Nebeske vatre

 

U dubini te nebeske Duše,

duboko i sve do stopa,

tihe, jake vatre gore.

One sve pod sobom ruše,

odnose sve čak do stropa,

čak do visa, čak u more.

Slutim, plamtiš sakriveno

i da nitko za to ne zna,

čekaš Boga da Te spasi.

Srce Ti je ledom natkriveno

koji jednom tako brzo nesta

da se vatra nikad ne ugasi.

Pjevala bih, ali mi je zabranjeno

jer sam uvijek duša s crne liste,

jer mi istina je ljubav žarka.

Srce mi iz društva odstranjeno

jer mi gore ruke, Kriste,

jer mi tiho pluta barka.

Vežeš me za druge ljude

da ne doživim samoću

i da ne izgoriš sam;

jer mi oni sreću nude,

a ja samo Tebe hoću

da dodirnem ovaj plam.

Isuse i Kriste, k meni se okreni

da Ti vidim lice svijetlo

i od ljubavnoga plama moć.

Preobrazi se toj samoj ženi

koja razgovara s vjetrom

svaki put kad čeka noć.

03.03.2023. 19:01

Znak

 

Ljubavlju ću Boga Krista

preklinjati srce tvoje;

a zbog saveza ću toga čista

napustiti molbe svoje.

Brzo trči uslišanja riječ,

kao svjetlost, kao zvuk;

zalijepi se kao vjekovječ

prije molbe, dok je muk.

Iskušenja gruba su i bučna,

lako ih je prepoznati,

al' ne odolijeva duša stručna,

ne zna sebe obuzdati.

Kada kapne od spoznaje dah,

jer je ljubav Krista obasjava,

prekrižim se tek taj mah;

Duh mi Sveti ustrajava

da izmolim smilovanje

za moj grijeh i napast.

Duha sjaj je milovanje,

jadnoj duši velika je čast.

Ona gleda znakove na cesti

i, dok putuje, već je stigla,

ali ne može joj pažnju omesti

spoticanja kamen, niti zida cigla.

Udara se u nevjerne grudi,

manja još od makova zrna,

mada Sveti Duh njoj nit ne sudi

nego izbavlja od grijeha crna.

Rađa od prljava drača

velik sjaj, a kamen grubi.

Tim je spoznaja još jača

koliko je Bog i kako ljubi.

02.03.2023. 23:28

Psalam 32 Blažen čovjek komu je krivica otpuštena

 

Blažen onaj kome je zločin otpušten, *
    kome je grijeh pokriven!
Blago čovjeku kome Gospodin
    ne ubraja krivnju, *
    i u čijem duhu nema prijevare!

Prešutjet sam htio, al' kosti mi klonuše *
    od neprestana jecanja.
Danju i noću ruka me tvoja tištala, *
    snaga mi se trošila ko za ljetnih žega.

Tad grijeh svoj tebi priznah *
    i krivnju svoju više ne skrivah.
Rekoh:  »Priznat ću Gospodinu
    prijestup svoj«, *
    i ti si mi krivnju grijeha oprostio.

Zato nek ti se moli pobožnik svaki *
    u času nevolje.
Kad bujice silne navale, *
    njega neće stići.
Utočište ti si moje, †
    od tjeskobe ti ćeš me sačuvat, *
    okružit me radošću spasenja.

Učit ću te, put ti kazat kojim ti je ići, †
    svjetovat ću te, *
    oko će moje bdjeti nad tobom.
Ne budite kao konji ili mazga bez razuma: †
    divljinu im krotiš vođicama i uzdom, *
    inače im se ne primiči!

Bezbožnika taru mnoge nevolje, *
    a tko se uzda u Gospodina,
    njega okružuje milost.
Radujte se Gospodinu i kličite, pravedni, *
    kličite, svi koji ste srca čestita!

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Esterina molitva

 

„17Mordokaj se onda povuče i učini što mu je naredila Estera.

