Zakon
Boga našega velik je i vječan jer je on Božja riječ koja nikada
uminuti neće. Deset zapovijedi Božjih vrijede oduvijek i zauvijek.
Srce tog Zakona je ljubav, mada on može biti jako neugodan i opasan
ako ga netko prezire. Zakon Božji može ubiti čovjeka, ali također
daje život vječni.
Božji
zakon daje nam Boga, daje nam Njegovo božanstvo, daje nam Osobu koja
je Spasitelj svih ljudi, a daje nam i čovjeka, ljude oko nas, i daje
nam da spoznamo sami sebe.
Po
tom Zakonu zabranjeno je ubijati braću svoju, sve ljude, zabranjeno
je ubiti sebe. Ali mi, ljudi, to ne poštujemo. Mi od Božjega zakona
želimo načiniti sredstvo pomoću kojega uništavamo jedni druge.
Ali ako to činimo, Zakon odgovara kaznom za nas.
Tko
poštuje Božje zapovijedi, stječe vječni život jer su te
zapovijedi ljubav, a ljubav nikada ne prestaje. Ako je tko samo malo
vremena odvojio da promišlja o zakonu kojega smo dobili po Mojsiju i
ako gleda na zapovijedi Isusove koji je taj Zakon ispunio, uvidjet će
da svaka riječ u Zakonu vrijedi za sva vremena.
Umjesto
da ljubimo Boga i da Mu se klanjamo, mi proizvodimo svoje ideje i
bogove iako Dekalog nam kaže neka nemamo drugih bogova osim Njega.
Zato smo nesretni i nezadovoljni, zato smo ljutiti i puni srdžbe i
zato psujemo i proklinjemo, a time uništavamo sami sebe i svoje
obitelji, zlobni smo i zavidni pa gnjavimo svojim frustracijama
čitavu okolinu i jedni druge. Ne razumijemo ništa, čak niti tako
jednostavnu riječ kakva je zapovijed Boga. Mi smo Boga i Njegov
zakon razapeli, a da smo zapovijedi slijedili, spoznali bismo brzo
slavu Božju koji se slavi u nama kada Ga štujemo i kada Mu se
klanjamo jer kad slavimo našeg Boga, slavimo sebe slavom
neprolaznom, slavom koja se očituje u vječnom životu. Jer Bog je
vječan i tko je Božji, taj vječno živi, to jest proživljava
vječnost u Gospodinu već na zemlji.
Samo
Bog ima vlast dati život i oduzeti Ga, a Božji zakon je sam Bog,
Božji zakon oživljava i ubija prema potrebi za ljudski spas.
Zakon
je u svom drugom dijelu uputa za život, i to ne bilo kakav život
nego ako se netko nađe u Gospodinu, u svojoj vjeri, taj uči kako se
živi zemaljski život vječni.
Drugi
dio je za napredne vjernike, a ne zato da bismo se prepirali oko
dobra i zla.
Tu
se naglašava poslušnost i poučljivost, vjernost, darivanje svojih
kreposti drugim ljudima, pravednost i istina, a na kraju, za
odlikaše, daje se i obrazloženje o svetosti. Svetost čovjeka, i to
čovjeka vjernika, suprotno je od ljudske grešnosti i
pokvarljivosti. Tu vjernik može naučiti spriječiti grijehe svoje i
tuđe, grijehe koji rađaju smrt po istom Zakonu kada se on ne
poštuje. Tu se može naučiti kako se grijeh začinje i kako se
izbjegavaju grešne prilike.
I
to je sve, sve što čovjek mora uvijek imati na umu. Zato Zakon od
Boga nije težak, kratak je i jasan i svako ga dijete može
slijediti. Svako dijete bi samo od sebe slijedilo lakše Božje
zapovijedi da ga odrasle osobe ne uče suprotno.
Tko
uči kako se na zemlji živi vječni život, na svom primjeru, u
svojoj vjeri, u praksi vječnosti, taj obiluje životom i snagom,
zadovoljstvom i radošću.
Tim
je teže shvatiti onoga tko Boga ne ljubi i tko proklinje. Tako je
malo potrebno napora i vremena da se čovjek udubi u promatranje
Zakona, a tako je velika nagrada samog Zakona, Riječi Božje.
28.03.2023.
„Mudrost
doduše navješćujemo među zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta,
ni knezova ovoga svijeta koji propadaju, nego navješćujemo
Mudrost Božju, u Otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije
vjekova za slavu našu, a koje nijedan od knezova ovoga svijeta
nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli.”
1 Kor 2,6-8