Isusova Svijeća

 

Jedna kratka nota

kao dah za grudi

i kapljica pota

da život zarudi.

Jedna je Lanterna,

velika i bajna,

svoga svjetla vjerna,

iznad svega sjajna.

Samo jedna zajednica

koja lomi kruh,

jedna svijeća zavjetnica

što je grije Duh,

gori vječnim svjetlom.

Sve druge će nestati,

s kišama i vjetrom,

tinjati i prestati.

Samo jedna Riječ,

Bog naš, Spasitelj,

sami med i mliječ,

jedini naš Pazitelj.

Raduje se čitav puk,

zablistalo sjeme

i pšenice struk

da pobijedi vrijeme.

Stari stvorovi,

prastara stvorenja

sad su slavni orlovi,

Uskrsnuća ostvarenja.

18.04.2023. 19:15

Posvećenje svemira i praha

 

Prekomorski valovi,

struja zračna omotača

i kopneni žalovi,

nebo slavno, zemlja najjača.

Bijaše mi kolijevka to kasna,

i spoznanje nemoguće vrste

jer u knjizi samo duša živi časna,

ali vidjeh da su to i oni što se krste.

Po djelima se znaju nadnaravnim

koja nisu iz materije prašne

već se krase nadahnućem slavnim

i životom duhovnosti strasne,

revnitelji za svog Krista i za mir

što je u spirali mliječne staze

isti kao dubok duše vir

kakvu mnogi nit ne traže.

Opraštanje nude u Tebi svi, Gospode,

za sve one koji upoznali nisu

anđeoske čedne, medne ode

što se čuju u tišini i u visu;

za sve koji ne znaju što čine

i ne vide djela svoja neprilična.

Istom tada kad se srce gore vine,

slijedi ljubav što je Tebi, Kriste, slična.

Pepeo i prah te na toj zemlji slavi,

živeći u prevelikoj nadi otkupljenja

i od obećanja što ga duši Ti ostavi

kada ode dati život radi tinjajuća stijenja,

radi trske prelomljene što se gubi

sva u proždirućem jezeru od vatre,

da pokažeš kako se božanski ljubi

i kako se zlo pod ljubavlju tom satre.

17.04.2023. 19:

Čuješ mu šum ...

 

„Slatkog su se vina ponapili”, rekoše mnogi promatrači koji su sa strane gledali Crkvu Božju, Božji saziv molitelja i vjernika, kad je na njih sišao Duh Sveti što Ga s nebesa pošalje Isus uzašli sa svojim Ocem.

Izgledaju li kršćani i katolici zaista tako opijeni? Da, mnogi bi se i danas tako izrazili. Rekli bi da su vjernici u nekom tvrdoglavom transu u kojemu su zaostali u srednjem vijeku, da nisu niti razumni, niti realni, da su na izvjestan način zaostali u nekoj ljušturi sa svojim vjerskim uvjerenjima, da tumače čitavom svijetu Boga i svetost, a sami su grešnici i da glume čistoću života, razne kreposti i žrtve kao što je celibat, a da ne znaju protumačiti niti jedno pitanje koje im se postavi o vjeri. Baš kao da su opijeni slatkim vinom.

Svijet nađe puno razloga ismijavati kršćane, ali ih i progoni i mrzi.

Kršćani su, svi zajedno, velika smetnja svijetu.

Ne klanjaju se ničemu, samo Bogu svome kojega svijet nije upoznao. Za Boga tvrde da su u vezi s njime, mada ih ima koji su normalni i pametni, ali kakve koristi od njih kad žive kao opijeni, ponašaju se kao da su nešto drugo, nešto posebno.

Što je za svijet najgore, drže se svoje vjeroispovijesti na svakom koraku. Ako ne mogu protumačiti zašto su tako tvrdoglavi, tada jednostavno pobjegnu iz svijeta.

Kršćani ne dopuštaju mogućnost postojanja teorije evolucije, ne dopuštaju rodnu ideologiju, ne dopuštaju da se dira u brak, ne dopuštaju da se dira u obitelj, u domovinu, u sve što oni misle da je pravedno, ispravno i jedino dobro.

Zašto su tako tvrdoglavi? Zašto se ne prilagode suvremenom svijetu i zašto ne prestanu s tim svojim propovijedanjem svetoga i poniznoga života, zašto izigravaju čistunce, pita se čitav svijet. Pojedincima nije jasno kako netko takav može preživjeti dulje od tjedan dana, netko tako neprilagođen i netko tko se drži svojih zaostalih uvjerenja. I kako im uspijeva da se toliko uporno namnože?

Očigledno, svijet je često u zabludi kada sudi kršćanima, Katoličkoj Crkvi posebice. Moglo bi se reći da su na svoj način zavidni kršćanima, ali ne prihvaćaju njihova tumačenja života, Boga i svijeta.

Zašto bi inače napadali na Katoličku Crkvu svom snagom zbog nečega što je u čitavom svijetu prihvaćeno, a za što kršćani tvrde i tumače da nije dobro, da nije ispravno, da nije pravedno. Svijet govori za kršćane da su licemjerni i gori od nevjernika, agnostika i ateista, da su gori od bilo koje religije.

Zavidni su.

Zavidni su što kršćani žive čiste savjesti, odbijaju svaku pomisao da su krivi za nešto kao što je Neronov požar onomad u Rimu, kao što je progon politike i novih ideologija, kao što je dizanje glasa protiv totalitarizama, lažnih humanitaraca, lažnih proroka i raznih pojava u društvu.

