Vječna tajna

 

Želim ispjevati najslađu poemu

koja bi te kao rosa milovala,

praznila bi moć i snagu svakome totemu

pod kojim bi crnu zemlju izrovala

do dubina, sve do središta i cilja

što se nađe gdje se duša rađa

od božanskog sveopćega milja

i od pjene koja prati putovanje lađa.

Ta bi oda bila prozračna i čvrsta,

sigurna u svemu što se ovdje stvara,

ali laka i prenosiva bi bila poput prsta

koji nosi pečatnjak od Duhovnoga dara.

Taj bi pečat bio zauvijek svojina,

sve do onih dana od kojih bi bila načinjena

pjesma moja kao božanska milina,

kao anđeoska halja što je Duhom sačinjena,

poput čipke krasne, tanke i još bolje:

bila bi nam simbol, popudbina sjajna,

okrunjena mednim velom dobre volje

i za sve toteme ostala bi vječna tajna.

24.04.2023. 12:03

Savjet

Silna žetva

 

Sigurno u zrelosti ja znam

da će podići se duša moja,

da će uskrsnuti tijelo, bitak sam

i moj život u milijun boja.

Razlog moje nade sav se krije

i nevidljiv je za tuđe oči,

i u nutarnjoj se suzi sije

gdje se duša ova svijeta koči.

Neopisivo će silna biti moja žetva

jer je Krist milostiv, dobar Bog

čak i onom kome nije dobra sjetva

pa mu prašta puhanje u prazan rog.

Reci sada, Isuse i Stijeno, Srce medeno,

kome vode Tvoje potrebno je više

nego duši kojoj drhti srce ledeno,

kojoj ostarjeli život jedva diše

u toj kaljuži od oskudice i od praha

gdje su ljudi nesvjesni i tvrdi,

poput kamenja ne dolaze do daha

dok im srce svakoga na svijetu grdi

i dok plivaju zemaljskim si imanjem

kao da su mladi, bogati zauvijek;

dok se krase ohološću, a ne znanjem

i dok misle da je besmrtan im takav tijek?

Zlodjela se čuju glasno, na daleko,

i, u mlakosti, empatija im fali,

samo hlepe, traže med i mlijeko,

sebe nikad ne bi sasvim dali.

Nitko Tebe, Boga sad ne traži,

niti djela ljubavi ne pozna.

Samo Tvoja ljubav dušu snaži,

daje uvijek da si pravednosti spozna.

Hvala Tebi, Bože, za sve što mi dade,

za tu bol i žalost što na srcu sjedi.

Vidjeh zloduha gdje iz visina pade,

vidjeh život svoj koji vječnosti mi vrijedi.

22.04.2023. 11:34

Odmah sada

 

Vratile se lastavice,

vrijeme dođe cvrkuta i stiha,

sreće staraca i starica;

lijepa, sasvim nova slika.

Ipak proljeće dolazi

nakon tužnih dana kiše

koja nikako ne prolazi

dok oluja krošnje njiše.

Tko zna, možda će i ljeto,

možda prestanu ratovi

da bi se pojavilo nam Nebo sveto

tu, gdje sanjaju se još i snovi.

Ali znamo, Riječ je Boga

koja uskrsava, ona svijetla Danica

i posljednja i prva smrt za zloga.

Ostat će tu samo nekoliko ptica.

Tko zna, možda još za dana,

možda već i ove noći

duša mnoga već je razvrstana

da bi mogla k Bogu doći.

Pratit će ih anđeoske trube

u visine, u dubine

dok svi drugi polomit će zube,

plakati do beskrajne punine.

Voljet ću Te, Kriste moj,

mada me prizemljiš cesti

kao križnom putu u dom Tvoj

da te odmah sada mogu sresti.

20.04.2023. 21:12

Isusova Svijeća

 

Jedna kratka nota

kao dah za grudi

i kapljica pota

da život zarudi.

Jedna je Lanterna,

velika i bajna,

svoga svjetla vjerna,

iznad svega sjajna.

Samo jedna zajednica

koja lomi kruh,

jedna svijeća zavjetnica

što je grije Duh,

gori vječnim svjetlom.

Sve druge će nestati,

s kišama i vjetrom,

tinjati i prestati.

Samo jedna Riječ,

Bog naš, Spasitelj,

sami med i mliječ,

jedini naš Pazitelj.

Raduje se čitav puk,

zablistalo sjeme

i pšenice struk

da pobijedi vrijeme.

Stari stvorovi,

prastara stvorenja

sad su slavni orlovi,

Uskrsnuća ostvarenja.

18.04.2023. 19:15

Posvećenje svemira i praha

 

Prekomorski valovi,

struja zračna omotača

i kopneni žalovi,

nebo slavno, zemlja najjača.

Bijaše mi kolijevka to kasna,

i spoznanje nemoguće vrste

jer u knjizi samo duša živi časna,

ali vidjeh da su to i oni što se krste.

Po djelima se znaju nadnaravnim

koja nisu iz materije prašne

već se krase nadahnućem slavnim

i životom duhovnosti strasne,

revnitelji za svog Krista i za mir

što je u spirali mliječne staze

isti kao dubok duše vir

kakvu mnogi nit ne traže.

