Obnovitelj svijeta

 

Odavno Te, Kriste, za ljubav ne prosim

jer Ti me uze i dade mi veliki mir

što ga uvijek i na dnu srca nosim,

jer poznam si ime kroz vječni pir.

I novo mi ruho još netaknuto stoji

na najboljem putu da ga odjenem,

i duša mi slatke godine broji

u ovom svijetu dok ne uvenem,

dok ne postanem još malo zrela

za novi život i čovjeka nova.

Samo sam to Te molila, htjela:

kraljevstvo Tvoje za vremena ova.

Dio sam zbora, čestica zlatna

i Tebi vrijedna više no prije

jer Ti si oduvijek sa svoga platna

dozivao ono što prijetvorno nije;

Ti srce mi stavi u svetinje svoje.

Sad iznova gledam na noći davne,

na tamu i svjetlo što crne je boje,

podloga sveta za puteve ravne.

Židovski Kralju, Ti, Bože silni,

Ti svijetliš zemljom za puk taj umoran,

obnavljaš vjeru i glas Tvoj umilni

redovno doziva, kao ljubav uporan.

I opet, iznova, za mene se rodi

da vodiš me dalje na skrivenoj cesti,

da vidim Ti stope što ih pohodi

narod i svaki tko nema što jesti.

Hrano neprocjenjiva, duhovno piće,

dopusti mi hvalu svih poetesa

i svetoga puka što dijeli to iće,

čudesne čestice Tvojih nebesa.

25.12.2022. 06:05

Dodir noći

Tama cvate

i čuje se dah

u tišini.

Svjetla se klate,

zvjezdani prah

u daljini.

Budne li noći,

romansa slatka

s Tobom u misli,

ljubavne moći,

govora kratka

da svi bi svisli.

Brzo putuje

svaka riječ

u slobodnoj razmjeni;

srce Te čuje,

vječnosti mliječ

u vremenskoj mijeni.

Zemlja spava,

i mora, i rijeke,

a duhovi lebde.

Putanja prava

i staze su meke;

uvijek su negdje

između nas.

Molitva tiha,

nečujna uhu.

To prilazi spas

i romantika

na dušu gluhu

za svjetovne stvari.

Znala sam, znala

da ćeš mi prići.

Nebeski dari

što sam ih krala

brzo će stići.

Zrak od jeseni

i babljega ljeta

svježinu ima,

srce mi plijeni.

Noć je sveta,

božanska klima,

sasvim pogodna

za divljenje Tebi,

Isuse Kriste!

Prilika zgodna

što pustit' se ne bi,

a ruke čiste

i molitva strasna,

iako mir tu vlada

i nije san.

Noć je časna

i još je mlada

kao poljubac ran,

kao zagrljaj života.

Velik si, Bože,

a tako mi blizu

Tvoja ljepota.

Trnci se množe

i dušu mi grizu

kao tisuću čežnji

i, ako treba,

mrijeti bi lako

usprkos težnji

zemlje i neba

za biće svako

jer čovjek je slijep

za Tvorca svoga,

godinama spava.

A Ti si, Kriste, lijep

svetošću Boga.

Svaka Ti čast i najveća slava!

26.10.2020. 03:23  

Sjaj dubina

Svrati ovamo, na nebeske ravni,

otkrivati kamenje što čuva tajne.

Ponesi srce i praštanje svoje,

vidjet ćeš mora i stijeg pradavni,

prelamanje svjetla ljubavi sjajne

i bregove koji vječno postoje,

predivnu zemlju koja očekuje smak.

Odavde se spuštaju ljepote svijeta,

obala, sprud, dijete, siromah;

Emanuel, Janje kojega poznaje svak.

Svima je Duha poslao Sveta,

i pepeo mračan, zemaljski prah

Žrtve svoje što porađa sve.

