Jesi li ikada gledao Gospoda?

 

Jesi li bio tamo kad su Krista razapeli?

Jesi li ikada pustio da te Križ taj ponese?

Jesu li i tebi žuč i ocat žednome dali?

Često i moje se srce od ta Križa potrese.

Jesi li spoznao Golgotu gdje čavli odjeknuše

na Drvu za noge i ruke da čuje se ptica što prhti?

Da li i tvoje srce i duša od toga oteknuše?

Da li i tvoje tijelo od Golgote drhti?

Jesi li pustio tada da te u spilju nose,

da te, probodena kopljem, u Grobu ostave?

Jesi li čuo i ti onaj blagoslov rose

koji je prekrio život velike strave?

Jesi li vidio Gospoda u tom trenu značajnu, važnu

kad se pokazao živ, od mrtvih ustao?

Jesi li ikad okusio, nevin i čist, osudu lažnu

kad se Gospodin za tebe izborio i uz tebe stao?

07.04.2023. 22:06

Ruke

 

Ruke pružam snažno u visine,

grle se i s mnogim rukama do mene,

a sve one vape božanske miline.

Kriste, Bože, sišao si sav do svoje ekumene

iz ljubavi Ti te božanske, pravedne i čiste

koja potiče na sveopće jedinstvo,

prolijeva se sva po nama, sva iz Tvoje biste

koja plamti nam za bratstvo i sestrinstvo.

Čeznu ljudi da bi Te dotakli,

slave Ti utjelovljenje kao Dan za spas.

Postao si Čovjek, makar Te i smakli

jer toliko ljubio si svakoga od nas.

Ti si Kruh koji s nebeskog je raja sišao

u tu našu tminu, svu pokvarljivu, duboku,

da bismo Te uzdigli na Križu, da bi k nama prišao,

da bi bio blizak našem uhu, našem oku.

Ti si Svjetlo našeg razuma i povjerenja

što se nikada ugasiti neće,

Zvijezda vodilja si, za nas posvećenje

da bismo mi zagrabili izobilje sreće.

Pun predanja propovijedao si gluhom,

izdao si svoje snage za sve slijepe

i obdario svoj narod Svetim Duhom

s Božjom riječju da se svi zalijepe.

Oteo si Mariju iz naših plemena

da nam bude Majkom koja k Tebi vuče.

Nitko ne podnese tolika bremena

što u našim srcima se gusto skuče.

Ti si Život, Riječ nad svakim ljudskim zborom

jer je Tvoja sveta volja Istina i Staza

kojom ljudi pužu dlanovima, molitvom i razgovorom

kad u našim redovima dolazi do sraza.

Ispružene ruke streme dalje uvis,

jače su od svaka drugoga alata,

dalje stižu nego ponajviši klis.

Liječi, Isuse, nas Ranama od zlata.

07.04.2023. 14:25

Čežnja svakog patnika

 

Moj Gospodin je umro i ne spava,

znam da je bio sav u krvi

na Križu što postade Njegova proslava:

od svih uskrslih bio je Prvi

da život donese gdje vlada tama,

u zemlji sjena i gore, na vrhu

gdje kora je zemlje prašina sama.

Stvorenja su zbog Njega dobila svrhu

za kojom tragaju k'o lisice slijepe,

od koje bježe kao ranjene hijene;

svi ljudi zadobiše stanove lijepe

da počinu im duše na srcu Stijene

što daje vode, uvijek svježe i pitke.

Moj Krist je smaknuo zlo sa svijeta,

zaledio zlonamjerne jezike britke,

skinuo prokletstvo gdje zemlja je kleta.

Gdje god dođe, blagoslov dijeli

i mira daje umornoj duši,

mada ga progoni pakao cijeli,

mada Mu vjernike nevolja ruši.

Svima je dao, sve oprostio,

ali se mnogi praštanja straše.

Svakog je stvora kod sebe pogostio

da bi svi imali božanske ispaše.

Svaka se čežnja u Kristu rađa,

svaka se želja u Njemu riješi.

Ljudi postaju nebeska građa

kada se patnik u mome Bogu utješi.

07.04.2023. 01:54

Kad prestane nada

 

Dio Tebe, Kriste, ova Lađa srasla

s mojim srcem cijelim,

njena jedra širom rasla

da ih svuda sad podijelim.

Dio mene, ovaj svijet će mrijeti

kada pred Tobom se ja ostvarim

da mi k Nebu duša leti,

da se na tom letu sva ozarim.

Dio nas, ovi ljudi što ne brinu

neka srcima se kao lanac spoje

pa nek nebeske im zvijezde skinu

bliže k Tvojoj ljubavi te ruke moje.

Duša samo Bogu predaje se,

samo zato nju Ti nama stvori.

