Evo Kralja

 

Evo Kralja našega, evo, dolazi u slavi

i u našem poniženju križa njegovoga rastenja.

Kad na svodu zvijezda Danica se javi,

to je naša kob i sud kraljevskoga spasenja.

Gledamo ta kojega smo proboli, sada i u vijeke,

da ga molimo za uzvišenje Božje milosti;

čekamo ga skakućući poput podivljale rijeke

da ga pitamo za dolazak u pravednosti.

A nismo ga nikad čuli kada pitao je nas

da mu samo nekoliko riječi odgovorimo.

Nismo htjeli da nam skandal bude spas,

a sami smo se spoticali da sa njime zborimo.

Nismo ga ni upoznali do li tek po koplju tome,

tek po Rani koja dala nam je žrtvu zahvalnicu

da poživi sveđ umjesto nas i naše duše trome,

a mi samo žalimo se i tražimo naknadnicu.

Dolazi na konju i svim oblacima, i u pratnji

anđeoskih legija što bore se kroz vjekove

da i nas povedu u svom Kristu i u njegovoj patnji,

da ostvare protiv nepravdi sve lijekove.

Gledamo ta kojega smo proboli, sada i u vijeke,

da ga molimo za uzvišenje Božje milosti;

čekamo ga skakućući poput podivljale rijeke

da ga pitamo za dolazak u pravednosti.

Evo Kralja našega, evo, dolazi u slavi

i u našem poniženju križa njegovoga rastenja.

Kad na svodu zvijezda Danica se javi,

to je naša kob i sud kraljevskoga spasenja.

22.11.2023. 14:05

Božanski pašnjaci tvoje mladosti

 

Jednoga dana, pomislim, samo će prestati,

kao nekakav blagi poremećaj rasporeda,

curiti note što bih od sebe mogla još dati

zbog velika, divna božanska reda.

Jer nisam dostojna, nisam dorasla istini blata,

siromaštva i gladi, samotnosti što kosti kosi.

Nitko nikada, nikada ne smije znati dušu od zlata

koja u sebi pati, koja svugdje bol svoju taji i nosi.

Jer svi žele senzaciju, traže igara i krvi, kruha i rata,

jer takvo je duševno stanje svijeta i nacije svake.

Ne vide ljudi izgladnjelu sestru, ranjenog brata,

a ne čuju niti, tupi od grijeha, božanske korake lake.

Teško je podnijeti ravnodušna lica, a Bog ih zove

i sveudilj traži to malo milosti ljudske, zaboravljene

jer bi dao radosno milost svoju, praštanje i prilike nove

kad bi se trgnula srca za vrijednosti zapostavljene.

Ludi svijete, nisam dorasla tome da ne možeš priznati

koliko te mori zavist i preplavljuje neopisivi, veliki strah.

A sve to krene jer poželiš dalje od istine znati

pa od slabosti svoje volje polako i sve jače gubiš dah.

A bolje od Istine nigdje ne postoji takvo mjesto,

mada znaš da te čeka strah u paklu još trajniji,

pa opet ubijaš i zavaravaš samoga sebe često,

jer predmet zavisti rađa se pred tobom i sve je sjajniji.

Ubijaš ljubav, ubijaš djecu i sebi spremaš smrtnu infuziju

jer si zaboravio božanske pašnjake svoje mladosti.

Govorili su svi tada da je sve to laž, da ne gajiš iluziju,

a sada znaš da si izgubio dušu jer već odavno nemaš radosti.

Ali ne, to nije sve što ti misliš da ja mogu,

lamentirati, zdvajati na grobnom kamenu tvome.

Briga me nije, odlazim sada, okrećem se Bogu,

okrećem svoje lice jedinoj Istini u životu tome.

21.11.2023. 01:18

Vjetar kušnje

 

Razni razlozi me bude,

a nije mi ni važno.

Misli poput nevjernica blude,

nesreća ih vuče snažno.

Preosjetljiva za bolne slike,

odmaram se neredima, ratu.

Dočekujem anđele i nebesnike

što ogledaju se u misnome zlatu.

Anđele moj, čuvaru moga svjetla,

sad mi zgodno dođe pažnja tvoja.

Glavobolja nestaje mi poput vjetra

što je izmakao od ta gnjeva moja.

Nudio je misli koje dušu bole,

slike koje srce ranjavaju

i grozota obuzima nerve gole

da se pravednici naspavaju.

Zao vjetar koji bijaše u logu,

polakomio se srce moje zgromiti;

ne zna da je vjera potpuno predanje Bogu

čiju Dušu ne može polomiti.

A ti puštaš, Bože moj.

Daj odvedi me odavde;

dao si da vidim život tvoj,

Muku kojoj nema pravde.

Slušala sam, gledala,

to je najmanje što se reći može,

i molitve ti predala;

i mene još spasi, blagi Bože.

