Jedanaestorica
pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga
ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im
pristupi i prozbori:
»Dana mi je sva vlast na nebu i na
zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode
krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati
sve što sam vam zapovjedio!«
»I evo, ja sam s vama u sve dane
– do svršetka svijeta.« Mt 28,16-20
1.
Božja osobnost
2.
Isus iz Nazareta
2.1.
- Isusova eshatološka situacija
2.2.
- Odluka u odnosu na Isusa
2.3.
- Isus i budućnost
3.
Isus, Gospodin, Krist i Sin Božji
3.1.
- Prvi pristup misteriju
3.1.1.
- Isus na nebo uzdignut, Gospodin i Krist
3.1.2.
- Spasonosna Isusova smrt
3.1.3.
- Čovjek Isus
3.1.4.
- Prvorođenac svega stvorenja (Firstborn of all creation)
(4.
Evanđeosko predstavljanje misterija
4.1.
- Sveti Marko
4.2.
- Sveti Matej
4.3.
Sveti Luka
4.4.
Sveti Ivan)
5.
Zaključak
1.
BOŽJA OSOBNOST
Božja
osobnost je za vjernike pravoga Boga, Oca našega na nebesima,
svemogućega, jednoga i jedinoga, vrlo slabo poznata, svatko Mu
pripisuje različite osobine u subjektivnim pokušajima
prepoznavanja.
Ali,
evanđelist Ivan lijepo nam tumači da nam je Boga obznanio i objavio
Sin Božji, „Jedinorođenac koji je u krilu Očevu”:
„Boga
nitko nikada ne vidje:
Jedinorođenac – Bog –
koji je u
krilu Očevu,
on ga obznani.” Iv 1,18
Također,
Isus za sebe kaže:
„Ja
i Otac jedno smo.” Iv 10,30
Ili
kaže:
„Ali
ako činim, sve
ako meni i ne vjerujete, djelima
vjerujte pa
uvidite i upoznajte da
je Otac u meni i
ja u Ocu.” Iv
10,38
Sin
Božji, Isus koji je na zemlji rođen u siromaštvu skromne obitelji,
dobio je svoje ime od samoga Oca nebeskoga koji se objavio Josipu i
Mariji po anđelu Gabrielu. Mariju, Majku Isusovu, osjenila je sila
Duha Svetoga te je ona začela na bezgrešan način, i kao Bezgrešna,
svoje dijete, a bila je zaručena za pravednoga udovca Josipa. Tako
je Isus, od samoga svoga začeća, živio u svetoj obitelji.
Kada
je u odrasloj dobi navijestio dolazak kraljevstva nebeskoga i dolazak
časa spasenja za čitav svijet i čovječanstvo, Isus je naišao na
negodovanje i odbacivanje ljudi. Govorili su:
„Nije
li ovo sin Josipov?” Lk 4,22 b
Tako
je Isus mogao biti i sin Josipov i Sin Oca nebeskoga, ali i sin
Marijin. Jednom prilikom Isus reče:
„Doista,
tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i
sestra i majka.” Mt 12,50
Ime
Isusovo predstavlja naziv „Spasitelj”, a 'prezime' Mu je Mesija
(Krist) što znači „Pomazanik” ili „Opunomoćenik” Božji.
Isus
uvodi ljude u svoje kraljevstvo kao što Jošua uvodi starozavjetni
Izabrani narod u Obećanu zemlju.
No,
Bog nije objavio svoje Ime, već sva ona imena koja Mu ljudi pridaju,
a po kojima se označava osobnost Boga.
On
je Isus iz Nazareta, Mesija, Jaganjac Božji, David, Sin Božji, Sin
Čovječji, Posrednik, Riječ Božja, Prorok, Svetac, Spasitelj,
Gospodin, Sluga Božji i drugo.
Kad
kaže Isus Krist, Crkva vezuje u tijesan odnos naslov što ga
obznanjuju vjernici i povijesnu osobu koja je živjela na zemlji,
interpretaciju i izvornu zbilju.
Svako
prikazivanje u kojemu jedan od ta dva elementa apsorbira i upija onaj
drugi, nedopušteno krši Evanđelje. Kritika mora kretanje, koje
vodi k spoznaji Isusa, rastaviti na dva razdoblja, na dva perioda; na
molitvenom je pak razmatranju da to kretanje ponovno sastavi kako bi
susrela Živoga. Ova 'jedinica' ne nabraja podrobno „sve što učini
Isus”: ta, ni u cijeli svijet ne bi stalo kad bi se sve iznijelo –
Iv 21,25; ona se usredotočuje na lik samoga Učitelja. Dosegnuti
Isusa iz Nazareta strogošću književne kritike znači shvatiti onaj
Isusov upit: „A vi, za koga me vi držite?” (I);
to je pitanje na koje se trude odgovoriti pisci Novoga Zavjeta (II).