Kao jedno biće ona ne daje se

već sa svima Ti o ljubavi nek zbori.

I kad umrem, Tvoj sam puk,

i Općinstvo svetih doziva već sada.

Tu, na crnoj zemlji kad zavlada muk,

rodit će se Život, a prestati nada.

05.04.2023. 12:00

Sam čovjek

Čekat ću Te, gledati, promatrati

onu Tvoju poniznost, mekoću.

Pravednost bi milosrđe dati,

njome uklanja nam svu sljepoću.

Što je milosrđe prema okorjelom vratu

koji se ne pogne ispred nemogućnosti

već se suprotstavlja razumnome bratu,

sije sebičnost budućnosti?

Ne vidi ni praštanje, ni podnošenje

kojim ga obdaruju svi bližnji, braća.

Kao ovisničko cvate njemu podozrenje;

da, ovisnost mu jedina je plaća.

Kad završi život na zemaljskom tlu,

kada čuje Uskrsnuće, Milost Boga,

možda će se kajati na svome jeziku

što mu dani odletješe poput prazna roga.

Ali Ti si, Kriste, Umjetnik nad svima,

nitko ne zna što ćeš njemu učiniti

da progleda i da pokaje se ljudima,

da prestane jad i žalost hiniti.

Gledat ću u Tvoju ljubav prema nama,

nitko ne smje stradati na cesti

koja vodi rajskim poljanama

gdje ćemo se jednom skupa sresti.

Jer kad vidim, čujem, tada znam,

Ti se nećeš predati pred zlom

kao što to čini čovjek sam

koji ne gleda u smjeru Tvom.

02.04.2023. 16:26 

Hosanna Filio David

Kralj patnje

 

Tuđe boli, muke i patnju čovjek ne može pojmiti ili razumjeti.

Čak i kada dvojica imaju slična iskustva patnje, ne mogu o njoj razmijeniti mišljenja, iskustva i ključne podatke.

No, među ljudima postoji sućut, suosjećanje, saučešće i svijest o tome da je patniku potrebna tolerancija, neka veća i to viša, što je patnja teža.

Mi, ljudi čak imamo i razvrstanu podjelu patnje na stupnjeve, jačinu, težinu i slično.

Patnja uvijek ima smisla, nikada nije nepotrebna, niti besmislena, ali dovodi ljude do očaja i beznađa. U tome se patnici još uče i strpljenju, naročito ako su vjernici jednoga jedinstvenoga Boga, posebno ako promatraju često patnju Boga, Gospodina našega Isusa Krista koji je jedino Božanstvo nad božanstvima i Bog nad bogovima, to jest jedini Bog koji pati. Pati zajedno s ljudima, pati pred ljudima, a također vjernici koji pate, čine to u Kristu. To je potrebno činiti jer patnja nije pasivna, ona je veoma aktivna ljudska borba kao što nam to pokazuje borba u patnji Isusa Krista.

Isus je prije svega ponizan Božji Sin, poslušan Bogu Ocu.

U svoju prijestolnicu Jeruzalem ulazi ponizno da nikome ne pada na pamet da ga poželi zakraljiti. Nitko ne želi kralja koji pati, nitko mu ne želi biti podanik jer bi morao također iskusiti patnju.

Naš Kralj Isus je, dakle, prije svega ponizan, poslušan i uzima na sebe odgovornost u beskrajnom obliku. Ako pokušamo ponizno živjeti i ponizno dočekati patnju, uvidjet ćemo da je podnošljivija. Svakome je barem približno jasno da će u životu patiti, prije ili kasnije.

Svaki vjernik zna da svojom patnjom pridonosi Kristovoj patnji čija je Muka i pashalno otajstvo spas od vječne smrti. Ionako patnika samo Bog može potpuno razumjeti, ali i okrijepiti.

Patnja je transcendentna u Gospodinu. Zbraja se i dijeli sa samim Bogom, ali i s Njegovim Sazivom, kršćanskom Crkvom, s Općinstvom svetaca.

Tko se opire bolima, patnji i mukama, podnaša više i jače, sve dok se ne preda u tim borbama kao onaj tko ne može pobijediti.

Naš Bog je Patnik, On je na križu. Ponizan je, a potom i oprašta svima sve. I sebi, i ljudima. Ne postoji ništa kod ljudi, ništa na ovom svijetu što naš kršćanski Bog Isus Krist ne poznaje. On zna za sva naša ljudska stanja, a obećava nam svima dioništvo u Njegovoj božanskoj naravi. To dioništvo počinje odmah i ovdje gdje se čovjek predaje kao vjernik, i to u slobodi izbora. I o nama, dakle, ovisi kako ćemo i koliko patiti, to je pitanje naše odluke. 31.03.2023. 20:09

Spasiteljski poziv

»Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. 29 Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. 30 Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.« Mt 11,28-30