Opraštanje nude u Tebi svi, Gospode,

za sve one koji upoznali nisu

anđeoske čedne, medne ode

što se čuju u tišini i u visu;

za sve koji ne znaju što čine

i ne vide djela svoja neprilična.

Istom tada kad se srce gore vine,

slijedi ljubav što je Tebi, Kriste, slična.

Pepeo i prah te na toj zemlji slavi,

živeći u prevelikoj nadi otkupljenja

i od obećanja što ga duši Ti ostavi

kada ode dati život radi tinjajuća stijenja,

radi trske prelomljene što se gubi

sva u proždirućem jezeru od vatre,

da pokažeš kako se božanski ljubi

i kako se zlo pod ljubavlju tom satre.

17.04.2023. 19:

Čuješ mu šum ...

 

„Slatkog su se vina ponapili”, rekoše mnogi promatrači koji su sa strane gledali Crkvu Božju, Božji saziv molitelja i vjernika, kad je na njih sišao Duh Sveti što Ga s nebesa pošalje Isus uzašli sa svojim Ocem.

Izgledaju li kršćani i katolici zaista tako opijeni? Da, mnogi bi se i danas tako izrazili. Rekli bi da su vjernici u nekom tvrdoglavom transu u kojemu su zaostali u srednjem vijeku, da nisu niti razumni, niti realni, da su na izvjestan način zaostali u nekoj ljušturi sa svojim vjerskim uvjerenjima, da tumače čitavom svijetu Boga i svetost, a sami su grešnici i da glume čistoću života, razne kreposti i žrtve kao što je celibat, a da ne znaju protumačiti niti jedno pitanje koje im se postavi o vjeri. Baš kao da su opijeni slatkim vinom.

Svijet nađe puno razloga ismijavati kršćane, ali ih i progoni i mrzi.

Kršćani su, svi zajedno, velika smetnja svijetu.

Ne klanjaju se ničemu, samo Bogu svome kojega svijet nije upoznao. Za Boga tvrde da su u vezi s njime, mada ih ima koji su normalni i pametni, ali kakve koristi od njih kad žive kao opijeni, ponašaju se kao da su nešto drugo, nešto posebno.

Što je za svijet najgore, drže se svoje vjeroispovijesti na svakom koraku. Ako ne mogu protumačiti zašto su tako tvrdoglavi, tada jednostavno pobjegnu iz svijeta.

Kršćani ne dopuštaju mogućnost postojanja teorije evolucije, ne dopuštaju rodnu ideologiju, ne dopuštaju da se dira u brak, ne dopuštaju da se dira u obitelj, u domovinu, u sve što oni misle da je pravedno, ispravno i jedino dobro.

Zašto su tako tvrdoglavi? Zašto se ne prilagode suvremenom svijetu i zašto ne prestanu s tim svojim propovijedanjem svetoga i poniznoga života, zašto izigravaju čistunce, pita se čitav svijet. Pojedincima nije jasno kako netko takav može preživjeti dulje od tjedan dana, netko tako neprilagođen i netko tko se drži svojih zaostalih uvjerenja. I kako im uspijeva da se toliko uporno namnože?

Očigledno, svijet je često u zabludi kada sudi kršćanima, Katoličkoj Crkvi posebice. Moglo bi se reći da su na svoj način zavidni kršćanima, ali ne prihvaćaju njihova tumačenja života, Boga i svijeta.

Zašto bi inače napadali na Katoličku Crkvu svom snagom zbog nečega što je u čitavom svijetu prihvaćeno, a za što kršćani tvrde i tumače da nije dobro, da nije ispravno, da nije pravedno. Svijet govori za kršćane da su licemjerni i gori od nevjernika, agnostika i ateista, da su gori od bilo koje religije.

Zavidni su.

Zavidni su što kršćani žive čiste savjesti, odbijaju svaku pomisao da su krivi za nešto kao što je Neronov požar onomad u Rimu, kao što je progon politike i novih ideologija, kao što je dizanje glasa protiv totalitarizama, lažnih humanitaraca, lažnih proroka i raznih pojava u društvu.

Kršćani žive u svome vjerskom okruženju, oni su omeđeni nevidljivom aureolom izvjesne sreće i mira.

Rođeni su od Duha Božjega, Duha onoga istoga Krista kojega je stari svijet razapeo na križ, onoga istoga Boga s kojim su u ljubavnom odnosu. Taj Duh Sveti je Branitelj i Voditelj svih kršćana. Za Njega Isus kaže Nikodemu da rađa od vode sasvim nove ljude, vjernike i molitelje jednoga Boga, da rađa novi svijet, novo nebo i novu zemlju. 17.04.2023. 03:09

Sam Gospodin Isus opisuje tajnovitost blaženstva tih novih ljudi, rođenih odozgor, od vode i Duha:

„Vjetar puše gdje hoće;čuješ mu šum,a ne znaš odakle dolazi i kamo ide.Tako je sa svakim koji je rođen od Duha. (Iv 3,8).”