Tko ne zna za progone, bolesti, glad,

taj ne vidi značaj života u grijehu

i ne vidi spasenje zemlje te,

i ne vidi blistavi Sveti Grad,

ne zna za istinsku rajsku lijehu.

Dođi i gledaj s ovih visina,

dobit ćeš najslađi križ u životu,

imat ćeš dare i najfiniji Kruh;

saznat će srce ti sjaj dubina,

vidjet će duša ti svoju divotu,

bit će ti zauvijek vedar duh.

24.02.2020. 06:09

 

Straža na mom dlanu

Nisam uvjerena po pitanju svome

da ćeš spasiti me, Kriste,

u posljednjem času.

Jer što ako verige se moje slome,

ako se okrenu moje ruke čiste,

ako padnem vlastitome spasu?

Svakog dana molim za sve duše

da ih se spomeneš

i da ih prigrliš sve do kraja,

čak i mrzitelje što me ruše;

da ih barem opomeneš,

da ih staviš barem na margine raja.

Sada sigurna sam, kao uvijek,

al' me časak onaj straši

da za mene još se ne zna

hoće li ustrajnost popuniti ovaj tijek,

hoće li se paliti lampaši

kada moja duša nestane za sva.

Navodim to jer mi sve dokazuje,

i da pakla ima, i da ima spasa,

da se ništa ne zna u Tvom planu

koji ispunja se kao što se kazuje;

Ti si Ljubav svakog našeg časa,

Ti si, Kriste, Straža na mom dlanu.

Najveći mi dokaz Tvojega života

upravo dinamika je usred svijeta,

neizvjesnost, ali pouzdanje.

Ti si Ratnik nebeskih divota,

Ti si Mač od riječi što je razapeta,

Ti si moje duše čvrsto Zdanje.

27.11.2020. 14:00 

Dlanovi nevine snage

 

Evo, nadilazim

što su mi dali,

Jaslama prilazim

gdje snovi su pali

o vječnome sudu

nad mojim jadom,

da proljeća budu,

da ne sanjam kradom.

Iz prošlosti stižem,

pa iz početka

sandale Ti dosižem

radi poretka.

Nije ni bitna

želja moja,

na rubu svitka

volja je Tvoja.

Pokaži još stazu

protiv zapreka

i svoju oazu

gdje izvire rijeka

koja pokrštava

i loše misli

moje poništava,

da grijesi bi prišli

do Tvojih dlanova

nevine snage,

do Tvojih planova

za vjerne i drage.

Sluga beskoristan

pomno Te sluša,

očekuje stan,

a pustinjska suša

prevladava često.

Činim premalo,

prazno mi mjesto

gdje srce je stalo.

Sve je to kušnja,

Bogu hvala,

teška i sušna

k'o prazna uvala.

Nauči me ovo,

pokaži mi sve,

nauči me ono,

ostvaruj mi sne;

to proći neće

u srcu mome,

u svijesti sreće,

u hramu Tvome.

Plod se vraća

iz prošlosti davne

i noć je kraća,

a staze mi ravne.

Ti si me, Kriste,

oslobodio sad,

u kosti iste

donio sklad.

Sačuvaj, zadrži

u tome me času,

dođi do srži

općemu spasu,

za Tobom hodim

kako znam,

i sve duše vodim

kao kroz san.

I nije raj

onome tko ljubi,

ali jadan je zmaj

kad se izgubi.

21.12.2022. 19:52

Psalam 138

Pjesma zahvalnica

Davidov. Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca
jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđela pjevam tebi,
2 bacam se nice prema svetom hramu tvojemu.
Zahvaljujem imenu tvojem
za tvoju dobrotu i vjernost,
jer si nada sve uzveličao
obećanje svoje.
3 Kad sam te zazvao, uslišio si me,
dušu si moju pokrijepio.

4 Nek’ ti zahvaljuju, Gospodine, svi kraljevi zemlje
kad čuju riječi usta tvojih,
5 nek’ pjevaju putove Gospodnje:
»Zaista, velika je slava Gospodnja!«
6 Zaista, uzvišen je Gospodin, ali gleda na ponizna,
a oholicu izdaleka poznaje.