17I sjetivši se svih djela koje je Gospod izveo, pomoli se Gospodu i kaza:

17»Gospode, Gospode, kralju koji vladaš nad svime, sve je u tvojoj vlasti i nema toga koji bi se mogao suprotstaviti tvojoj volji da spasiš Izraela!

17Ti si stvorio nebo i zemlju i sve što je divljenja vrijedno pod nebom. Gospodar si svega i nema toga koji se može tebi oprijeti, Gospodine!

17Tebi je sve poznato; ti znaš, Gospodine: nisam pao ničice pred bahatog Hamana, ali ne iz drskosti, ni iz oholosti, ni iz častoljublja. Ti znaš da bih za spas Izraela bio voljan i tabane njegove cjelivati.

17To sam učinio zato da ne metnem čast koja se iskazuje čovjeku iznad one koja se iskazuje Bogu. Neću pasti ničice ni pred kim, nego samo pred tobom, moj Gospodine, i to ne činim iz oholosti.

17Sada, Gospodine, Bože, kralju, Bože Abrahamov, poštedi narod svoj, jer gledaju samo kako bi nas istrijebili: žele uništiti ono što je od početka bila tvoja baština.

17Nemoj zanemariti posjed svoj koji si oslobodio iz egipatske zemlje! 

17Poslušaj molitvu moju, budi milostiv nasljedstvu svome i u veselje prometni plač naš, da bismo, ostavši živi, mogli hvalospjevima slaviti ime tvoje i nemoj dopustiti da iščeznu usta onih koji te hvale, o Gospode!«

17I sav je Izrael vapio svom snagom svojom, jer je smrt bila pred očima njihovim.

17I kraljica se Estera, obuzeta smrtnom tjeskobom, uteče Gospodinu. Pošto svuče sa sebe sjajne haljine, navuče odjeću tjeskobe i žalosti, te umjesto skupocjenim mirisima posu glavu pepelom i prahom. I ponizi veoma tijelo svoje postom, a svako mjesto na kojem se u znak veselja znala ukrašavati posu uvojcima svoje kose, pomoli se Bogu Izraelovu i kaza:

17»Gospodine moj, kralju naš, ti si jedini! Dođi u pomoć meni koja sam sama, kojoj nema druge pomoći do tebe, jer opasnost je moja u ruci mojoj.

17Ja sam od svoga djetinjstva slušala u obiteljskom rodu da si ti, Gospode, izabrao Izraela među svim drugim narodima: naše očeve među svim njihovim precima u svoju trajnu baštinu i da si za njih učinio sve što si im obećao.

17Ali smo sad sagriješili pred tobom i ti si nas predao u ruke neprijatelja naših jer smo iskazivali počast bogovima njihovim. Pravedan si, Gospodine!

17I sad oni, nezadovoljni već gorčinom sužanjstva našega, staviše ruke svoje u ruke kumira svojih da će poništiti odredbu usta tvojih, uništiti baštinu tvoju, začepiti usta onima koji te hvale i utrnuti slavu doma tvoga i žrtvenika tvoga, 

17a otvoriti usta narodâ da hvale njihove isprazne kumire i dive se jednom kralju od mesa.

17Nemoj predati, Gospode, žezlo svoje onima koji ne postoje. Neka se ne smiju propasti našoj, nego okreni naum njihov na njihove glave i primjerno kazni onoga koji je počeo bjesniti protiv nas. 

17Sjeti se, Gospode! Objavi se u vrijeme naših jadâ i ohrabri me, o kralju bogova i vladaru svakoga gospodstva!

17Metni u moja usta primjerenu riječ pred lavom, a njegovo srce zadahni mržnjom na neprijatelja našega; da zatre njega i njegove sumišljenike.

17A nas oslobodi rukom svojom i dođi u pomoć meni koja sam sama i nemam nego tebe, o Gospode!

