Obred mira

 

Neću više hodat u širinu,

čujem iza sebe jedan mio glas.

Ljubav koja poznaje visinu

nađe za me ovaj kobni čas.

Ti si moja duša, nađi mene

kako pratim te i čekam na te;

ostavit ćeš iza sebe mračne sjene,

ovdje nudim fiksnu dušu za te.

Koliko me ljubiš, a ne mogu doći

svojom grešnošću i kvarovima;

znaš da samo hoću zagrliti noći,

obasipati nebo raznim darovima.

Bliži mi se taj zakašnjeli sat,

samo jedan tren u noći il' u danu

kada želim ispred tebe, Kriste, stat

i ponuditi ti život svoj na dlanu.

To je obred mira, obred reda,

poput blage šetnje poslije stola

kada naše srce prema nebu gleda

da nam zvijezda zapečati svezu s dola.

13.11.2023. 21:51

Utapanje duša

 

Klanjam li se noćima i tminom,

puni mi se duša vječno Prisutnime

što je bio, što će vječno biti svom jedninom

u kojoj se tražim i nalazim s njime.

Svijet je tako potonuo, brda su mu otoci

koji podnožje su naših zajedničkih stopa

za to jedino nam Veličanstvo, ali plaču vidioci,

uronjeni s lažnim bogovima sve do stropa.

Kriste, s tobom je sve blago i tako puno sreće

da mi bijeda, jadi, boli čine potpunim taj raj

gdje se istinito s dubinskim susreće

i gdje uskoro izgleda kao da će doći kraj.

Ti od kamenja ćeš načiniti svoje narode,

ti ćeš svaku dušu dovesti do zida

gdje će naći svatko svoje rode i porode

gdje će na daleko čuti jedno drugo kako rida.

U ljubavi Boga ne može se drugo naći,

nego samo sve persone, stopljene u Kristu,

viseće na križu gdje bi srca svakome istaći

da dožive otkrivenja Božju riječ i čistu.

13.11.2023. 20:05

Dnevna svijeća

Danju ova svijeća mi treperi,

čak i kada misle da sva blijedi,

da ne sliči mojoj katoličkoj vjeri

i da ničemu i nikome ne vrijedi.

Stoji svijeća jer je uokolo sivilo i mrak;

meni je poslužila već bezbroj puta.

Kao što i krošnje dira sunčani trak,

tako me dovede do božanskih skuta.

Ti si moje prosvjetljenje žarko,

ti si, Kriste, moje vatre plam

koji pali sve i grije kao sunce jarko

pa tako zapali od ružarija mi kam.

Slavu svoju mi očitavaš u jadu

i da toga nemam, ne bi bilo moći,

mada Duh bi mene čuvao u stadu

gdje nam svima omogući u to svjetlo doći.

Gori svijeća ova, nikome ne smeta,

ali bliješti često tvojom, Kriste, slavom

koja sve rasprši u podzemlje svijeta

da se bolje vidi put u nebo plavo.

13.11.2023. 15:23

 

Lančić

 

Želim Te čuti,
biti Ti blizu
dok zemlja šuti.
Jedna večer u nizu

poput ogrlice,
sive i bijele;
kao ljudsko lice
godine cijele.

Red bisera,
red mraka;
vruća vjera,
ustrajnost mlaka.

Red umiranja,
red uskrsnuća;
lica sve manja,
nebesa uzdižuća.

U Adventu
jedan Dan,
u momentu 
nespretan;

u lancu zlatnom
dan vjenčanja,
u klancu blatnom
Drvo vješanja.

O, kako Te ljubi
duša sveta!
I kako Te gubi
grijeh svijeta.

‎12. ‎12. ‎2018.
22:44

Zračna luka

 

Mole se putnici da ne gledaju

i ne prodaju zjake na putu svom

već neka prtljagu predaju

i mirno odšeću u novi dom.

Sirotinja leži, sirotinja spava;

prazni šeširi, obrnute kape

očekuju novčić iz neba plava

i poput ustiju gladnih zjape.

Nikada neće prosjaci krenuti

tamo gdje plove nebeski strojevi,

plavetnilom će se odjenuti

dok prolaze kraj njih samo brojevi.

Odlazim tiho dok jutro se budi;

narode, pa ja niti imena nemam.

Po meni gaze zvijezde i ljudi,

u slabosti svojoj na pola drijemam.

Nekome za konjak, nekom za kruh

kovanica pade, na rosi se sjaji.

Prinosim darove za svoj duh,

a nebo me diže, nebo me taji.

‎utorak, ‎20. ‎ožujka ‎2018. 08:14:48

Polomljena glina

 

Mislila sam da sam s tobom srasla,

punio si moju praznu glinu svime,

i otkrićima života prevelika.

Kao znanje neka me je sudba snašla,

kao da sam prepoznala svoje ime,

čežnju da poprimim od tvojega lika.

A duša je bila nekad tako polomljena

od sve malenosti i bez kvalitete,

s puno svakojake krivnje zakriljena.

Načinio si od mene duha progonjena,

samo da udijeliš svoje epitete

da bih Milošću tad postala ja zadivljena.

I ti stihovi su tako loši, glina se raspukla,

u komadićima leži na dnu svijeta

jer u oholosti nema bolje zasluge za nas

koje sudbina je uvijek naokolo vukla

sve dok nisi duše pozvao put leta

kojim donio bi, Isuse, ti nama spas.

Opet poniženja dočekujem sretna

jer ću biti dragi tebi siromašak,

moliti za uvrede i slaboću tijela.

Ludom načini me desnica ti spretna

da ne pamtim niti jutra dašak

i da cvilim jer ja nemam djela.

Zato odlazim u Galileju gdje se prosi,

na početke koje ne znam ni pronaći.

Ni ponizna više sada ja ne mogu biti

jer me snaga tvoje ljubavi odnosi

gdje si pustio me k tebi zaći;

da sam ponosna u bijedi, to ne mogu kriti.

12.11.2023. 22:04

Sjaj molitve na rukama

 

Sjaj obuze moje ruke,
oko čela popadale lovorike,
a na kapke sjede mrak.
Pred anđelom eto bruke,
moje besjede mnogolike
ostaviše prašnjav trag.

Trznuh se i sva protrnuh,
Vječni sud mi stiže nenadano
kao tat sredini noći.
Svjetlo svoje savjesti utrnuh,
a sad gledam isprepadano
kako nestajem u nemoći.

Uvijek stojim previsoko,
nikad nije dosta uniženja,
ne znam se poniziti.
Svjetlo bliješti preširoko,
mislim da su priviđenja,
ne znam se približiti.

Smiluj mi se, sluškinjici
koja nedovoljno bdije,
Sine Božjeg otkupljenja,
i nebeskoj Kneginjici,
koja Tvoje vino dijeli, pije,
dodaj snagu moga iskupljenja

da Ti grešne moje zazive prišapne.
Želim svašta, ali iskati neću
niti svete, niti anđele bajne;
samo da mi Tvoja milost kapne
jer u Tebi imam svaku sreću;
hvala Ti za ruke sjajne.
‎03. ‎listopada ‎2018. 16:38:23