovorio kao Otac naŔ na nebesima, u Duhu Svetom, nadahnut posjetom Božjem prebivaliŔtu.

No, nije bilo dovoljno.

OtiŔao si na Rijeku, krstio se, Duh je siŔao na tebe, bio si u pustinji,

izgonio zloduhe, doÅ”ao u sinagogu, propovijedao, činio čuda i svako dobro. Razapeli te i ubili, prolio si svoju krv, dao život svoj i uzeo ga nazad. Nije bilo dovoljno sve to. Ali kasnije su se svi sjećali Å”to si govorio, Å”to je Otac govorio svima nama u tebi.

Kod Pedesetnice, Duh je konačno siÅ”ao na vjerne apostole. Jednako kao i ti, koji si Očeva Riječ, tako je i Duh Sveti, koji je duh Očev i dah duÅ”a naÅ”ih, spustili ste se na najkonkretniji mogući način, i nemogući, čudesan način k ljudima radi kojih se ono sve i događalo za nas i radi naÅ”ega spasenja.

Sada smo mi djeca Božja, jezik Božji, u tvojoj osobi, Kriste, u Duhu Svetom, konkretne duÅ”e s identitetom i obećanjem vječnoga života i pozivom da se krstimo svi u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, rekao si i uzaÅ”ao opet k Ocu.

Ostavio si nam vjeru i Zakon, nova srca od mesa i sebe, svoje Tijelo i Krv – Euharistiju, ostavio si nam sakramente i Crkvu svoju, krŔćansku, da nam na taj privilegirani način pritekneÅ” u pomoć sad i zauvijek u životu, i da nas dočekaÅ” poslije smrti u vječnom životu izobilja Duha i svojih riječi koje nikada neće proći.


A on im reče: »ZaÅ”to ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome Å”to je Oca mojega?” Lk 2,49



Nebeski cvijet

 


Priznajem da siromaŔtvo ubija,

sporo i u trzajima nade koja hrani

sve Ŕto tijelo prima ili duŔa upija

i da su dugi siromahu životni dani.


Ono ne da bolesniku da se liječi,

ne da da se drži dostojanstva,

nego daje da pretrpi ružne riječi,

i da nema dobroga poznanstva.


Čak ni vjera ne može se usmjeriti

prema puku koji to ne čuje i ne vidi;

možda mogao bi ljude uvjeriti,

ali Bog zna da se siromah zbog sebe joÅ” stidi.


Zato predaje mu često poziv Božji svoj,

vodi ga u svoje odaje i ondje ga kuŔa

jer su stube do nebesa kuŔnji velik broj,

a već je prokuÅ”ana siromaha duÅ”a.


Nevolje tad Bog mu daje, poduke iz svijeta,

uči ga da opraŔta Ŕto nema sve Ŕto treba

i tako ga njeguje, poput rijetka cvijeta

koji tad od ljubavi te raste sve do neba.

24.05.2024. 12:40

Thursday, May 23, 2024

Kuća od zlata

 



Duhan i kavu gutam,

to mi je hrana,

iinstitucijama lutam

svakoga dana.


Na svakom te koraku prevare

jer si slab i jadan, i bijedan,

ne mare za predivne dare

Ŕto ima ih bolesnik jedan.


Njima je samo do zlata,

ne brinu za moral i sreću.

Strvinara bezbrojna jata

u pohode na pljačkanje kreću.


Što misliŔ zaŔto smo bijeda?

Zato Ŕto glupost nas krasi il' zločin?

Da stoga ne pratimo novčana slijeda,

da strah nas je poduzeti takav čin?


Uhvatiti prevaranta na djelu,

niŔta lakŔe ovdje ne postoji.

Taj ne skriva pohlepu cijelu

i kao ponosan pred tobom stoji.


JoÅ” smo i bez obraza, drski, zar ne?

Ta, svi su kradljivci, zbore u bradu.

Među nama, poznajemo vas sve,

napuhani, bogati Ŕto siromasima kradu.


Kada bi sve tajne iziŔle na svjetlo dana,

nitko ne bi vjerovao, a većina je to.

U podzemlju postoji kuća od rana,

a to je naŔe moralno siromaŔtvo.

23.05.2024. 22:24

Mijene

 


Koliko si puta pogledao na me,

a ja nisam ni uzvratila ti, Gospode.

Koliko puta su nas ostavili same

da u nama sva se prijateljstva rode.


DuŔe Sveti, DuŔe moj, opet sluŔa

službenica tvoja koja, žedna, pije

samo bistru, čistu vodu kao duŔa,

jedina u kojoj vino tvoje vrije.


Koliko puta sam te zanemarila iz straha

da to ne može mi biti da me tražiŔ.

Toliko puta si me ostavio i bez daha,

tako strpljivo mi ovaj život blažiŔ


jer ja ne znam kako prevaliti

sve te kilometre i dužine,

ali znam da nećeÅ” mene prevariti,

tvoja riječ se nikad ne raspline.


Ti posvećujeÅ” mi napore i trud,

molitve i promatranje sebe

da izliječiŔ um Ŕto nalazi svu blud

ova svijeta u kojemu ima samo tebe.


Da me iz toga izvučeŔ ti, moj krste,

kao jednom davno kad sam stigla

sve do tvoje hridi anđeoske vrste,

nedostojna sam se uz tebe pridigla.


Ti si ljubav sama, ti si nebo meko,

ti si Duh od Oca i od Sina,

ti si odavno mi život moj prorek'o

da se mijenjam poput kruha, poput vina.

23.05.2024. 21:38



Popular posts