Poljanama prostiru se poljupci od milja,
živim bićima se priroda u izobilju daje,
svima nudi se u cvatu ljekovita bilja
dok sve duše promatraju kako brzo nestaje.
U ime napretka bez razloga gazi se cvijeće,
stvaraju se umjetni životi, jednako bez smisla,
ne vjeruje čovjek da se s Bogom tu susreće
bez kojega Zemlja sva bi već odavno svisla.
U svom tijelu čovjek nosi neopisivu snagu,
kad li će je otkriti na duhovnom planu?
Kada li će stići na početak duševnome pragu,
postaviti sve na svoje mjesto na Kristovom dlanu?
Jedini je Isus koji može novo načiniti
sve što potrebno je za dobre živote.
Život ljudski jedini je, ne smije se hiniti,
to je sjeme za rajske i vječne divote.
U toj vjeri sve se može, potpuno stvaralački
i bez uzaludna uništavanja živih koji postoje.
Samo potrebno je htjeti požrtvovno znalački;
djela životvorna, pravedna za Krista se broje.
I bez instrumenata, čovječe mali, sve ti je moguće
jer u Svetom Duhu nastalo je tvoje sjeme,
nastala ti duša i sve tvoje želje vruće.
Za te raste, za tvoj život plodi čitavo ti vrijeme.
Slobodan si za svu ljubav, za svu pravdu i za mir,
to je temeljni zadatak što u duhu ti počiva.
Kraljevstvo nebesko jedini je dobar odabir,
sve se ostalo nadodaje da bi duša, da bi zemlja bila živa.
28.04.2024. 01:23