Psalam 119

 

Iz svega srca vapijem, Gospodine, usliši me: *
    tvoja ću pravila čuvati.
K tebi vapijem, spasi me, *
    tvojeg ću se držat svjedočanstva.

Pretječem zoru i molim za pomoć, *
    u tvoje se riječi uzdam.
Oči moje straže noćne pretječu *
    da razmišljam o besjedi tvojoj.

Po svojoj dobroti, Gospodine,
    glas mi poslušaj, *
    i po svojoj odluci poživi me.
Primiču se koji me podlo progone, *
    daleko su oni od Zakona tvojega.

A ti si blizu, Gospodine, *
    i vjerne su sve zapovijedi tvoje.
Odavno znam za tvoje propise, *
   da si ih sazdao zasvagda.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Ps 119,145-152 (KOF)

Vjera zdravog razuma

Vjera i razum nisu u sukobu, ali razum i razum jesu. Zdrav razum je u sukobu s gubitkom zdravog razuma što si ga svojim grijesima načine lude i luđaci koji ne znaju što govore i što čine.

Vjera, naprotiv, je dar ljubavi, a ljubav je jedina koja može dati ljudima dobar i zdrav razum i razboritost. U tome je i jedna od trajnih vrijednosti teologije i teoloških znanosti, ona je obdarena razboritošću što se za mnoge kvaziznanosti, ali i znanosti ne može sa sigurnošću tvrditi.

Zdrav razum nije uvijek neophodan dobrome matematičaru koji izvanredno memorira ili nekom dobrom kemičaru koji se bavi magijom.

Teologija se temelji na ljudskom iskustvu i bavi se jasnim i utvrđenim činjenicama, a ne računa na pretpostavkama kao što mnogi znanstvenici bez ljubavi temelje svoja istraživanja na pretpostavkama koje ne mogu iskusiti kada, primjerice, temelje svoje svemirske proračune kozmosa. Uvijek ih pojave u svemiru iznenade kao što snijeg uvijek iznenadi zimsku službu.

Osim toga, teologija se ne temelji samo na ljudskom promatranju događaja iz povijesti svijeta već na objavi odozgora, na Božjoj objavi stvari i uvijek se pokazuje i potvrđuje kao istinita. Ovaj svijet jednostavno ne želi priznati da su vjera kršćanska i zdrav razum jedno te isto pa se teologija ponizno zadovoljava takvim sintagmama kao što je sintagma o sukobu vjere i razuma koja nema opravdanja.

Svijet ne može sebi priznati da nije u stanju riješiti svjetske ratove radi mira i da nije u stanju riješiti probleme gladi i siromaštva u svijetu pa zavarava sam sebe da je „istraživanje” svemira neki viši cilj kojemu su žrtve mnogi ljudi na ovome svijetu jer se sredstva i snage troše na gluposti i sumnjive pretpostavke umjesto da se ljudi promotre međusobno i priznaju da su izgubili vezu sa svojim mentalnim zdravljem što je tako evidentno i očigledno, jednostavno i alarmantno da ogrezli od ludila ne mogu to primijetiti. Naročito neće nikome to priznati, niti sebi samima.

Patnja. Nitko nema odgovor na patnju osim Isusa Krista, ni politika, ni znanost, ni umjetnost. Odgovarati patnjom ili odgovarati na pitanje o patnji može samo vjera zdravoga razuma. Jer vjera je odluka, razborita odluka slobodne volje ljudske. 07.07. 2023. 23:46

 

Radost Milosti

 

Ništa nema od te ljetne pauze,

rušitelji žele uvijek više.

Stoji vrijeme moje sudbonosne kauze,

a politika se stalno njiše.

Još strpljenja učim neprekidno;

moj mi svetac ova svijeta

pruža slabo polje vidno,

čuva mene poput rijetka cvijeta.

Relikvija slatka, obljetnica

ta rođenja za nebesa,

doletjela kao golubica

mira, spasa, nebeskoga plesa.

