Promatranje
svega je uzaludno ako ne gledaš ljepotu koja zahtijeva divljenje i s
tim udivljenjem izgleda sve živo i neživo veoma istinito, sve
okupljeno kao jedna bogata i logična cjelina.
Mračno
nebo, mladi mjesec, osvijetljeni tornjevi i nežive građevine u
kojima znaš da su živi ljudi koji pale svoja svjetla. Osjećaš na
koži povjetarac što te ugodno osvježava i daje neopisivu lakoću
tvojim mislima. Živo drveće pod mjesečinom nije tako jasno i
blisko kao što je blizak Duh u kojemu se osjećaš smireno i u
tišini dolaziš do slutnji koje najavljuju dolazak spoznaja, njihov
silazak na tvoj um. Ta te slutnja Istinitog vuče da promatraš
svijet oko sebe i u sebi, a u stvari razgovaraš s Isusom.
Ako
moliš dok promatraš, primjerice molitve otajstava, postaješ tako
blaženo miran i radostan do tajanstvenog uzbuđenja.
Ako
pak ne moliš Boga, neživa i živa materija će te strovaliti u
nevolje.
Zašto
si mi, Kriste, poslao moj život baš ovakav? Što moram znati, bilo
bi poželjno, kada Te promatram i osluškujem Ti riječi dok susjedi
pale i gase svjetla? Pale i gase, pale i gase. Odlaze na počinak i
pitam se promatraju li, slušaju li ili su legli na spavanje.
Mjesec
se spustio na tornjeve Katedrale i nestaje iza obzora, ali nežive
stvari ne idu na počinak poput ljudi i životinja, postoje i danju, i
noću kao i živi biljni svijet.
Svjesna
sam činjenice da si sve tako uredio s jako dobrim razlogom.
Voljela
bih se pronaći u mom životu koji mi izmiče iz uma, ali tako da se
ne izgubim, da ne odem, Bože, iz Tebe jer jedino u Tebi nalazim
osobnost pravednosti i milosrđa. Želiš li biti moj Duhovnik u
zemaljskim dvojbama? Moj život mi nema logike, ni reda bez Tebe.
Što
sam naučila i što sam previdjela?
O
sebi znam da ne mogu razgovarati s ljudima dok ne dođe do
ispisivanja poruka.
Ali
Tvoju riječ ja čujem i bez pisanja.
O,
kako je moja molitva uzburkana, a tako detaljno ortodoksna i crkvena!
Kako čeznem za što većim i boljim pravovjerjem!
Da
ne budem neživo tijelo već živa usredotočena osoba.
Da
prebrodim svoje divljaštvo za koje se neprekidno opravdavam, a dobro
znam i strogo ispovijedam teži grijeh. No, kajanje mi je daleko od
savršenog. Ne ostavljaj me u toj kaljuži, znam da nisam
predodređena za ono za čime čeznem, ali Ti od kamenja stvaraš
duše.
Zakon.
Zakon je suhi kostur.
A
oganj koji ne izgara jest oganj Duha Tvojega i od Njega dobivam
spoznaje o Tebi, Kriste. To je oganj ljubavi, tako željene ljubavi
Boga.
Postojanost,
to je u Tvojoj ljubavi upečatljiva karakteristika.
Strpljenje,
ono je puno strasti.
Predanost,
najsjajnija osobina osobe koja ljubi.
Istina,
otvorenost i iskrena naklonost.
Oduševljenje,
posvećenost, poniznost i slabost prema predmetu naklonosti ili prema
ljubljenoj osobi.
Jer,
kad razgovaram s nekim, nalazim se sva u sugovorniku, a kad pišem,
tek tada učim odgovoriti.
Ti
si mi dao i omogućio da se pisanjem bolje izrazim, da od moje
ludosti izvedeš malo pameti. Ne samo za moj praktičan život već i
za moje posvećenje.
Moji
zanosi bi morali imati bolje nebesko usmjerenje.
Moje
pisanje je neživa stvar, ali Ti ga činiš živom dušom. Za mene,
meni na korist.
Znaš
da ljubim, ali nisam ludo zaljubljena. Moje ludosti više su nalik
greškama, logičkim pogreškama. I od toga zazirem. Ljubim Te
materijalno, puno više nego emotivno. Promišljeno, više nego
spontano. Pravedno Te je ljubiti na sve načine, ali bez upadanja u
grijeh ako je ikako moguće.
Ljubav
ne može biti grešna, mada grešnik može gotovo savršeno ljubiti.
Jer to nije ljubav prema pogrešnim stvarima već je samo blijeda
naklonost i vezanost, okovi.
Božja
ljubav je stvarna ljubav među ljudima.
Pravedna
je.
I
za Tebe, Boga, i za mene, i za sve druge ljude.
Zato
nam je kaotično, a u tome neredu što ga gledamo, teško nam je
vjerovati Tebi. Teško nam je ići sigurnim i utabanim putem, putem
Tvoga Zakona.
Znam
da je Tvoja pravednost milosrđe. Ali ako si milosrdan prema meni, a
ja se uzoholim, dolazi grijeh, brz, kratak i još brže pokajanje. To
je sve što mogu učiniti, ali Ti možeš učiniti moju oholost tako
mizernom kada je vidim u svijetu, tako da mi omrzne moja vlastita
oholost. Od nje potječe moje ludilo. Čak se opravdavam, govorim da
si Ti tako htio. Jesi, ali samo zato da me kušaš. Nasuprot te
oholosti stoji moja beznačajnost.
Jesam
beznačajna, ostavi me takvu. Zauvijek. 23.07.2023. 23:57
Mene
neživu, silom Duha si osjenio kako bi se mogao začeti u mom srcu,
doći k meni i tu se nastaniti.
Poslao
si me u Općinstvo svetih da se sa svima poklonim Tebi dok razgovaram
s Majkom Tvojom, Marijom. Da svjedočim za Te i da se osvjedočim u
zbiljnost svega što mi se događa.
Kako
je bilo tajnovito, a golemo Tvoje rođenje, Isuse! Starac Šimun se
poklonio, pastiri Te slijedili, Magi svijeta Te počastili, proročica
Ana Te svima navijestila, Herod već Te progonio, čitav svijet je
znao, čitav svijet! Došao si u srce svijeta tako neosjetno za nas,
nežive materijaliste! Tako si se zbiljski utjelovio. I stvorio
civilizaciju života. Udahnuo si nam duše jer bijasmo bijedno
kamenje, svatko je svoga boga imao i niti jednoga boga nisu opisivali
na isti način svi zajedno; to isto se događa kroz povijest, i u ova
vremena, jer Ti si Bog u kojemu smo svi jedno, svi Te jednako
prepoznajemo dok nas pobornici kulture smrti progone i nastoje
odvojiti od Tebe, Neodvojivoga.
I
Majka Te je s Josipom predala Ocu nebeskome da bi Te potom tražili
kao što sam Te ja tražila, po svuda kao i mnogi drugi, a svi znamo
gdje se nalaziš, u Domu Oca našega. Nismo živi dok Te ne nađemo,
dok Ti ne odgovorimo vjerom i povjerenjem jer Ti si nas sve pronašao
na dlanu upisane gdje si nas zacrtao i nacrtao, načinio i oživio na
zemaljski život.
I
učinit ćeš sve što je potrebno da nas oživiš iznova i rodiš za
nebesko kraljevstvo gdje si nam po muci svojoj, smrti na križu, i
po uskrsnuću svome priredio život u izobilju. 24.07.2023. 01:56