17Sve ti je poznato pa znaš da mrzim slavu opakih i da mi je odvratna postelja neobrezanih i svakoga tuđinca.

17Znaš tjeskobu moju, jer ja se gnušam nad znamenjem moga visočanstva koje se nalazi na glavi mojoj. U dane kad se s njime pojavim, grstim se nad njim kao nad dronjkom mjesečnog pranja i ne nosim ga onih dana koji pripadaju samo meni.

17Sluškinja tvoja nije nikada jela sa stola Hamanova, nisam nikada počastila kraljevsku gozbu, niti sam pila vino ljevanica.

17I od dana uzdignuća svoga do danas sluškinja tvoja nije se poveselila osim u tebi, Gospode, Bože Abrahamov.

17Bože, nadasve moćni, uslišaj glas beznadnih i izbavi nas iz ruku opakih, a oslobodi i mene od moga straha!«” Est 4,17

Ukopani s Kristom

 

Različiti su pojmovi o životu čovjeka.

Još su više raznoliki pojmovi o životu Boga. Nije isto reći da je Bog živ ili da je Bog utjelovljeni uskrsnuo, to jest oživio od mrtvih.

Za Boga svi znamo, čak i oni koji govore: „Ako ima Boga, neka me spasi”. Često ljudima nije u pitanju je li Bog živ i vječan nego da li Ga uopće ima, da li postoji. Mnogi vjeruju da postoji Bog, ma što pripovijedali.

Problematika postojanja Boga može se sva izliti u problematiku Božjega života jer ako postoji, vjerojatno je vječan. Ali s takvim tvrdnjama i razmišljanjima ne postižemo ništa.

Bog je tu, postoji, blizu je i prisutan je uvijek i za svagda.

Radi nas, ljudi, i radi našega spasenja Bog se utjelovio u krilu Djevice Marije, začet po Duhu Svetom, i postao je pravi Čovjek, i ostao je i dalje pravi Bog, objavio se kao Otac i Sin i Duh Sveti, kao Trojstvo, to jest kao jedan Bog u tri božanske Osobe.

Kada i kako će nas taj trojstveni Bog spasiti?

Jednostavno: utjelovio se, postao Čovjekom kao što smo i mi, ali mi smo grešnici i nesavršeni, a Bog je i kao Čovjek svet i savršen. I, kao takav, okrivio je samoga sebe za sve grijehe svijeta, za nesavršenstvo ljudskih bića. Postao je Čovjek, grešnik, smrtnik, pokajnik i patnik.

Budući da je posljedica naših grijeha smrt i budući da smo smrtnici, Bog nas je svojim Utjelovljenjem spasio od grijeha i smrti da budemo sveti i živimo vječan život. Sin Božji, Isus, preuzeo je grijehe koje čini čitavo čovječanstvo kroz povijest i dopustio je ljudima da Ga razapnu, da Ga osude na smrt, da Ga ubiju kako bi naši grijesi zajedno s Isusom nestali jer Isus je uveo novi način kažnjavanja ljudi: Isus, naime, svima oprašta grijehe, svima koji se sjete upitati Ga za oproštenje grijeha.

To je sve bilo izvedivo učiniti samo stoga što je Isus, koji je nakon muke i smrti na križu zatvoren u grob, trećega dana uskrsnuo od mrtvih. Prvi, jedan i jedini, a za njim svi koji postanu sveti i savršeni, a to su oni koji zamole Isusa za oproštenje grijeha.

Na koncu, svi će se Gospodinu Isusu Kristu pokloniti jer On dolazi uskoro, vraća se s nebesa gdje sjedi s desna Ocu kao Pravednik i s kojim vlada svime u Duhu Svetom.

Dakle, reći da je Bog živ, mnogima ne znači gotovo ništa.