Mojih škola prvi Začetniče,

moje rajske sreće plamen jak,

vezo naše Zaručnice,

tebe danas ima vjernik svak.

Osjećam te, ali dobro znam

da si uzrok promjena u duši

i u tijelu koje duh je sam;

tvoja pažnja nikad se ne suši.

07.07.2023. 20:49

Moć Istine

 Pravednost Boga našega temelji se na istini, na jednostavnosti, na logičnom razmišljanju.

Kad Isusa privode pred velikog svećenika, netom prije Njegova Križnoga puta na Golgotu, Isus na pitanje o tome što je govorio odgovara da je govorio javno i pred svima kao što to pravednosti Sina Božjega i priliči te da neka pitaju ljude ako ne znaju što je On, Isus govorio.

Na tu Isusovu riječ podanik i poslužnik udari Isusa jer mu je izgledalo da je Isus „bezobrazan” i nepriličan pred velikim svećenikom zbog toga što Isus iskreno odgovara na postavljeno pitanje.

Jer naš Gospodin, Isus Krist, nikada nije potajice podučavao, nikada se nije podmuklo ponašao. Nakon svoga krštenja na rijeci Jordan gdje Ga je uronio Ivan Krstitelj, Isus je otišao u pustinju, a potom se pojavio u sinagogi i svi vođe naroda su znali da je Isus javno i „službeno” obavijestio kompetentne ljude o svojoj prisutnosti, to jest o približavanju kraljevstva nebeskoga. Potom je Isus izašao i krenuo u potragu za ljudima koji bi Ga bolje shvatili od vođa naroda u sinagogi koji su Ga htjeli odmah ubiti zbog navodnog bogohuljenja.

Tako je Isus obilazio područje Galileje i zvao sve ljude da Ga slijede. Svi siromasi koje je nahranio, svi bolesnici koje je izliječio, a napose svi ribari koje je Isus pozvao u svoj uži krug učenika, pa čak i carinik Matej,

znali su da je Isus najvjerojatnije očekivani Prorok i Mesija jer imali su sluha za Boga.

U trenutku kad je dobio udarac Isus progovori:

„Ako sam pogrešno rekao, dokaži da je pogrešno.

Ako sam rekao istinu, zašto me udaraš?” (Iv 18)

Kakva jednostavnost i kakva predivna, božanska logika!

Nema razloga za srditost, vrijeđanje i nasilje.

Vrlo jednostavno, razgovaraj i dokaži, argumentiraj ono što si pomislio. Suoči se sam sa sobom pa se udaraj ako moraš, ili se dotakni u grudi i pokaj se jer si pogrešno shvatio iskren govor, a to stoga što sam u sebi nemaš dovoljno istinitosti i iskrenosti pa se iživljavaš na okolini. Nemaš sposobnosti pravednog života da bi sagledao svoje vlastite greške, a savjest uspavljuješ optuživanjem drugih ljudi.

Nesavršeni smo mi, ljudi, Isus nam to jako zorno i jasno predočuje jer smo svi dužni sagledati svoju grešnost pred Božjom pravednošću. Bez toga suočavanja pred Bogom mi ne bismo spoznali nikada svoj komplicirani mentalni sklop koji nastaje u lažima i od laži i samozavaravanja. Ne možemo mirno lagati i reći da je za to kriv Lažac i Otac laži, Pali anđeo i đavao – djelitelj jedinstvenosti i integriteta ljudskoga te zajedništva u Duhu Svetome, to nije opravdanje za laž, to nije dovoljno za obraćenje.

Lažac opsjeda čovjeka od najmanje dobi, od prvih početaka svijeta.

Isus nam pokazuje koliko je moćan jer On je sama Istina i Pravednost, zbog toga može izgoniti zloduhe i liječiti grešnike. A to isto mogu činiti i učenici Kristovi, toliko nas je ljubio da nam je i to pokazao. Učenik i molitelj, vjernik Isusov može gaziti po štipavcima, izgoniti zloduhe i što god unesu u sebe otrovno, neće im naškoditi; učenici mogu činiti čuda i doživljavati čudesnu prisutnost Isusova i Očeva Duha koji podučava u divotama iskrenosti u ljubavi. Iz toga odnosa Boga i vjernika proizlaze darovi i kreposti i vjernik zaista doživljava svoje obraćenje potpuno tijekom čitava svog života. Tako je moguće živjeti u nenasilju, u mudrosti, u trajnoj ljubavi i odanosti.