Taj nas odgovor uvijek vraća na povijesnu osobu koja je potakla to
pitanje.
2.
ISUS IZ NAZARETA
2.1.
Kraljevstvo Božje počinje samom Božjom
riječju. Što su vidjeli i čuli ljudi?
Vidjeli
su izgone zlih duhova, čudesa, i čuli su da se siromasima
propovijeda Radosna vijest (evanđelje).
U
Isusovim očima je taj navještaj eshatološki jer ispunjava Božji
naum bivajući mu vrhuncem i glavom. Kraljevstvom je Božjim otpočelo
novo doba.
Korjenita
je novost kraljevstva Božjeg ne krije se samo u činjenici da je ono
tu, da je prisutno,, već se krije u njegovoj naravi. Navala i
nasilje je na kraljevstvo nebesko i siloviti ga prisvajaju od onih
koji hoće u nj ući. Stoga Isus ustaje
protiv učitelja i branitelja Zakona i obrednog reda što su ga uveli
sa svojom kazuistikom i sitničarenjem. Također mora pročistiti
iščekivanje svojih suvremenika koji miješaju kraljevstvo Božje s
nacionalnim i zemaljskim oslobođenjem.
Isus
zahtijeva puno obraćenje i proglašava godinu milosti Gospodnje.
2.2.
Kraljevstvo je Božje među nama, ono nije nešto što tek ima doći,
ono je nadohvat svima. Dovoljno je prepoznati mesijanska vremena i
svrnuti svoje poglede na Isusa.
Isus
nije običan rabin i učitelj, On uči kao onaj koji ima vlast.
Isus
obznanjuje jače od svih proroka što je pisano i obznanjuje ono što
On govori o tome. Neprekidno potvrđuje da je zaista točna i
istinita riječ koja se čula u skrovitosti. On se uspoređuje s
najslavnijim prorocima kao što su Salomon ili Jona.
Zato
obratiti se Bogu znači slijediti Isusa, znači odlučiti se za Njega
ili protiv Njega. Slušati Isusa znači slušati Boga, jer to znači
graditi kuću na stijeni. Blago onome tko se ne zbuni pred Isusom i
tko se ne sablazni zbog Isusa.
Isus
vjeruje sve Ocu nebeskome i Njegova vjera je prauzor svake vjere.
Sam
Isus razgovara s Bogom, nazivajući Ga „Oče”. On kaže da
su Mu tajne objavljenje zato što je „Sin” u jedinstvenoj vezi s
„Ocem”. Svoju volju podlaže volji Oca i ne kaže da zna sve.
Kraljevstvo Božje poistovjećuje s vlastitom osobom. Na to navodi
prispodoba o sijaču i pokazuje njegov odnos prema siromasima i
grešnicima, odnos koji je simbol samog Božjeg stava.
2.3.
Isus dolazi da dopuni Zakon i Proroke.
Ideal
apsolutne ljubavi što ga On predlaže ruši kazuistička
sitničarenja i ostaje neostvariv za onoga tko ne slijedi Isusa.
Jaram je Njegov sladak i breme je Njegovo lako, a i pogani će
primiti spas.
Isus
je oko sebe skupio krug učenika, a posebno krug Dvanaestorice koji
Ga moraju slijediti i proširiti Isusovo djelovanje i prisutnost. To
je povijesna činjenica. Isus je želio dati pralik konačnom
Božjem narodu. Smatrao je da će se uspostava kraljevstva zbiti
postupno, da će Petar morati učvrstiti u vjeri svoju braću i da će
učenici morati trpjeti poslije Njegove smrti.
Isus
je predvidio da ide u skoru smrt i na nju je gledao u Božjem naumu
kao služenje, kao žrtveni otkup, a u času pred odlazak u smrt
ostavlja svojima oporuku uzajamnog služenja.
Žrtva
Isusovog života prinesena je za mnoge i Isus utemeljuje Savez.
Također,
smješta svoje uskrsnuće na kraj vremena, ali Isusova vjera da će
za kratko vrijeme uskrsnuti proizlazi iz
Njegovih riječi.
Ipak
Isus zapada u tjeskobu, dršće u Getsemaniju i smatra se kao da je
napušten od Boga. Nitko nikada tu Muku neće moći u punini
spoznati.
3.
ISUS, GOSPODIN, KRIST I SIN BOŽJI
3.1.
U formulaciji uskrsnog doživljaja mogu se razlučiti četiri vida
koja vjerojatno znače stanovitu povijesnu evoluciju.
Pod
znakom paruzije afirmira se nebesko uzvisivanje Isusa Krista.
