gordanatomljanovic: KAZALO - zbirke pjesama

gordanatomljanovic: KAZALO - zbirke pjesama:   KAZALO: 001. Koprena, izbor 002. Pjesnikove lađe, izbor 003. Dragulji od vjetra, izbor 004. Dodir noći, izbor 005. Duhovna prožiman...

gordanatomljanovic: LJUBAV POBJEĐUJE abc

gordanatomljanovic: LJUBAV POBJEĐUJE abc:   LJUBAV POBJEĐUJE abc Izbor iz poezije abc Kazalo: Anđeo života 1 Blago čistima srcem Blago milosrdn...

Žeđ

Dok svijeće mi gore,

tiho se čuje „Ave Maria”;

moje se pohvale ore

u duši što ljubavlju klija.

Mnoga mi sjećanja venu,

preda mnom samo nebeski log

čije si lati srce zadjenu

kako bi zadivljen ostao Bog

kada se k meni osvrne.

O, kada bi samo otkrio žeđ

koja se javi kad dani pocrne

i kada sutonom bliješti kosa mi sjeđ.

Trebam li utjehu, tu je On;

ako je mračno, javlja se snom;

ako sam sama, moj Njegov je tron,

ako Ga žeđam, odgovara dušom svom.

Kiše padaju i vani gromovi

sjete me tuge, nevolja mnogih;

nisu sretni svi vjernički domovi,

nemaju znakova duša ubogih,

a samo takve Isus uvijek pohodi

kako bi donio svoju riječ i Duha,

kako bi žeđi koja se rodi

darivao vina, meda, mlijeka i kruha.

Kao što daždi na oknima kiša,

tako se mir na kapke slijeva

i svaku žeđ odmah utiša,

a duša tad Bogu hvalu pjeva.

08.04.19 07:11:23 PM

 

Vječno spasenje čovječanstva - Isusov cilj

 

1. PROKLETSTVO EGOCENTRIČNOSTI

Kakva ti korist, čovječe, ako si sam sebi središte života?

Više od dvije trećine ljudi na zemlji neće te razumjeti jer dolaziš iz neke drugačije kulture i načina života, i drugačijih si svjetonazora.

Imaš lijepe snove, želiš zavladati svijetom kako bi ga potom uredio po svome jer tvoje je jedino pravilno i dobro za sve i svakoga.

Ako zaista odlučiš zavladati svijetom, ti i tvoja ekipa nužno postajete masovni ubojice jer nećete podnašati suprotstavljanje.

Ratova će biti uvijek, izgleda.

Jer, osim tebe, i mnogi drugi subjekti žele vladati svijetom, ujediniti se u veliku organizaciju istomišljenika koji vjeruju u isti ideal ili imaju isto opravdanje za sebe i svijet, opravdanje zašto moraju vladati i zašto ratuju, to jest nastoje što više ljudi i što više kultura uništiti, sravniti sa zemljom. Neki kažu da su vjernici, neki kažu da im je oteto nacionalno blago, neki kažu da im se u povijesti dogodila otmica teritorija i slično.

Što će ti opravdavanje ako želiš zavladati svijetom? Kome je potrebno tvoje opravdanje za ratove? Tebi samome, potreban ti je dobar izgovor, izlika zbog toga što želiš vladati drugim kulturama, zbog toga što si pohlepan, zbog toga što misliš da je bolje da ti prvi ubiješ druge nego da drugi ubiju tebe.

Ako gledaš tako, subjektivno na opće stvari, svaki čovjek je središte svijeta, svaki čovjek je jedan svijet, svaki čovjek je sam sebi središte života.

Budimo malo subjektivni do kraja: što ću ja s tim peripetijama oko tuđih problema kad sam i sam u svom problemu? Ako i zavladam svijetom, što ću s ljudima koji također imaju probleme? Ovako, subjektivno, imam puno ozbiljnih problema, egzistenciju za koju mi je potrebno jako puno novčanih sredstava, zlata i moći kako bih mogao proživjeti mirno čitav život koji će vjerojatno biti jako dug. Moram si osigurati puno energije kako bih mogao živjeti punim plućima i moram si osigurati povjerljive ljude koji će paziti na mene.

Ta subjektivnost se može gledati realno i kompletno i sa drugih stajališta:

jesam li zdrav,

jesam li zadovoljan,

volim li nekoga,

da li me okolina podnaša,

da li me netko poštuje,

da li me ljudi simpatiziraju,

da li me netko voli,

da li mi netko služi,

koliko vrijedim,

kakav bih čovjek bio kad bih riješio egzistenciju,

čime bih se bavio,

bih li bio mudar,

što bih si još mogao priuštiti,

da li me netko maltretira,

moram li imati puno plaćenika, i tako dalje.