Isus je tražio od učenika da Ga slijede kako bi spašavali duše svih ljudi kao što je On sam spašavao i liječio. I, također, toliko je javna i očigledna bila Njegova smrt na Križu da je danas ovom lažljivom svijetu vrlo teško dokučiti da je Isus vječni i jedini Bog u zajedništvu s Ocem i Duhom Svetim. To je Isusov raspored i ekonomija spasenja svijeta pa bi bilo jako loše da je podučavao ljude u tajnosti jer Isus želi da se spase svi ljudi i svi lažljivci, svi do jednoga. 07.07.2023. 01:39

„Da, ovako govori Gospodin, *
    nebesa Stvoritelj - on je Bog -
koji je oblikovao i sazdao zemlju, *
    koji ju je učvrstio
i nije je stvorio pustu, †
    već ju je uobličio za obitavanje: *
    »Ja sam Gospodin i nema drugoga.
Nisam govorio u tajnosti, *
    u zakutku mračne zemlje.
Nisam rekao potomstvu Jakovljevu: *
    Tražite me u pustoši.
Ja, Gospodin, govorim pravo *
    i naviještam čestito.”

Iz 45,15-26

Nije, dakle, teško vjerovati sve Isusu koji sam za sebe kaže da je On u sebi i po Ocu nebeskome te u Duhu Svetome za sve ljude Put, Istina i Život.

I zato što je Istiniti, Isus djeluje izvanredno pravedno u svakoj riječi i djelu, moguće Mu je činiti izvanredne stvari i čuda te je tako sposoban uskrsnuti od mrtvih jer ima vlast dragovoljno predati svoj život i uzeti ga natrag; jer i Otac nebeski Isusa zbog njegove pravednosti uskrisi da bi Ga posjeo sebi s desna dok ne podloži sve neprijatelje Isusove.

Ako čovjek ne zna za iskrenost, ne može Istinu prepoznati, a također i tada kada kaže nešto istinito, nitko mu ne može vjerovati. No, što je ljudima zbog laži nemoguće, Bogu je redovno i moguće, zato Gospodin Isus zove sve ljude na obraćenje srca i povratak k Istini gdje mu razna čuda nebeska postaju redovna i moguća u životu vječnome kraljevstva nebeskoga. Tada čovjek uskrsava da bi ostao blažen, a ne u vječnome grotlu nesreće koja se događa od početka u moru laži ovoga svijeta.

Obratiti se znači čovjeku izbjegavati zavaravanje prema sebi samome, ali prije svega uočiti odgovore na svoje molitve i prošnje jer Isus, jer je Sin Božji, omogućuje čovjeku da progleda za Istinu. 07.07.2023. 08:56

„Ja sam kruh živi
koji je s neba sišao.
Tko bude jeo od ovoga kruha,
živjet će uvijeke.
Kruh koji ću ja dati
tijelo je moje
– za život svijeta.”

Iv 6,51

Duh Domovine

History of Croats by Ivan Meštrović

 

Svakog jutra, večeri i noći

molim za sve zločince i hude

pa zar tada da ne praštam?

U poniznoj Isusovoj moći

nalazim sve grešnike i Jude;

zar da zbog njih ja ispaštam?

I da okrećem tad svima leđa

kao da sam ukleta i prazna,

k'o da propovijedi ne čujem na uši?

Što su riječi mojih pređa

ako nisu plodna polja razna

i ostavština na mojoj duši?

Praštanje slobodu daje,

vrijednu svakog napretka u nadi,

ali oprez tu je i bez zaborava.

Da li grešnik svak se kaje

ili protiv moje domovine radi,

dionik je Kristovoga prava.

