Friday, February 9, 2024

gordanatomljanovic: Jedna kap neba

gordanatomljanovic: Jedna kap neba: Uskoro mi ponoć stiže kao tat i kradljivac u srcu mome koji obećava slatke križe, obećava sve oluje srca, udare i grome. ...

Trenutak


 

Lijepe dane na oazama

brišu nove uspomene;

dolazi sve veća trema

kada krenem stazama

koje ne vidim od sjene

što na duši drijema.


Od nje moždane se tope,

to je doba iskušenja,

doba koje traži lijeka.

I te ranjene mi stope

čekaju na ozdravljenja

kad utihne siromaha jeka.


To je doba nalik cvijetu

koji više nema rose,

pustinjska je klima.

Leptir ponire u letu,

vjetrovi mu odnose

prah života na krilima.


Nebesa ne dozivaju;

još mi daješ to poslanje,

Bože blagi, šatore i piće.

I dok pravednici snivaju,

gubi se u tmini janje,

označeno čitavo mu biće.


Iz te šikare i trnja će izaći

jednog jutra, povijeno nadom

koja tinja, bit će taj trenutak.

Dobri Pastir njega će pronaći,

okrijepljena donijeti u stado,

vodit će ga na tihani vrutak.

09.02.2024. 04:50


Thursday, February 8, 2024

Djela vrijedna zaborava


 

Zaboravljam ružnoće

i što nije vrijedno

moje prezrene lakoće,

što je zaostalo bijedno,


mada ne znam ono važno.

Otvoren je razlog, zatvorena nada

kad se nema tumačenje snažno.

Pitam se zašto, i to baš sada.


Bez tih odgovora samo

laki prezir osta.

Zaborav je brz baš tamo

gdje ništa ne posta.


Odgovor mi neće doći,

izvjesno je, to mi sjelo.

Nisam spremna poći

gdje se jučer htjelo.


A nije mi prvi put,

oduvijek su ljudi bili tiho

kao protjerani u svoj kut

kad bih mučila se stihom,


riječima i odgovorom.

Razlog neću znati

dok me ne počasti horom

Bog moj što me prati.


Tada bit će ono

čega nikad bilo nije:

pamet, vid i zvono,

svjetlo što se krije.

08.02.2024. 19:21


Konačište


 

Nemirna je duša moja,

nespokojna k'o na vjetru list.

Da je gledam u tisuću boja,

ne bih pronašla joj zaklon čist.


Isuse, ti, utjeho i utočište,

primi sada molbu bolesnika

da mi nađeš konačište

kao duši koja tvoja bit će slika.


Da zagriješ promrzle mi kosti

tihim ognjem, dovoljna ti svijeća;

da nasipaš svoju mjeru pravednosti

koju srce traži i koje se sjeća.


Lude uze da mudre postidiš;

evo mene, moje nebo plavo,

prigni uho da i mene vidiš

jer ti uvijek sve prosudiš pravo.


Pjevat ću ti dok me bude,

il' ovako, il' drugačije.

Primi hvalu ljubavi te lude

što ne dira u živote svačije.


I opraštaj, smiluj se usamljeniku

koji s tobom dijeli i dobro, i zlo.

Vjetrovi me nose prema tvom sjeniku

gdje se sklanjam na ledeno tlo.


Reci zemlji da me sad promrzlu grije,

da doživim toplo naručje ti Duha.

Da te bolje spoznam kad mi duša pije,

kad mi srce nema nikakvoga ruha.


I osnaži namjere mi skladne,

daj mi snage kad do tebe svratim

da zagrijem kosti hladne,

da te s ovom dušom dalje pratim.

08.02.2024. 02:36

Popular posts