Nitko ne zna

 

Tako jaka da ostvari prapočetke učeničkog sabora,

tako slaba da prigrli stranca kao svoga sina.

Tako nježna da se sjeća starozavjetnoga tabora,

tako hrabra da obeća da će Kana imat vina.

Tako moćna da prigrli patnju Isusovu kao posinjenje

i nemoćna toliko da ne može, a da ne plače;

tako smjerna da prepusti svima sjedinjenje,

tako vjerna svakoj duši kao da je njeno nejače.

Tako velika je ljubav njena da izdrži sve,

tako niska jeste ljubav duše njene ponizne.

Nitko ne zna od stvorenja kakva je Kalvarija,

al' svi čeznu ljubav Boga znati kao Marija.

15.11.2023. 16:05

Nektar mudrosti

 

Nestrpljivost mrmlja na moje uho

kao vjetar zaglušni, kao presuda stroga

za nerve što na kušnjama drhte gluho

jer ne pijem nektara Boga svoga.

Starica nepravda uporno lupka

na moja okna gdje ni kiše nema;

a duši je potrebna mudrosti kupka

kao da dijete ta majka priprema

za nemile tužbe i osude nečasne

i da se uzdići od malena zna

daleko iznad sudbine strašne

gdje zbrka se zajedno s neredom tka.

Kraljevstvo nebesko je poput mreže

u koju se hvata i pravedan, al' ima i zla.

I zajedno dijete s nepravdom liježe,

a kao mudrost već sve to zna.

Strpljenju nikada kraja ne nazirem,

uvijek iznova Isus me doziva

da s velikim naporom pasivno zazirem

od svaka bića koje u mreži pliva.

Nektara pravde u sebi nalazim

i krvi ti guste za pravednost tražim

da izdrži tijelo jer kao da plazim,

i kao da njime dušu snažim.

Drži me, Isuse, samo me drži,

tvoj zagrljaj čvrsti sve rane liječi.

Duša mi nekad i s tvojom se prži,

daj mi od mudrosti nektara riječi.

15.11.2023. 01:17

Sjeme postanka

 

Molimo te, o, ti, Kriste, Bože moj,

za sve nas i naše godine i vrijeme,

da strovališ sav odavde ljuti boj

jer još nije niti niklo od postanka sjeme.

Još su rijeke bistre za drveće plodno,

još je klasje obilato i riba se prima,

i dječaci s cvijećem idu djevojkama, tako zgodno,

i još uvijek razne školjke ostavlja nam plima.

Još te duše traže, trgaju se da dostignu

tvoju riječ i križ tvoj kako bi se poklonili

i da spase sebe i svoj dom da tek podignu,

i da stigneš njima boli, suze njine otkloniti.

Idemo za tobom, Bože, i toliko nam je stalo

da je mir tvoj i za starca, i za mlada

jer na svijetu toliko je ljubavi preostalo

da sve pršti i od smijeha djece, i od sklada.

Mnogi hoće da taj život nama malo vrijedi,

da svi strepe, očekuju bezvlađe i strah,

ali poslije kiše uvijek čisto sunce slijedi

da oživi i uskrsne onaj nedužan zemaljski prah.

14.11.2023. 03:51

Obred mira

 

Neću više hodat u širinu,

čujem iza sebe jedan mio glas.

Ljubav koja poznaje visinu

nađe za me ovaj kobni čas.

Ti si moja duša, nađi mene

kako pratim te i čekam na te;

ostavit ćeš iza sebe mračne sjene,

ovdje nudim fiksnu dušu za te.

Koliko me ljubiš, a ne mogu doći

svojom grešnošću i kvarovima;

znaš da samo hoću zagrliti noći,

obasipati nebo raznim darovima.

Bliži mi se taj zakašnjeli sat,

samo jedan tren u noći il' u danu

kada želim ispred tebe, Kriste, stat

i ponuditi ti život svoj na dlanu.

To je obred mira, obred reda,

poput blage šetnje poslije stola

kada naše srce prema nebu gleda

da nam zvijezda zapečati svezu s dola.

13.11.2023. 21:51

Utapanje duša

 

Klanjam li se noćima i tminom,

puni mi se duša vječno Prisutnime

što je bio, što će vječno biti svom jedninom

u kojoj se tražim i nalazim s njime.

Svijet je tako potonuo, brda su mu otoci

koji podnožje su naših zajedničkih stopa

za to jedino nam Veličanstvo, ali plaču vidioci,

uronjeni s lažnim bogovima sve do stropa.

Kriste, s tobom je sve blago i tako puno sreće

da mi bijeda, jadi, boli čine potpunim taj raj

gdje se istinito s dubinskim susreće

i gdje uskoro izgleda kao da će doći kraj.

Ti od kamenja ćeš načiniti svoje narode,

ti ćeš svaku dušu dovesti do zida

gdje će naći svatko svoje rode i porode

gdje će na daleko čuti jedno drugo kako rida.

U ljubavi Boga ne može se drugo naći,

nego samo sve persone, stopljene u Kristu,

viseće na križu gdje bi srca svakome istaći

da dožive otkrivenja Božju riječ i čistu.

13.11.2023. 20:05

Dnevna svijeća

Danju ova svijeća mi treperi,

čak i kada misle da sva blijedi,

da ne sliči mojoj katoličkoj vjeri

i da ničemu i nikome ne vrijedi.

Stoji svijeća jer je uokolo sivilo i mrak;

meni je poslužila već bezbroj puta.

Kao što i krošnje dira sunčani trak,

tako me dovede do božanskih skuta.

Ti si moje prosvjetljenje žarko,

ti si, Kriste, moje vatre plam

koji pali sve i grije kao sunce jarko

pa tako zapali od ružarija mi kam.

Slavu svoju mi očitavaš u jadu

i da toga nemam, ne bi bilo moći,

mada Duh bi mene čuvao u stadu

gdje nam svima omogući u to svjetlo doći.

Gori svijeća ova, nikome ne smeta,

ali bliješti često tvojom, Kriste, slavom

koja sve rasprši u podzemlje svijeta

da se bolje vidi put u nebo plavo.

13.11.2023. 15:23

 

Lančić

 

Želim Te čuti,
biti Ti blizu
dok zemlja šuti.
Jedna večer u nizu

poput ogrlice,
sive i bijele;
kao ljudsko lice
godine cijele.

Red bisera,
red mraka;
vruća vjera,
ustrajnost mlaka.

Red umiranja,
red uskrsnuća;
lica sve manja,
nebesa uzdižuća.

U Adventu
jedan Dan,
u momentu 
nespretan;

u lancu zlatnom
dan vjenčanja,
u klancu blatnom
Drvo vješanja.

O, kako Te ljubi
duša sveta!
I kako Te gubi
grijeh svijeta.

‎12. ‎12. ‎2018.
22:44