Pojam
„napredak” je prilično bezbožnički pojam.
U
Gospodinu ne postoji napredak, ali za čovjeka postoji u Bogu uvijek
posvećenje.
Jesu
li društvene mreže napredak ili smo isti mi, ljudi kakvi smo bili i
prije interneta ili društvenih mreža?
Naravno
da smo isti, da nas uglavnom ima više neukih i prostih, siromaha i
neobrazovanih koji koriste blagodati što im ih priskrbljuju oni koji
uče da bi čovječanstvo napredovalo.
Još
više ima onih koji vjeruju u jednoga Boga, ima nas više nego
stručnih i školovanih ljudi te tako čak i neuki ulaze u krug
vjerujućih ljudi, ljudi kojima je Bog namijenio posvećenje, jednako
kao i učenim i mudrim glavama.
Znamo
da Gospodin bira i zove k sebi ljude iz svih slojeva društva. Čak
je veće djelo Božje kada se obrati neka osoba koja je dodirnula
samo dno života.
Mnogi
ljudi nose predrasude ispred nosa, mnogi sude čovjeka po odijelu,
knjige po koricama. Gospodin gleda u srce čovjeka. Ima nas
svakakvih, a ponajviše licemjernih, a to su oni koji izbjegavaju
loše društvo iako su sami jako teški za svoju okolinu i djeluju
loše na ljude.
U
kameno doba već su postojale društvene mreže, a potom i društveni
slojevi i klase koji se nisu međusobno miješali. Isus Krist je ipak
jasno dao do znanja da je došao spasiti sve ljude, nije probirao tko
će koga učiti već je to ostavio Bogu Ocu. Koga god Otac daje
Isusu, toga Isus prima i sačuva ga u svome imenu.
Osim
toga, mudar čovjek uči i od budale, a neuk čovjek možda niti od
mudre besjede ništa ne može naučiti.
Da,
Isus nam je napomenuo da ne bacamo bisere pred svinje kako nam one ne
bi te bisere ukrale i kako ne bi nas same proždrle.
No,
mi to često shvaćamo kao poziv na škrtost i sebičnost.
Osim
toga, ako netko poželi naučiti nešto pametno, može naći dobrih
članaka na portalima ili u časopisima. Može naći lijepe i korisne
informacije. No, skupljanje lijepih informacija ne donosi neku
mudrost, a djela vjernika njemu samom pomažu u posvećenju za Boga
koji ga je za posvećenje predvidio.
Puno
je važnije da se ona jedna osoba koja je dotakla dno iznova nada
vječnom životu, puno je važnije spasenje te jedne osobe nego
pravilo da se biseri ne bacaju svinjama jer upravo tamo, među
divljima i neukima, sigurno postoje neki koji ne znaju izići iz
takvoga društva na osamu gdje će primijetiti Isusa.
I
što može neki divljak učiniti vjerniku, što je svinja prema snazi
Kristovoga Duha koji nas upućuje u svu istinu?
Svakom
vjerniku laiku je poželjno čitati Bibliju, stručnu literaturu,
životopise svetaca, gledati neke filmove i prijateljevati s ljudima
na društvenim mrežama, jednako kao što prijateljuje s ostalim
vjernicima na misnom slavlju, u crkvi.
Osim
toga, društvene mreže su besplatne.
I
kada je netko sam, ako redovno moli Boga, može se posvetiti i
spasiti od lošega društva, čak i od sebe samoga.
S
druge strane, osoba koja je sigurna da se nalazi u dobrom društvu
već je zapravo licemjerna jer dijeli ljude na budale i na pametne,
na dobre i loše.
Tako
će se prije posvetiti neka neuka osoba nego ona koja misli da je
dobra i mudra.
Inače,
ne bi bilo neophodno Isusu reći da moramo prvo ići izgubljenoj
djeci Doma Božjega. 22.09.2023. 12:32