Subjektivnost na taj način uvijek vodi u nerede i rat, to je stil života u društvu s ostalim subjektima koji su sami sebi središte života.

Osim toga, čovjek se ne mora zavaravati da može razmišljati objektivno jer objektivan je samo Bog koji je stvorio nebo i zemlju i svime upravlja. Čak i ako se uzdigneš na krov svijeta, tamo te čekaju osobni problemi. Kao osvajač, dakle, nisi ništa riješio. Srušit će te neki drugi subjektivni osvajač, najvjerojatnije.

Koliko čovječanstvo može održavati stanje mira s takvim pojedincima?

Čak i ako ne želiš vladati svijetom, moraš biti jaka sila koja će nastojati na vrijeme spriječiti propast zemlje i velike svjetske ratove.

To je, kažu, realnost.

Niti jedan subjekt se ne pita o tome je li pravedan, svi misle da su pravednici, da su dobri, da su pametni.

Nitko ne nastoji biti dobar zaista već u svojoj sebičnosti i svojoj egocentričnosti izmišlja pravila i principe po kojima je nešto dobro i pravilno, pravedno i mudro te tada nastoji slijediti ta pravila i umnaža si principe.

2. SLOBODA IZBORA

Međutim, ovaj svijet, ovo čovječanstvo ipak ima slobodu izbora, ima izbor koji oduvijek stoji pred ljudima, a posebno od onoga dana kada je čitav svijet priznao Boga, i to Boga prvoga i pravoga, Boga nad bogovima, Isusa Krista. Od kada je nastala kršćanska vjera, pred tobom stoji pravo izbora. Možeš se opredijeliti pod uvjetom da ozbiljno (i to je realnost) izabereš Isusa i da se ne dvoumiš.

Biraj:

blagoslov Boga ili prokletstvo egocentričnosti,

ja sam središte života – Isus je središte mog života

prirodno – natprirodno

zemaljsko – nebesko

tjelesno – duhovno

znatiželjne sklonosti - poslušnost

zakon prirode – zov istinske odgovornosti

zakon grijeha – darovi Duha

izvor smrti – izvor života

nekontrolirane sklonosti – božanski red

rat i neredi – mir Kristov

zakoni i kazne – vjera i nagrade

kultura smrti – civilizacija života

zemaljska demokracija – kraljevstvo nebesko

osveta – praštanje

muka i depresija – blaženo gledanje Boga

dekadencija – logično napredovanje

rušenje - izgradnja

strah od smrti – sigurnost vječnosti

nepravde – dostojanstvo

grešnost – svetost

požude – molitva

raskalašenost – askeza

prirodan ljudski život – sakramentalni život

bolesti – uslišanja Kristova

smrt - uskrsnuće

pakao – raj

Kad izabereš Isusa za središte svoga života, počinje proces tvojega obraćenja. Ti više nisi dio svijeta već postaješ ud Isusova tijela kojemu je sam Isus glava. I takav i dalje živiš u svijetu, ali mijenjaš sebe i svoju obitelj, svoju okolinu, svoj svijet koji već počiva na kršćanskim temeljima. Ako i dođe do kakvoga novoga rata, isto ti je kao i u miru jer imaš mir Kristov. Imaš ljubav, imaš istomišljenike, opraštaju ti se pogreške zauvijek i postaješ zaista dobra osoba i pravedan čovjek. Gubi se potreba vladanja i rado služiš drugima kao što i drugi rado služe tebi.

I to je stvarnost. 19.01.2024. 04:12

3. BLAGOSLOV BOŽJI

„Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.”  Mk 16,16

„ Odgovori Isus:
»Zaista, zaista, kažem ti:
ako se tko ne rodi iz vode i Duha,
ne može ući u kraljevstvo Božje.” Iv 3,5

„Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist.” 1 Kor 3,11

„U njemu ste i vi,
pošto ste čuli Riječ istine
– evanđelje spasenja svoga –
u njemu ste,
prigrlivši vjeru,
opečaćeni Duhom obećanim, Svetim,
koji je zalog naše baštine:
otkupljenja, posvojenja –
na hvalu Slave njegove.” Ef 1,13-14

„I začujem jak glas s prijestolja:
»Evo Šatora Božjeg s ljudima!
On će prebivati s njima:
oni će biti narod njegov,
a on će biti Bog s njima.
I otrt će im svaku suzu s očiju
te smrti više neće biti,
ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti
jer – prijašnje uminu.«” Otk 21,3-4

Odgovorna sloboda i dostojanstvo

Kako živjeti u slobodi pokazao je Gospodin Mojsiju i narodu što ga je izveo iz dugogodišnjeg ropstva i što ga je posvojio.

