Razgovor s Isusom

 

Stanovi su moji svi

predodređeni za putovanja,

pomični su i premjestivi,

i u skladu mome, i bez moga znanja.

Odmorišta i postaje ova svijeta,

to su staze moje, strme i duboke.

Odmaram se tamo gdje je Crkva Sveta,

Stan što čuva vjernike i sroke.

Nebo visi mi nad glavom

kao neki visok strop

da mi nađe se na putu pravom,

da ponekad vikne: „Stop!”.

I kad siđem nektara se napojiti,

kosti vape kako krenule bi još,

dalje, više, zvijezde prebrojiti

jer sve one nisu prijatelj mi loš.

Spasi mene, Kriste slavni,

Getsemani najdraži mi Dom

i u vrtu onaj kamen ravni,

Krv i znoj na srcu Tvom.

Molitva Ti najbolja u labirintu

zaziva što putuju mi stazom.

Pravednost mi prolijevaš kroz tintu

koja sad je prekrivena mrazom.

Šutljiv sada budi sa mnom

kao što sa zaplakanim plačeš,

kao što se smiješiš robu radosnom

jer Ti milosrđe je od svega jače.

27.03.2023. 18:34

Rijeka Milosti

 

Kišni dani moga doma

protekoše kao topla rijeka

koja teče preko bolna loma

u mom tijelu što nestrpljivo je čeka.

Kao rana hodam po svom gradu

i susrećem prijatelje drage,

anđele nebeske i sveticu mladu

koja ima srce, oči blage.

Nekako se spoznajemo, ona mene ljubi

kao rajski melem i duša se topi

od miline koju svetica obrubi

da mi ranu moju u sebe potopi.

Više nisam tako sama kao prije;

ona ostala je sasvim ista,

ali nova žena kakva nikad bila nije

jer joj predala se Milost čista.

To je Majka koja milosti je puna;

uvijek zove, uvijek daje svoga lijeka

i laka joj rana kao rajska kruna,

i Milost joj teče poput meda ili mlijeka.

Njeno piće, a od sebe ga daje,

opojno je za sve dvojbe, za sve boli.

Zaručnica Duha, ona ta je

i nju Isusova Crkva moli

jer ju svu dariva čak i kada gubi,

jer je hrani krepčinom od Boga

koji stvara rane i dok duše ljubi

da ih ona liječi rijekom Sina svoga.

25.03.2023. 17:53

Dani suza

Pjesma srcem je zavladala

s molitvama, punim suza,

kada zemlja još je propadala

u neznanstvu svojih uza.

I probudio se mrtav san,

stiglo proljeće je svijetu,

osvanulo kao dobar dan,

kao rosa mladom cvijetu.

Marija je duša naša

kao Majka vječne sreće,

suza radosnica kao plodna paša

koja daje Isusovo cvijeće

da se svaki čovjek spasi,

priroda i svemir tamni

u kojem su vedri glasi,

globus plodni i zamamni.

Tako opći potop nasta

za sve Marijine žrtve,

suza Boga, paklenasta,

da uskrisi kosti mrtve,

da opere nakupljeni prah

što je zemlju prosipao,

oduzeo svima Božji dah,

a onda se poput suza osipao.

Suzo Marijina, plodonosna, lijepa

kao davna svjetska uspomena,

ti ozdravi pozemljara slijepa,

donese nam Svjetla raznesena.

25.03.2023. 07:03

 

Tamo negdje

Istina je među nama

koja dušu steže,

koja srce slama,

mačem zloga sreže.

I ostane jedina i prava

poslije svaka spora,

a uz nju nebesa plava;

Istina bez pogovora.

Ona uvijek prva kreće

i zbog nje se koplja lome.

Poslije bitke nema sreće,

pobjednik je onaj koga zgrome

Istina i Riječ, i Život, i Put:

to je Sin od Boga, Sin čovjeka

čiji govor izgleda i grub, i krut.

Gubitnik je stradalnik dovijeka.

Taj što gubi, onaj što ne mari,

uvijek Istini i Svjetlu sebe krije.

A kada se Istina zažari,

tame k'o da nikad bilo nije.

Put je među nama,

moj te vodi k meni

gdje je anđeoska panorama,

gdje se Bog sa svojim pukom ženi.

Tvoj put mene vodi dolje

gdje popuca kao da ga nema,

gdje su kosti, grobovi i polje,

gdje odzvanja tvoja anatema.

Život nam je svima blaga riječ,

Život, evo, živi među nama

da nam bliješti kao bijeli kreč

na svim vjekovječnim stazama.

I kad umreš, sve se vrati,

Povratak je među nama,

sastoji se od koštanih vlati.

Tamo nikad ne postoji tama.

22.03.2023. 21:08

 

Otvori srce

 

Tko nije čuo kako je Mojsije izveo izabrani židovski narod iz ropstva u Egiptu?

Tko nije čuo kako je Mojsije od Gospodina dobio Deset zapovijedi na brdu Sinaju?

Tko ne zna za Mojsija, velikoga proroka po kome nas je sve Gospodin Bog učio i po kojemu je činio božanska djela, a sve da nas izvede u spas, da nas izbavi od vječne smrti?