Potrebno je obavijestiti mnoge ljude, koji su u zabludi, da se jedan vratio od mrtvih i da o tome pripovijeda čitava Biblija, čitava židovska povijest i svi kršćani. Potrebno je reći da je Isus umro kao Čovjek i da je uskrsnuo od mrtvih; bio je uništen do krajnosti, sigurno je tristo posto da je stvarno umro i bio položen u grob; sigurno je da mu je božanska duša i volja, koje prati Isusova ljudskost i čovještvo, sišla u Podzemlje i sišla nad pakao, da je budio mrtve pravednike te da je On sam uskrsnuo, a budući da je vršio volju Oca nebeskoga, i Otac Ga je zbog pravednosti uskrisio.

Božja pravednost nije zakonska ljudska pravednost već je Pravednik, Bog u svojoj vrhunskoj pravednosti zapravo dobar i milosrdan prema svakome. Jer, nema smisla umrijeti za sve ljude, željeti da se svi ljudi spase, a onda nekoga izostaviti od spasenja. Problematika kazne i nagrade ipak postoji u pitanjima o božanskom životu. Kazna vječna čeka zločince poslije uskrsnuća, a nagrada vječna čeka dobročinitelje i sve ljude dobre volje.

Dakle, Boga ima, živ je, Bog je živih, a ne mrtvih, vječan je, utjelovio se, postao Čovjek, raspet je, umro i pokopan i treći dan je uskrsnuo od mrtvih. Mada svi vjeruju da Boga ima, potrebno je vjerovati u Boga i potrebno je u vjeri poslušati Gospodina, pristupiti krštenju, vjerovati Mu sve i položiti svoj život u Božje ruke. Tako postaju ljudi sveti i pravedni i tako uskrsavaju od mrtvih jer ih Bog uskrisi na vječni život ili na muke paklene. 01.03.2023. 04:38

„Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.” Rim 6,4

Širine i dubine

 

Majka li je ili cvijet

što miriši u dubini

kada gleda na sav svijet

i za njega moli u tišini?

Sve si spasio nas, Kriste,

samim time što nam život dade.

Blago onom tko je ruke čiste

ili nekom tko od Tebe krade.

Nećeš čuti tko bi odbio Ti raj,

ali tko je onaj koji bi ga pronašao

ili pustio se Tebi; tko je taj?

Možda bi se neobično ponašao;

protiv svaka pravila i norme,

preko svake mjere i granice.

Možda crtao bi razne forme

ili na brzinu okretao stranice.

Možda šutio bi cijelo vrijeme,

možda gradio bi na sav glas

ili molio bi Tebe da proklija sjeme,

ili psovao bi da dobije spas.

Tebi je svejedno, Ti jedini znaš

tko je ovca, a tko jarac divlji

jer i pitome to isto daš:

plod što postane od mlaka sivlji.

Samo krštenici što u venama Te ljube

i u bubrezima čuvaju se svakog sloga,

vrše zakon, riječi Tvoje ne izgube,

postaju u svojoj svijesti dionici Boga.

28.03.2023. 22:59.

Otkrivene sjene

 

Molitva ponekad zastane k'o ptica

da bi pregledala kraj nad kojim leti,

da bi promotrila sve obrise lica

zbog kojih se svog života sjeti

i s kojima let si svoj upravlja.

To je gledanje si prošla puta,

prvog leta koji se ne zaboravlja,

budućega smjera da ne luta.

Tada Majka molitvu usmjeri,

Duh je Sveti uzdahom potakne.

To se događa u ljubavi i vjeri,

svaka slika malo spoznaju pomakne,

zagrije se srce, kamenita zrnca krune

s kojih isijava ugodna toplina;

ražari se duša koju Isusove rane pune,

a na dlan se spusti prozirna dubina.

Inače sam sakrivena poput mraka,

moždane mi lete putovima stranim

pa se lako gubim kao neka zraka,

prekrivena sjenama neznanim.

A dok molim, tad progledam,

tad i čujem Boga što me liječi

pa Mu život pripovijedam

da Mu lakše čujem svete riječi.

26.02.2023. 20:40