Otkupiteljski
križ usredotočuje istraživanje na Slugu.
Pažnja
se najzad prenosi na čovjeka Isusa, ponajprije
u misteriju Njegove osobe, zatim u Njegovom odnosu sa svemirom.
3.1.1.
Učenici koji su bili u dodiru sa živim Isusom obznanjuju da Ga je
Bog uskrisio od mrtvih.
Na
nebo uzdignut i ustoličeni Isus utvrđuje povratak Isusa koji je
eshatološki Sudac i kazuje pravi smisao dolaska proslavljenog Isusa
koji nije jednostavno povratak na kraju vremena, već neprekidno
očitovanje tijekom ljudske povijesti: Isus je Gospodin povijesti
kojega priznaju i kojemu se klanjaju.
Bog
je Isusa učinio Gospodinom i Kristom, a Isus se pokazao kao Sin
Božji; On stoji Bogu s desne strane i dijeli Božje svemogućstvo.
Isus
iz Nazareta ispunjava nade naroda Izraela i postaje Gospodinom svih
vremena.
3.1.2.
Prva Crkva daje svom Gospodinu naziv Sluge. Isus je bio uzvišen i
proslavljen u Muci i nakon Muke. Suglasno Pismima je umro za naše
grijehe.
Isus
je Pravednik, Začetnik života, Janje Božje bez mane; On je
neokaljani Veliki svećenik, Posrednik
Novoga saveza.
Potom
dospijeva naziv Spasitelj , a čovjek – krštenik je mistično
sjedinjen s Isusom Kristom u smrti i uskrsnuću.
Također
se produbljuje nauka o Pomirenju.
3.1.3.
Posvećujući se nadalje počecima Onoga za koga zna da je danas živ
nakon što je umro, apostolska je Crkva ubrzo uprla pogled na Isusov
zemaljski život koji se navodi kao
primjer za ponašanje vjernika.
U
svjetlu sjećanja i uspomena javlja se osoba i lik čovjeka Isusa.
Poslanica
Hebrejima izrijekom utvrđuje smisao Kristovih patnji. Isus je
dragovoljno primio na sebe smrt, patnje su Ga učinile savršenim,
umjesto određene Mu radosti podnio je križ, a od onoga što je
pretrpio naučio je poslušnost. On je Svećenik i Dovršitelj vjere.
Pokret
vraćanja nastavlja se do samog Isusovog podrijetla. U Isusovom
životu sadržana su dva načina bivanja i postojanja: jedan
zemaljski u tijelu, drugi nebeski u Duhu. Nutarnje preobražen Duhom,
Isus je primio kraljevsko pomazanje za Njegovo ustoličenje, proročko
pomazanje za krštenje uoči službe.
Uskrsnuće, shvaćeno kao ispunjenje
obećanja danog Davidu, navodi na to da se na Isusa gleda kao Sina
Davidova. Tako se razrađuju Kristova rodoslovlja. Istoj svrsi
(izričitija kristologija, ispunjenje Pisama) služe prolozi
Evanđeljima, a to su predaje o Isusovom djetinjstvu; tu se očituje
duboka teologija kojoj je najvažniji cilj odgovoriti na sljedeće
pitanje: kakvo je podrijetlo Onoga kome se klanjamo kao Gospodinu?
3.1.4.
Vratiti se još više unatrag znači otkriti Kristovu
preegzistenciju.
Isus
je bio u Božjem obliku prije nego se izništio u tijelu svoga
zemaljskog života, a potom je uzdignut na nebo. Isusova prisutnost
širi se na svekoliko trajanje vremena. Isus je Onaj po kome postoji
sve i po kome mi idemo k Bogu.
Također
se otkriva eklezijalna i kozmička Isusova dimenzija u Njegovoj
preegzistenciji. On je Glava Crkve koja
je Njegovo Tijelo; Njegovo se gospodstvo proteže na sav svijet čija
je sva tri prostora Isus obišao: zemlju, podzemlje i nebesa. On je
Gospodin Slave.
Također
je novi Adam i Posrednik Novoga Saveza.
Kraljevstvo
Božje je kraljevstvo Kristovo.
Kristov
je portret uistinu portret milosrdnog Spasitelja koji
se obraća siromasima, grešnicima, razbaštinjenicima zemlje.
Isus
Krist je apsolutni i konačni Objavitelj, Onaj komu pokloniti vjeru
znači živjeti, Onaj od koga čujemo obznanjivanje o vječnosti ili
o imanenciji u Ocu.
Bez
djelatnosti Isusa iz Nazareta nikakvo eklezijalno opstojanje ne može
zadržati svoj smisao: tako za sakramentalni život, Krst i
Euharistiju. 16.11.2022. 22:08