Ako netko ne zna, dok je Mojsije primao Dekalog na Sinaju, izabrani narod u dolini pustinjskoj postade nestrpljiv. Svi su čekali Mojsija da im donese spas od Gospodina, ali mnogi su posustali u vjeri i strpljenu jer bijahu umorni od puta po pustinji, gladni su čeznuli za egipatskim punim loncima, žedni su jadikovali ili se bunili, a da su slobodni od dugogodišnjega robovanja nisu još spoznali, nisu poznavali slobodu.

Navikli živjeti po mjeri mnogih egipatskih izmišljenih bogova, nisu imali još otvorene oči vjere u jedinoga Boga svoga. Stari Egipćani bijahu mnogobošci, štovali su kipove koje su načinili od zlata, štovali su i zlatno tele koje nije moglo ni čuti, ni govoriti, a bijaše proizvod ljudskih ruku.

Tako su u izabranom narodu, u svojoj nezrelosti i nestrpljivosti, neki počeli dizati pobunu pred zamjenicima Mojsijevim. Počeli su sakupljati zlatninu i nakit da bi od svega načinili boga čiji spas su očekivali, da bi svojim rukama pretalili svoj nakit i dragocjenosti i pretvorili ih u božanstvo. Načiniše ono slavno zlatno tele pa mu se klanjahu.

A kad Mojsije napokon siđe s planine, bijela lica od slave Gospodnje, i kada donese dvije ploče Saveza Božjega sa svojim narodom i kada vidje Mojsije zlatno tele i mnoge ljude koji podivljaše oko toga, podijeli on čitav narod: na jednu stranu odmakne vjerne i strpljive, a na posebno mjesto izdvoji sve koji ludovaše oko zlatnog teleta da ih Gospodin pogubi u vječnu kaznu.

Svi koji štuju načinjene idole, a ne klanjaju se u vjeri pravome i jedinome Bogu, nesposobni su za plodan život. Tko vjeruje u Gospodina, taj čini velika djela, mada za njih ne čuju ni oni koji su blizu, niti oni koji su daleko. Dobra djela ne spašavaju čovjeka. No, po vjeri svojoj, po kojoj se čovjek spašava, čovjek čini milosrdna i dobra djela što proizlaze iz vjere.

Mojsije u Bibliji bijaše pralik Isusov, znak za ljude, znak koji najavljuje dolazak Gospodnji na zemlju, dolazak koji oslobađa ljude iz ropstva grijeha koji za svoju posljedicu imaju smrt.

No, ljudi su nestrpljivi jer su nezreli, htjeli bi odmah sve imati, htjeli bi biti besmrtni sada, odmah.

Za Mojsija je svjedočio Bog kao što i za Isusa svjedoči Otac naš na nebesima: Isus je pravi Bog čiji povratak moramo čekati u vjeri i strpljenju, čije kraljevstvo moramo tražiti da bismo sazrijevali u dobrim djelima. Jedino tako ćemo zbaciti okove grijeha sa sebe jer Gospodin će za nas svjedočiti i Majka Marija.

Na kraju života, na kraju svijeta, Gospodin Isus, naš Bog sudi kao što je presudio po Mojsiju onima koji su djela svojih ruku i misli svoga ljudskoga uma pretvarali u ideju o bogovima i božanstvima.

Strpljenje vjernika Bog će nagraditi vječnim životom, a dok čekamo kraj, u vjeri možemo doživjeti, vidjeti i čuti ono što nikada oko ljudsko nije vidjelo, niti uho ljudsko nije čulo jer to je Bog priredio onima koji Ga ljube. 23.03.2023. 06:31

„Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.” 1 Kor 2,9

Rajski san

 

Vjerni ljudi

što Te časte, Kriste,

oni što Te štuju,

svi u miru Grudi

usnuše za noći iste,

otvoriše srca da Te čuju.

Zakonu se priklanjaju,

slađem još od meda,

prirodnoga meda samotoka.

Na Tebe se naslanjaju

savršenstvom rajska reda,

daleko od mračna oka.

Molitve su pjev im svetački

i do Tvoga uha dopiru,

i do moje duše dna.

Tvoj sam narod neznalački

pa se meni opiru

jer ih budim oda sna.

Rajski san me zahvaća

i u miru, i u redu

kakva nigdje drugdje nema.

Srce moje tako sporo shvaća,

a da nikada ga ne zavedu

oni kojima se raj ne sprema.

Kako ne bih proplakala

Milosti toj u tišini?

Kako da mi duša Te ne ljubi

kad je živa, i u Tebe pala

pa se gnijezdi u Istini

i u Duhu Tvome se izgubi?

22.03.2023. 19:52

Oklopi pravednosti

 

Tvoja ljubav mene budi,

Tvoja pažnja oduševljava,

Prvi si od svih nas, ljudi,

Tvoja Milost ne jenjava.

U svojim oklopima

čekam zrake sunca

kao što i orlovima

narod samo bunca.

Ipak, i to može ako treba,

gledat ću u Tvoje riječi

koje pritječu mi s neba;

nitko ne zna koliko me liječi.

Da se uz Tebe privinem,

da se za Te, Kriste, ja prilijepim

pa da jače sinem

i da se posvetim

tragovima Krvi i te vode

što me svu opere poput mora

dok mi lađe sporo brode,

al' na vrijeme dotiču se Dvora.

Sveta Majko, Čistilište, Raju,

srcu mi iščupajte sve zazive moje

jer je zapela mi snaga kraju

pa se uspomene roje

kao da je smak na svijetu.

Da ne padam, da ne lomim

svoja koplja, strelice u letu

nego da se Bogu svom poklonim.

17.03.2023. 10:55