7 Kroz nevolje kad budem kročio, život mi čuvaj,
pruži ruku proti gnjevu mojih dušmana;
nek’ me tvoja spasi desnica!
8 Gospodine, što ja počeh, ti dovrši!
Gospodine, vječna je ljubav tvoja:
djelo ruku svojih ne zapusti!

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Tvrd grad, Sion, mi imamo.

Spasitelj mu je zid i predziđe.

Otvorite vrata jer Bog je s nama, aleluja!

„Narodi će hoditi u svjetlosti njegovoj, a kraljevi zemaljski u nj donositi slavu svoju.” Otk 21,24 

Grad

 

spomenik banu Josipu Jelačiću

Rođena sam i živim u ovom gradu.

Moj grad je Babilon, onaj iz Biblije, a može biti i Sodoma, ona iz Biblije.

Babilonci si umisliše da su bogovi i dogovoriše se te počeše graditi kulu koja će doseći nebesa. To me podsjeća na Drvo spoznaje dobra i zla s kojega su Adam i Eva ubrali plod i pojeli, protivno zapovijedi Boga Stvoritelja. Postali su smrtnici, pogriješili su i ostali grešnici, a tada ih Gospodin otjera iz Vrta. Imao je jako dobar i opravdani razlog za to, kao i za sve što čini. U Vrtu je postojalo i Drvo života. Da su Adam i Eva ostali u tom rajskom ozračju, sve onako grešni i podložni smrti, pa da su potom uzeli i pojeli plod s Drva života, ostali bismo smrtnici zauvijek, i oni, i svi mi. Smrt bi stekla pravo na vječno postojanje. Zmija je vjerojatno očekivala da će namamiti Adama i Evu da kušaju i taj plod s Drva života, te da će zavladati ljudima i to kao anđeo smrti, bog koji ubija zauvijek. Vjerojatno ta zmija bijaše još mlada i naivna jer nije predvidjela da će Gospodin svoje najdraže blago, čovjeka jednostavno potjerati iz Vrta, u smrtnost. Poslije čitam u Bibliji da je zmija postala divlja zvijer, ogroman zmaj sa sedam glava koji riga zvjerstva i smrt u najgorem obliku.

Drvo života bio je Isusov križ, Raspelo koje pokazuje na muku, smrt i uskrsnuće Boga i to isključivo zato što će Isus vratiti svim ljudima vječni život, a poništiti sve ono oko čega se mlada zmija potrudila i podivljala od zavisti i ljubomore prema ljudima pa se razvila njena zloća do neizmjernih razmjera.

Tako se dogodi Babiloncima. Da su uspjeli podići ogroman neboder, njihova oholost bi narasla i uništili bi svako ljudsko srce i svaku poniznost koja predstavlja praznu posudu u koju stane neopisivo puno Božje milosti. Babilonci su bili negativno solidarni, dobro su se dogovorili, dobro su se sporazumijevali, ali u oholosti, a ne u ljubavi. Naravno da takav lanac mora popucati, znamo iz političkoga i društvenog života, a znamo i prazne priče o humanosti i ljudskoj solidarnosti. Grešnici se dogovaraju, a dogovor propada. I, kao što je Gospodin potjerao Adama i Evu, tako je i Babiloncima poremetio jezike pa se više nisu mogli razumjeti, svatko je govorio nekim drugačijim jezikom.

Prema Svetom pismu, grad je leglo i oličenje zla. Veliki i razvratni grad Niniva također je morao propasti. Sodoma bijaše manji grad, ali jednako

zao i loš po svojim stanovnicima. Za razliku od gradova, postojali su stočari i ratari sa svojom zemljom na kojoj su uzgajali svoje ovce i sve drugo što im je bilo neophodno za dobar život.

