Svijećo
moja, dušo i živote,
s
mojim tijelom čvrsto srasla,
s
mojim si se duhom napila divote,
pticama
nebeskim nisi još dorasla.
Grijesi
su ti kao grimiz, nisu bijeli,
nisi
halje prala u toj Krvi spasonosnoj.
Tvoje
srce svete riječi dijeli,
a
nisi dorasla zemlji plodonosnoj.
Samo
piješ vodu Krista, u sebe pospremaš,
prebireš
po tajni, tako zabljesnuta.
Kome
služiš kad ni prijatelja nemaš,
kad
se sklanjaš iza zida, tako podlegnuta?
Zar
je križ taj samo jedna rana,
duboka
i otvorena kao crni bezdan?
Zar
ti pamet nije staza obasjana?
Zar
si zapala u neki tuđi dan?
Sve
te optužbe ti frcaju po glavi,
na
to ti si naučila od malena.
I
zar nećeš prijeći rijeku gdje je izvor pravi?
Zar
ćeš popustiti kao raspuknuta stijena?
U
mom srcu Duh me Sveti tješi,
vremena
mi daje da počivam
dok
se ova teška kriza sva ne riješi,
ne
da meni niti trena da izbivam.
Molim,
slavim Boga, a on slavi mene,
gladnu
pravednosti vodi dalje me odavde
gdje
me izvukao nekada iz mračne sjene
jer
moj Isus je Knez počinaka i Kralj pravde.
21.02.2024.
09:30