Gregorian Chants in Honor of Mary | Catholic Chants for the Mother of Je...

Teror prastarih sjećanja

 

Krvotok teče

kao kiša što pljušti,

a sjećanje peče

kao lišće što šušti,

plovi kroz vene

kao da pliva

sjena od mene,

jedina živa.

A sunce već kipti

i mozak u peki,

i pot već lipti

kao vodoskok neki.

Oduvijek malo gorim,

al' sada sve jače

da ne osporim

srce što plače.

Zahuktala klima,

mada stari se brže,

ljepotu ima,

a strasti se prže.

I sve što je davno

sad izgleda jasnije.

Smijuljenje javno

postaje glasnije

i buku stvara;

i srdžba je drskija

u koju se pretvara

mržnja sve mrskija.

Zbog jednoga Stijega

što čvrsto stoji,

a nije stega

što riječi mi broji

kao za starih vremena

kad su lepršale zastavice.

Strah me ta sjemena,

mada sad prhte samo lastavice.

Kao kiša što pljušti,

krvotok teče;

kao lišće što šušti,

sjećanje peče,

pliva kroz vene

kao da plovi

sjena od mene

što ljubav ulovi,

Kriste, samo tvoju.

Čestitke, hvale i slava

ne daju se stroju,

nit' čovjeku trava

već sve je za Boga

koji nas spasi

s križa svoga

da svijet ne ugasi.

10.05.2024. 19:24

Srce na drumu

 

Visoko je nebo iznad mene,

daleko si ti u zemlji obećanoj

i zbog toga tražim, duše snene,

da ne napuštaš me u toj bitki stranoj,

u toj tuđoj borbi koja nema kraja.

Čak i kada umrem, ona će se nastaviti,

makar stigla ja u srce nebeskoga raja;

nikada se ovaj boj od mene neće rastaviti.

Mira imam jer mi održavaš sile,

jer je čudo tvoje kod mene na djelu;

vezani smo ljubavlju ti Majke mile,

vjerovanjem što mi obuhvaća dušu cijelu.

Znaš me, Kriste, da ponekad nije jasno

da l' sam ovdje ili već je ovo povratak moj kući;

da li blaženo je zato moje vrijeme kasno,

mada raznim putevima kročim da bih ući.

Tvoja ljubav mene čuva, daje mi da znam,

mada blijedi sjećanje i slabi um.

To mi nije potrebno, ostao je samo plam

k'o u srca djetinjega što je bačeno na drum.

09.05.2024. 05:33

Traže se

 

Moja zemlja putuje

klancima i uskim putevima,

struka svaka stalno tuguje

hladovitim uredima

gdje se kroji veličina, snaga

uz velika njena odricanja

i bez ulaza i praga.

Rezolucija je očitana.

A krv nije tinta, niti voda

da se pusti neka teče.

Njome napaja se, naravno, sloboda

što je Božji glas proreče.

Prelijepa je zemlja moja,

čeka povrat stanovnika

jer je usred ljuta boja

da ne visi k'o prašnjava slika.

Preskupa je ta ljepota

i duboka kao more;

premala je svaka svota

da joj ljudi svi izgore.

08.05.2024. 09:57

Selfie

 

Zatvor pun kopija,

mnoštvo triplikata

obiješću se opija.

Poput eksponata

zamjenskih identiteta

siromašna srednja sloja,

kakva šteta!

I nema miješanih boja.

Previše složeno

ništa. Buka, gluhoća.

A zlo i loše stožerno,

otrcana suhoća.

Izgubismo podrijetlo,

gene i potomstvo,

ostadosmo žuto svjetlo

da si odamo poklonstvo.

Krademo si vlastiti

plijen s nebesa,

ne bismo častiti

na otvoru potresa.

Ni vremena nema,

selfie vrisak posta;

tipkanje se sprema,

a živ život osta.

I živ život pršti

za sve zasićene.

Isus poziva i krsti

imune i zaštićene.

07.05.2024. 22:40

Čudotvorna ljubav

 

Rahla zemlja na čvrstome stijenju

iznjedrila runoliste, raznobojne ruže

dok po domovini tratinčice stenju,

pripijeni bršljanovi ustrajnošću puze.

Tu se rađa iznova sav novi svijet,

zakonitost nova, svježa, čista.

Od davnina to je onaj isti cvijet,

čudotvorna ljubav Boga Krista.

Tu bez Muke ne bi bilo Uskrsnuća,

i bez pota, i bez truda gdje smo svi mi, ljudi?

Tko propliva i zaplovi ako nema potonuća?

Kome stigne uspjeh ako nitko ga ne kudi?

Odakle ta izvjesnost i ta sva sigurnost

ako ne od uložene vjere, pameti i rada,

ako ne od ljubavi koja vjerniku je nužnost

i od koje živi ljudska vječna nada?

Kristovi smo, nije potrebno nam izmisliti

ideološke sve i umjetne postavke.

Ljubav Boga lako guta ljudske tanke niti,

izgubljene, rastresene, destruktivne stavke.

Ideje su ljudske, al' Zakon je Boga

za sva bića i za stvari da se spase.

Puno priče, prazne filozofije i zla toga

ne mogu izmisliti, ni stvoriti ni narode, ni rase.

Niti vječne sreće ne bi bilo, niti vjerna Obećanja

od kojega nastali smo usred naša duha, naše duše

jer je duh naš, naša vjerovanja

ono što izgradi nas, a da drugi se ne sruše.

07.05.2024. 17;29

Zvona srca moga

 

Poniranje golubova,

gostovanje zeba,

to je život pokraj krova,

a komadić neba

dovoljan za svaki dan.

I za svako jutro koje sviće

da me šalje u tvoj stan.

Znam da jednom i to bit će.

Potrebno je biti jak,

potrebno je biti tih

da se primi baš od tebe znak

i zahvati rosni stih.

Kriste, Bože od ljepote

i od pravednosti i slobode,

kao strancu mi se ruke pote,

dršćem kad se jutra rode,

kada dočekujem slavni čas.

Ne zaboravljam krštenje

što povezuje sve nas,

koje nosi oproštenje.

U neznanju velikome

čekam i u glasu i tišini

onaj zov u domu tvome

da ponese u visini

sa sobom i srce moje.

Možda dođe i moj red,

možda i mene ubroje

gdje je vječni vatromet.

I to došaptavanje,

i ta strma staza,

tajnovito odavanje

puteva do sraza,

proći sve se mora

da bi duša stigla

do najmanja odgovora.

Kao dramatična igra,

kao neozbiljna djeca

što ih povrijediti nećeš.

I dok tvoja duša jeca,

sretnu me susrećeš.

Svakog jutra sve sam bliže,

svake večeri ti ispovjedim

kao ogrlicu što se niže

grijehe od kojih ti više vrijedim.

Jutrom osluškujem tvoje glase

što u mome srcu zvone

da ga od svih zala spase,

da u ljubav tvoju mi potone.

05.05.2024. 06:06