Tako i ja kad oprostim.

Čak i sažaljenje dođe

što ga ne želim ni žeti.

I za svetim stolom kad se gostim,

nosim dušu što kraj mene prođe

da bih mogla Kristu sebe razapeti.

Jer ne želim biti dio onih godišnjaka

što pokrenu sebe vrlo rijetko,

koji ne znaju ni u desno, ni lijevo.

Zašto ginule su duše mi vršnjaka?

Da bi sada sudio im netko?

Ili da ubijala bih sebe gnjevom?

Ratnici su ovi naši, i mlado, i staro.

Tu ljepotu Doma braniti se mora

od svakoga neprekidno stoljećima,

žrtvu dati svak sa svojim darom.

A kad stigneš na prag svetih dvora,

hvali, Dome, svojim proljećima

dragog Boga kojemu se ispovijedaš.

Za sve mrtve, za sve žive Krista moli

i predragu Majku, našu Djevu.

Jer ti s njima svoju pobjedu zalijevaš

i jer znaš da uvijek sve to boli;

jer taj Duh posveti svakog Adama i Evu.

06.07.2023. 04:33

"Jer bijah gladan ..."

 

„Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me;

gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.” 

Mt 25,35-36

Ti si predvorje moje, moja spavaonica i moj dnevni boravak.

Ti si moja postelja od zvijezda, moj noćni povjetarac, molitva i razgovor, pjesma koju samo mi dvoje znamo.

Često mi daješ poneku riječ iz te pjesme, poneku notu, a ja više od toga ne mogu nositi.

Ti si harfa i lira srca moga, ti si moje nadahnuće za vječnost, ti si moj pošiljatelj i primatelj stihova i zvukova, glasa i šapata.

Znam da griješim, mnogo. Kako drugačije uhvatiti Tvoju riječ, a da ne budem ponekad brzopleta, ovakva zaboravljiva i hiperaktivna?

Stalno mi govoriš, pratim Te do iznemoglosti i stradavam na više različitih načina; ne znam odrediti granice, nemam garda za ljude kao ni za Tebe, Bože moj.

Oslobodi me oholosti jer i kada griješim, pripisujem to Tvome pozivu, svojoj bolesti, opravdavam se beskonačno.

A tada progovaraš u Duhu Svetome koji mi potiče zdrav razum: moraš čuvati svoj život. Moraš se sačuvati za Gospodina jer ne znaš koliko Ti je odredio dana.

I noći. Ovakvih ugodnih svježih noći u molitvama.

Potpuno si me smirio, ali grijesi su moji vazda preda mnom.

Eto, ima nešto što ne mogu samostalnim naporima savladati i ne znam granicu između naviještanja i bolesti, a svjesna sam da je ta bolest moja kušnja. Odakle mi mentalna snaga, pitam se, ako ne od Tvoje precizne ruke.

Jer Ti određuješ da izvučem jako dobre pouke iz svojih grešaka, da upoznam sebe, da spoznam Tvoj put. Da me posvetiš, ali ne bilo kako i bilo kakvu već se usudim reći – savršenu u okvirima koje mi zadaješ.

Nitko, kao niti ja, ne može vidjeti savršenstvo Tvoje volje, Kriste, i Tvojega upravljanja čitavim svijetom i svakim ljudskim dahom.

Neprekidno molimo da spasiš osobito one kojima je najpotrebnije Tvoje milosrđe. Vjerujem da su to okorjeli zločinci, njima je potrebno više milosti.

A opet, tražiš veću odgovornost od onih koji Tvoje milosti nalaze u izobilju. I svi smo grešni, a svete ne primjećujemo jer su marginalizirani, jer uopće ne nalikuju po vanjštini na nas, vjernike. A ti ljudi ispaštaju da bismo mi dokučili nebeske tajne posvećenja.

Ti ne gledaš vanjštinu, uredne odore, blage osmijehe, brze i sporije površne molitve. Ti čuješ uzdah i vapaj beskućnika i bolesnika, oni Te poznaju bolje, oni doprinose Tvojim ranama. Nisu možda niti na vjeronauku bili, možda niti kršteni nisu. I ne spavaju u krevetu po dvadesetak godina.

