gordanatomljanovic: Isus u tamnici

gordanatomljanovic: Isus u tamnici: Bijaše to noć k'o neke druge  što su pohodile Tebe, noći crne, sve u Tebi i u Tvojim djelima kada proživljavao si razne poruge i...

gordanatomljanovic: Evo Sluge Gospodnjega

gordanatomljanovic: Evo Sluge Gospodnjega: Prva pjesma o Sluzi Gospodnjem Prvi dio „ Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha...

Ta vremena

 

Stih mi ne ide, samo stoji

kao da na pragu nešto čeka,

kao da mu drugi slova broji,

kao da će pasti izvan svoga vijeka.

Možda sanja ono čega nema,

za čim žeđaju mu zvuci.

Ne postoji nikad neka shema,

ipak, uvijek je pri ruci.

Nasilje se množi pa se dijeli,

razni porivi su napast jaka,

a ni čovjek nije čovjek cijeli

prije dana ili poslije mraka.

Lijepo je to što si ovdje, Kriste,

na tom otoku gdje molitva je naša

sam komadić duše čiste

koja Ljubav neba oponaša.

Uskoro će ta vremena

lakim zaboravom ići

jer se zima ne priprema;

možda neće niti stići.

09.10.2023. 17:50

 

Svjetlo Proviđenja

 

Zemlji ovoj i zemaljskom kada klonem,

bezvoljna i potištena kao mokra sol,

gorko tad mi riječi Svetog pisma zvone,

ciljaju me tamo gdje se rađa bol.

Stari grijesi ova, pa i svaka naraštaja

na dva otoka se uvijek nekako podijele;

pronađu si razloge iz svoga zavičaja,

nekog drugog traže radi osvete im cijele.

Tihi stanu zlobni biti, bogati su siromasi,

a prosjaci povratak čekaju od Krista.

Svi oslijepe i gdje mir je, razviju se uzdasi,

zaglušna je buka od nečastiva i nečista.

Nebu mome kada klonem poput bolesnika

što mu ona prva groznica se vraća,

tada vidim pod uzdama Sina Čovječjega lika

kako svemu, pa i svima stiže ta zemaljska plaća.

I taj jedan otok na kojega krhka sjedam,

označava mi sada moje opredjeljenje

gdje sa svojima ja pripovijedam

i za pravedne sve žrtve molim Proviđenje.

08.10.2023. 19:53

Psalam 93 Gospodin - Kralj svemira

 

Gospodin kraljuje, u sjaj zaodjeven, *
    Gospodin zaodjeven moću i opasan.
Čvrsto stoji krug zemaljski, *
    neće se poljuljati.
Čvrsto je prijestolje tvoje od iskona, *
    ti si od vječnosti!

Rijeke podižu, Gospodine, †
    rijeke podižu glase svoje, *
    rijeke podižu svoj bučni huk.
Jači od glasova voda golemih, †
    silniji od bijesnoga mora: *
    silan je Gospodin u visinama.

Tvoja su obećanja vjere predostojna, †
    svetost dolikuje Domu tvomu, *
    Gospodine, u sve dane!

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Sveti Grad

 

Ratovi i sukobi svi oko mene, oko nas,

poput mreže koja pada iz daljine

kako sad bi zahvatila za svoj spas

sve što smeta rastu zamišljene kraljevine,

stvaraju mi dojam da se netko grdno prevario

kao što i ribari riskiraju za ulov svoj,

kao neki stari mornar koji mora je prevalio

pa sad ne zna gdje je put na kopnu Tvoj,

Kriste, Bože moj, Marijo, ti, zvijezdo mora

koja gledaš nas i moliš, prebireš sve riječi;

najbolje ti poznaš kruh sa sedam kora

kakav i mornare, i sve ribolovce liječi.

Ali mi smo ipak samo Abel, samo Kajin još za uvijek,

pšenica i kukolj, jedni pokraj drugih, a svi ljudi.

Naraštaj smo koji ne zna za svoj vijek,

pametnjakovići što im sad ne vrijedi život ludi.

Različiti smo mi, ljudi, mnogo Adama i Eva,

i u svemu smo drugačiji, čak i svi u Svetom Duhu.

Zato Ti nas, Kriste, spajaš makar svi smo pljeva,

da načiniš narod što se klanja Tebi, vječnom Kruhu.

Nitko ne zna, ne mogu opisati to stanje,

kada čovjek odjedanput ugleda Te, Srećo,

kad Ti nađe pogled, Kriste; to je čvrsto vjerovanje,

molitva za mir, svijećnjak s upaljenom svijećom.

Tada znam da slavit ću Te, Gospodine moj,

u svom vječnome životu, zajedno u jednom,

da ćeš za nas osvojiti sveti Grad nebeski svoj

što nas čeka tu, u tom habitu svom bijednom.

07.10.2023. 19:32

Obronci plača

Svom silinom sada opravdavati

svoju ljubav, strah, godine i žar

ili možda sebe mlako osporavati,

propalo bi, a i ne bi bio Duha dar.

Priznajem što činim bez velike grižnje,

i u miru, s nemalim oduševljenjem;

Istina nam služi za dodirnuti bližnje,

ona nije neki poriv za opustošenjem.

Mada nekad bolna, ona sva je lijepa,

prekrasna u svome skromnome odijelu.

Potiče nam svijest na budnost, još nam tepa,

sreću dijeli duhu, snagu čitavome tijelu.

Daje nam slobodu koja veća je od praha,

u toj moći iskrenom je nalik i opraštanju.

Stoga duša najjača je kad je slaba ili plaha,

poput naša Kralja, umiruća u ispaštanju.

Kako ne bih slijedila Te, Kralju moj,

kako da ne gledam u te Tvoje halje

što ih trga predrasuda strašan broj

dok Ti gledaš dublje, više, snažnije i dalje?

Slabosti me ta Božanstva liječe,

potiču me konačno i proplakati

nakon mnogih dana što me spriječe

iskre srca na taj oganj dotakati.

Divljenje je moje s nebeskih visina,

Ljubav ta je slaba i od mene jača.

I na dlanu nosim brata, majku, Sina

koji dovode me na obronke plača.

06.10.2023. 05:10