Kršćani žive u svome vjerskom okruženju, oni su omeđeni nevidljivom aureolom izvjesne sreće i mira.

Rođeni su od Duha Božjega, Duha onoga istoga Krista kojega je stari svijet razapeo na križ, onoga istoga Boga s kojim su u ljubavnom odnosu. Taj Duh Sveti je Branitelj i Voditelj svih kršćana. Za Njega Isus kaže Nikodemu da rađa od vode sasvim nove ljude, vjernike i molitelje jednoga Boga, da rađa novi svijet, novo nebo i novu zemlju. 17.04.2023. 03:09

Sam Gospodin Isus opisuje tajnovitost blaženstva tih novih ljudi, rođenih odozgor, od vode i Duha:

„Vjetar puše gdje hoće;čuješ mu šum,a ne znaš odakle dolazi i kamo ide.Tako je sa svakim koji je rođen od Duha. (Iv 3,8).”

Bijela nedjelja

 

Rodila se duša iz vode i Duha

toga dana moga imendana

i te noći istančana sluha,

toga događaja, svima znana,

kad je započela nova nam epoha,

novi eon, svjetska nova era.

Krv i voda potekle su Ti iz boka,

a iz Tvoga, Kriste, uskrsnuća potekla mi vjera.

To je bilo uskrsnuće poslije Hada,

poput pravednička slatka pjeva

koji bukne kad se rodi nada,

što protjera stare dane gnjeva.

Prošle godine su katekumenata,

godine strpljenja što je visilo o niti

jer je tijelu svetost bila nepoznata,

a već bijelu haljinu morala sam sviti.

Reče Majka: „Što god činiš, ljubi,

rekoše mi anđeli da gledam žive

da me ne bi zaskočili dani grubi

i da moje oči samo Bogu svom se dive.

Zvali su me svetci u općinstvo:

„Sad si naša”, rekoše mi, srca vedra:

„Blaguj Krista i svoje posinstvo,

stani s nama u Njegova njedra”.

15.04.2023. 21:33

Molitva s Kristom

 

Susret mi je s Tobom, Kriste,

tako dubok, tako divan

i u dobru, i u zlu.

Tvoje Rane upravo su takve iste,

a Ti nikad nisi kivan;

u Tebi sam na nebeskom tlu.

Kada kažem „Oče naš”,

već me nosiš u visine

gdje svi pružaju Ti svoje ruke.

Odgovoran si za vječni spas

i za mnoge duše, Božji Sine,

uskrsnuo iz te zajedničke Muke.

Skupa ćemo poći u daljine

da nas nikad ne okrzne bol,

niti suza nikada da klizi.

Svom vedrinom kakvom sunce sine

donijet ćemo svima hljeb i sol

da nam budu naši, sasvim blizi.

14.04.2023. 18:39

Uskršnja katarza

Bijelom sam se haljinom ja ukopala

u tu smrt na Križu s Kristom

kad sam krstom krstiti se dala

da bi haljina mi ostati što čišćom.

Jednom zauvijek sam se ucijepila

u ta Boga koji ljubi nenadano,

uz ta slatka Boga se zalijepila

čiji Zakon ljubavi me prati neprestano.

Ne da maknuti se mome srcu

prema lažnim bogovima što se roje,

zbog kojih sam ponekad u grču

jer mi neprekidno dane broje

ne bih li se nekako pokvarila.

„Ti si malen dio blata i velika kala,

nisi dostojna ničim da bi nas podarila,

samo grijeh si uvijek tražila i krala”,

govore mi svaki dan da stradam,

da bih gledala u smrt i bijedu

i opsjedaju sve duše za koje se nadam

i za koje znam da sa mnom su u slijedu

što nas vodi jedinome Bogu pokleknuti

koji odmah izbavlja sve vjerne vlasti tame

da bi svaki od njih Svjetlom odjeknuti

čim se krsti od života i od smrti same.

Jednom kada ljubav Presvetoga Trojstva kušah,

predadoh se svemu što mi Isus daje,

svemu zbog čega me stvorila je Božja Duša:

da Mu budem svijetli Dan što nikada ne prestaje.

13.04.2023. 15:44

 

Svadbeno ruho

Reći ću Ti što je pjesma moga Grada,

to je zaručnički zov od pamtivijeka,

to je milozvučni opis mnogih jada

što po ulicama plove kao tužna rijeka;

napuštena pripovijest za odbačene

koji nemaju za sebe ništa osim Krista

čije ruke nevoljom su ozračene,

koji pere stope onima od srca čista.

Nije zaručnica lijepa kao san,

teško ju je naći ili pogledati.

Ona noću radi, živi kao vedar dan

jer ju mnogi žele otjerati.

To je životopis o ljudskoj slobodi

i o blatnim posvećenim ložnicama

u kojima uvijek svjetlo se porodi

k'o u nekim ubožnicama

gdje su nemoćni i starci.

Tu je Krist kod svoje kuće,

tu se rađaju svi sljepoočni žmarci

užasa što bridi uzduž glave vruće.

To su izabrani od svih koje zove

Bog na svoju svadbu što Mu doći neće.

Nemaju svi ruho, ali svak se odazove

tko tu traži korijen prevelike sreće;

svi su pripravni još iza sebe ostaviti

prijatelje drage koji gledaju i ne vide,

mole za njih da bi Boga proslaviti

oni što se takvih odbačenih stide.

A Gospodin ih oblači i odijeva,

pruža njima mošta, maslina i žita.

Zaručnička pjesma u Gradu se pjeva

što je bila još u blatu skrita.

10.04.2023. 21:44