Znam to, osjećam to jer se sjećam svojega poganskog života što si mi ga odredio da se potpunije obratim. Često pogriješim ohološću jer se osjećam odabranom, izabranom, povlaštenom, ali to je samo osnovno ljudsko vjersko dostojanstvo na koje nismo uopće navikli, o kojemu mnogi i mnogi ljudi niti ne sanjaju. Njima je potrebna Tvoja milost, k njima smjeraju naše molitve, a moliti za druge je jedan od povlaštenih poslova u vjeri katoličkoj.

I to je velika i obilata milostinja, naročito kada nemamo za svoj kruh svakoga dana, nemamo za darivanje, a želje bismo darovati materijalna bogatstva. U takvom slučaju molitva mora biti prava, pravcata i ciljana, srčana i nadahnuta, molitva za prosjake, mada oni najugroženiji ne vole nikada prositi.

U svakom slučaju je dobro kad čovjek i vjernik spozna svoj poziv, kad postane svećenik ili liječnik, ili bilo što drugo zato jer čuje Tvoj glas, bira po savjesti, a ne po dobitku.

Uzalud mnogi čuvaju novac, traže ga i zarađuju na loše načine, uzalud skupljaju ogromna bogatstva jer ne znaju manipulirati novcem.

Što je manje novaca, to je iskrenija i dublja molitva, to je veće nadahnuće i bolja kreativnost, a tada čovjek jasnije vidi gdje se novac može iskoristiti i oploditi.

No, kad je u pitanju služenje braći i sestrama, prilično sam izgubljena i iscrpljena. Ti mi stavljaš, Gospodine, nemoćnike pred oči, ali oni zapravo, kad ih upoznam, pripadaju skupini koja nije ugrožena kao što su to oni koji čuvaju svoje dostojanstvo i nikada se ne žale.

Čovjek siromah ne mora izgubiti svoje dostojanstvo.

Bolesnici ga također imaju.

I svi koji dožive tragedije i gubitak obitelji, koji nose sa sobom mnoge traume, koji su žrtve ratova... dostojanstveni su, ne prose nikada.

Dovoljno je moliti, živjeti sakramentalno i svaka glad posvećena je kao vjerski post.

Dovoljno je navijestiti Istinu, Tebe.

Dovoljno Te je pohoditi zatvorenoga i bolesnog, nahraniti Te vlastitim vjerskim riječima, ogrnuti Te toplinom svoje nade, služiti svojim ljubavnim sposobnostima kojima se otvaramo ljudima i darivamo braći i sestrama po dostojanstvu djece Tvoje, Gospodine. 04.07.2023. 02:41

Psalam 26 Molitva nedužnog

 

Davidov. Dosudi mi pravo, Gospodine,
jer hodih u nedužnosti,
i uzdajuć’ se u Boga ja se ne pokolebah.

2 Ispitaj me, Gospode, iskušaj me,
istraži mi bubrege i srce.
3 Jer tvoja je dobrota pred očima mojim,
u istini tvojoj ja hodim.

4 S ljudima opakim ja ne sjedim
i ne svraćam podlima.
5 Mrsko mi je društvo zlotvorâ,
i s bezbošcima sjesti ne želim.

6 U nedužnosti ruke svoje perem
i obilazim žrtvenik tvoj, Gospodine,
7 da tvoju hvalu javno razglasim
i pripovijedam sva divna djela tvoja.
8 O Gospode, ljubim dom u kojem prebivaš
i mjesto gdje slava tvoja stoluje.

9 Ne pogubi mi dušu s grešnicima
ni život moj s krvolocima;
10 na rukama je njihovim zločin,
a desnica im puna mita.

11 A ja u nedužnosti svojoj hodim:
izbavi me, milostiv mi budi.
12 Noga mi stoji na pravu putu:
u zborovima blagoslivljat ću Gospodina.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.