U Sodomi se nastanio Lot sa svojom obitelji, pravedan čovjek i nećak oca naše vjere, Abrahama. Kako se ta obitelj uspjela sačuvati od utjecaja razvrata i zloće sodomske? Vjerojatno su se dobro držali skupa i razumjeli u ljubavi, idealna obitelj. Kada je Bog vidio zlo što se protezalo do nebesa, nakanio je uništiti čitav grad, ali je poštedio Lota i njegovu obitelj jer im je poslao anđele da ih izvedu i stoga što je Abraham uporno molio Boga da ih poštedi, da ne uništava čitav grad ako u gradu postoji barem desetak pravednika. Gospodin je, naravno, takvu molitvu čuo. Spasio se Lot i obitelj, ali ne i Lotova žena. Ona bijaše znatiželjna vidjeti stravičan prizor koji nastade kad Gospodin bacaše oganj na Sodomu. To je ono kad se u gradu čuje prasak i lom pa svi potrče gledati saobraćajnu nesreću.

Kad se Lotova žena u bijegu iz grada osvrnula da vidi uništenje, pretvori se u beživotan stup od soli. I ta sol je znakovita, sol predstavlja začin koji liječi i daje ukus svakoj hrani. Ako sol obljutavi, nije dobra, ali ako je ima previše, također nije dobro. To bi značilo da od zla moraš pobjeći glavom bez obzira, a ne bacati svoje bisere pred svinje koje će ih proždrijeti i navaliti na tebe.

Grad je, dakle, bio oličenje svega što nije dobro, ali Biblija dopušta pravedniku da se ne pokvari ako se i sam potrudi biti dobar jer tada pravednika nosi Božja milost, a ne samo nastojanje pravednika da bude dobar čovjek. Nastojanje pravednika da bude dobar čovjek je idealizam, ali molitva Bogu za spas i pravednost je vjera naša.

Stara sam, doživjela sam lijepe godine u ovom gradu.

Gospodine, Ti znaš da je moj grad bio na udaru totalitarizma sto godina i da je taj totalitarizam sistematski uništavao vjeru katoličku u kojoj su stanovnici moga grada živjeli, u kojoj su se rađali i u kojoj su umirali ili u kojoj su bježali izvan zidina komunističke diktature.

Ti znaš, Isuse, da sam djetinjstvo provodila partizanski i da me Savez socijalističke omladine čak odbacio jer nisam bila odlikašica i nisam bila društvena. Ti znaš da sam se našla na brisanom prostoru, na ničijoj zemlji jer nitko mi, osim psovke, ne spomene Tebe i uskrsnuće od mrtvih. O Tebi su pripovijedali šale, govorili su da si začetnik pravoga komunizma i slično.

Dugo sam bila srdita zbog toga kad si me konačno pozvao k sebi. Svi su bili jadni mutavci, a ja prvi mutavac među jednakima.

Niti danas ne obraćaju u svijetu pažnju na moj grad jer misle da smo manje vrijedni, a i mi mislimo još uvijek da smo manje vrijedni i da naše bitke i borbe nisu tako strašne kao tuđe muke i ratovi. To je sve posljedica sustavnog uništavanja koje se provodilo ovdje.

Povod za ovo razmatranje je jedan razgovor u kojemu novinar pita je li Katolička Crkva kriva što smo mi duhovno lijeni. Svećenik odgovara na to pitanje gotovo negativno, dopuštajući i tu mogućnost, ali ja bih zamolila ljude da ne krive Katoličku Crkvu u Hrvata za naše riječi i za naše ponašanje.

Daleko od toga da smo duhovno lijeni u većini slučajeva.

Jednostavno, sustavno su nas uništavali, što ubojstvima, što demagogijom; što kaznama, što podsmijehom. Doslovno su prali naše mozgove, ali nisu isprali naše duše jer do srca čovjeka ne može se doći bez Boga i bez vjere naše. 20.12.2022. 09:46