20.11.2023. 00:35

Rijeka nade

 

Izgubljena svaka je minuta,

svaki sat i svaki dan i noć

ako srce ne zaigra, ne treperi.

Živ je čovjek nekoliko puta,

ali uspava se kao smrtna moć

kad je prejaka u jaru zvijeri.

Zato ne dam svojoj bezvoljnosti

da me pretvori u tog spavača

koji više ništa ne očekuje i ne čeka.

Prolazno je stanje sanenosti

jer je život ljubav, od svih jača;

nikad nije bez sve struje rijeka.

Neuspjeh je samo kušnja ili test,

pozdrav oholosti, pretjerivanju,

a ti neumoran si u radu, Bože moj.

Ti me učiš dok mi spava svijest,

a ja nisam ravna tvome očekivanju;

samo skini s mene oholosti sloj.

Nevrijedna sam, ni dostojna nisam

podignuti pogled, slično kao ti

kad se na svu tvoju ljubav smiju.

Ionako ćeš me odnijeti put visa

kad se predam u toj nesvijesti

kako odbila bih prijetvornu tu zmiju.

Izgubljen je svaki život, svaki sjaj

ako srce ne treperi i ne čeka,

duga nade ljestve su za njega

po kojima vodiš vjernika u raj.

Čak i kada odmara se rijeka,

nju to drži tvoja, Kriste, stega.

19.11.2023. 16:22

Kraljevi mijene

 

Slušam Boga, slušam duše zatvorene,

traže ranjenike poput mene.

Nisu mrtve, nisu stvarno zatočene,

ali pravi kraljevi su svake mijene.

Ljubav nose sve u moždanima,

zbore uvijek malo, ali istinito,

obilježena im čela Božjim pečatima,

dar su vjere i ne zbore incognito.

Nisam duša krive vrste, Bog me htio

i to upravo ovakvu kakvom se pokažem.

Davno mene takvu Krist je zavolio,

očitovao se meni da si besjedom pomažem

od koje mi dođe mudrost i razboritost,

ali samo vrijedi mome posvećenju.

To je inače na djelu božanska raznolikost,

ljudima se služi što su skloni obraćenju.

Jer za ljubav i za Boga

svakom obrat potreban je jak.

Pretpostavka tu je dosta stroga:

istina, čistoća, čovjek, pouzdanje – to je znak.

Tako nađe se i nekoliko duša

koje tad u Božje ime zbore

pa zasvijetli ljubav koja sluša,

pa zalijepi Riječ, srcu daje odgovore.

18.11.2023. 22:51

Psalam 142 Ti si mi utočište

 

Iz svega glasa vapijem Gospodinu, *
    iz svega glasa Gospodina zaklinjem.
Pred njim svoju izlijevam tužaljku, *
    tjeskobu svoju pred njim razastirem.

Ako duh moj i klone u meni, *
    ti put moj poznaješ.
Na putu kojim prolazim *
    potajnu mi zamku staviše.
Obazrem li se nadesno i pogledam: *
    nitko ne zna za mene.
Nemam kamo pobjeći,*
    nitko za život moj ne mari.

K tebi, Gospodine, vapijem: †
    govorim: ti si mi utočište, *
    ti si dio moj u zemlji živih.
Poslušaj moje vapaje, *
    jer sam veoma nevoljan.
Izbavi me od gonitelja mojih, *
    jer od mene oni su moćniji.

Izvedi iz tamnice dušu moju, *
    da zahvaljujem imenu tvojemu.
Oko mene će se okupit pravednici *
    zbog dobra što si ga iskazao meni.

Slava Ocu i  Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.

Amen.

Sveto piće

 

Jednostavan čovjek sav u duhu,

u životu praktičnome il' u povjerenju,

svaku rijeku prelazi po suhu,

svaka misao mu služi posvećenju.

Blago tome ljudskom stvoru

koji uvijek jednostavnosti se sjeća.

Bog je jedan na svom dvoru,

isto veli, isto čini što osjeća.

Siromah je, nema nikada teškoća

o kojima brinuti se treba.

Snagu ima i kad onemoća

što je njemu daje Mudrost s neba.

Samo jedan takav Božji sin

ljubit može ljudskog stvora

koji nije niti dobar, niti fin,

koji nikad nema odgovora.

Koji ne vjeruju nebeskome,

sude sebi svojim odlukama

dok se siromahu grudi lome

pred tim smrtnim okukama.

Samo Bog je sudac svima,

kralj je koji sve stvorenje zna,

a siromah jednostavnost ima

koja nosi ljubav usred zla.

Izdajice, ubojice, licemjeri,

svi su oni prava ljudska bića

što ih nikad Bog ne iznevjeri,

ali siromahu daje sveta pića.

17.11.2023. 07:12