Na pločama Dekaloga nalazio se Zakon za narod u deset zapovijedi. Prema tom Zakonu morali su se ravnati, mogli su znati što im je činiti i što je dobro, to jest, tko je slijedio taj Zakon, brzo bi uvidio kako kvalitetan život čovjeka i naroda, zajedno sa njihovim Bogom, može biti ugodan i perspektivan.

Gospodin Isus je nakon dvije tisuće godina ispunio taj Zakon i sveo ga je na Dvije zapovijedi ljubavi, prema Bogu i prema bližnjemu.

O tome ovisi sav Zakon i Proroci, rekao je.

O tome ovisi razlikovanje dobra i zla, budućnost čovječanstva.

Kasnije će sveti Pavao, u prvom stoljeću poslije Krista tumačiti kako nije sve dobro što je moguće i dopušteno, da je dobro ono što čovjeka nadograđuje i izgrađuje.

Čovjek se po tome izgrađuje u istinski vrijednu i svetu osobu te ne pati od grijeha i nereda. No, ne smije se prisiljavati ljude već savjetovati. I to je život u slobodi.

Grijehom zahvaćeno čovječanstvo kao da uopće nema afirmativnih pravnih znanosti, zakoni se donose kada neki grijeh zahvati čovjeka ili grupu ljudi. Tako zakon ne služi slobodi nego progonu zla. Zlo uvijek preduhitri zakon pa se može reći da zakoni ovoga svijeta ovise o tome kako se ponašaju kriminalci: ako su mirni, stari zakoni i pravila vrijede, a ako se uzjogune, brzo nastaje mnoštvo dodatnih pravila i zakona.

Ljudi nisu slobodni od kriminala.

Tako je bilo i u Mojsijevo vrijeme.

Još od Prvog čovjeka, Adama, nastao je kriminal, to jest ljudi su skloni kriminalu oduvijek, a to nije sloboda niti za kriminalca jer ga progone zakoni, niti za pravednike jer ih progone kriminalci. Nitko nije slobodan, a kad bi netko i bio slobodan, morao bi živjeti pokraj slobodnih ljudi kako bi se u zajedničkim naporima svi mogli izgrađivati na dobro, za slobodu i za svetost te nikome ne bi padalo na pamet da ugrožava tuđu slobodu jer bi time ugrozio sebe i čitavu zajednicu. Osim toga, tako slobodna osoba niti nema želje ugrožavati nekoga jer je slobodna. U slobodi odlučuje o svome boljitku, o svojoj osobnosti i postaje dobar primjer što ga slijede mladi naraštaji.

No, u realnim okolnostima, kriminalnim okolnostima, Bog nam daje Spasitelja Isusa Krista da onaj tko u njega vjeruje ima život vječni, u izobilju što znači i da je slobodan. To je dostojanstvo krštene djece Božje.

Gospodinu Isusu nije preostalo drugo, kad je sišao u ovaj kriminalni zamršeni svijet, nego da u najpozitivnijem obliku savjetuje pravednike.

Predao je ljudima osam Blaženstava.

Tako, ako imamo Deset zapovijedi, nismo kriminalci, i razmatramo Blaženstva, na najboljem smo putu ka slobodi i dostojanstvu.

18.01.2024. 18:37

 

Molitva dobrodošlice

Nisam te primijetila na vratima,

često mislim da sam sama,

a ti dolaziš sa svetim svatima

i razgoni se večerašnja tama.

Od bljutave vode činio si piće

dok sam zadubljeno rezignirala,

tek sad vidim da mi život sviće;

već sam samu sebe iritirala.

Predivan si, Kriste prozračni,

Kriste nježni kao sirupasti lijek;

sav si stigao u prostor mračni,

duša mi je odmah okrenula tijek.

Oduševljavaš me neviđenom silom,

braniš me tjeskobi, poraznim mi sjetom.

Odijevaš me lanom i plavkastim tilom

kao da je mjesečina svojim pokretom.

Hvala, Isuse, za sve što si mi priuštio,

ne bih znala sve moguće ponore

da ti nisi samo jednu riječ izustio,

otjerao zloduhe od svakodnevne more.

Ostani još ovdje sa mnom i ne žuri,

tebe ima posvuda i svjetlo oko mene,

mada ne znam kad sam dopustila buri

da zahvati moju dušu kao vile snene.

Ostani po Duhu što ga obavezah

svojim slabostima da za njih uzdahne

kad se dragovoljnim ropstvom svezah;

da mi pustiš sretnu dušu da udahne.

18.01.2024. 17:38

 

Konkretni Isus

Bolesnika ili poremećenu osobu društvo ne može izliječiti jer je čitav svijet poremećen, to je ostavština Grijeha i njegovo remećenje koje se širi kao što se svijet i čovječanstvo šire u prostoru i vremenu.

Ljudi pate od iluzija da su dobri, divni, sposobni i jako su preuzetni,

hvataju se bilo čega, ne traže kompetenciju.

Sućut može postojati i često postoji bez riječi, ranjenik zna da ima suosjećanje neke osobe iz okoline, a također zna da je ponekoj osobi pokazao sućut i razumijevanje.

Ne moraš ići na psihoterapiju, ne moraš se vezati za jednu postojanu, strpljivu i suosjećajnu osobu jer takva osoba ne može opstati u svijetu poremećaja, bolesti, siromaštva, ratova, stresova i grijeha, a i sama ima svoje probleme.

Kako Isus liječi?

Isus dočekuje one koje mu Otac šalje i koji su dobili vjeru i nadu odozgo. Kako bi ih vjera otvorila za Evanđelje.

U prvom redu Isus odvaja ranjenika od poremećenog svijeta i uvodi ga u zdravu okolinu, kraljevstvo nebesko, gdje ranjenik istovremeno dobiva zdravlje, utjehu i ljubavi; tako svijet govori da se ranjenik promijenio, u zdravoj okolini čovjek se najviše samostalno popravlja.

Između ostaloga, to se događa i zato što bivši ranjenik ne želi propasti opet u poremećenost, u grijehe i slijedi Isusa koji je na dohvat kada god je bivšem ranjeniku potrebno.

Slaviti Boga znači dobiti slavu Kristovu, dostojanstvo, stvaralaštvo, zajedništvo.

Stvaralaštvo i u poremećenom svijetu nekako najučinkovitije liječi bolesnike, svaki bolesnik nađe svoje područje kreativnosti. Ne šalju bez razloga malu djecu u kreativne radionice, nije to samo radi izbora budućeg zanimanja i radi socijalizacije već i radi sprečavanja poremećaja koje djeca upijaju iz svijeta.

Jedino je nezgodno što se pred djetetom nalazi vrlo uska lepeza zabave i učenja. U tome pomaže samo katolički vjeronauk koji ukazuje na bezbrojne mogućnosti koje se nalaze pred djecom i mladima te im olakšava, ili još bolje, „otežava” izbor područja na kojemu će moći biti kreativni, ali prije će se pronaći.

Obilje igračaka, kao i obilje sadržaja, može ugušiti dobru volju i kreativno raspoloženje. Također i neprekidno ometanje odraslih prema djeci raznim ponudama, od nuđenja slatkiša do strogih roditeljskih i odgajateljskih preporuka. Dijete će najlakše hodati samostalno, kad ga nitko ne povlači na stranu. Naročito su teške situacije kada odgajatelji ometaju dječju koncentraciju neprekidnim upadima i zapitkivanjima, to jest pretjeranom kontrolom.

Naravno da na djecu treba obratiti pažnju ako oponašaju ovaj poremećeni svijet pa već od malih nogu stvaraju scene i dozivaju odgajatelje da bi se s njima porječkali.

I tu Isus rješava probleme, vrlo rano djeca moraju znati kamo vodi njihov rad i zabava, zašto bake ili djeda više nema, a ne da se u njih uvlači neprimjetna tjeskoba odraslih koji ne vjeruju ni u što konkretno kao što je konkretno Isusovo utjelovljenje, propovijedanje, križ, Muka i uskrsnuće, uzašašće i poslanje Svetoga Duha.

Taj vjeronauk u najranijoj dobi razumijevanja, to jest čim se pojave takva pitanja, djeluje izuzetno blagotvorno i ljekovito na maleno dijete koje se samo ne može obraniti od odraslih u poremećenom svijetu.

18.01.2024. 16:54

»Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!« Mk 1,15