Kći Ljubavi

 

Dan kada je začela Ljubav
po Duhu što se sveti, sveti
riječima i treptajima;
kada zače Nju kao cvjetak ubav,
koji daje mirise i zimi i ljeti,
a sjaji se bistrim svesjajima,

bijaše za nju dan života
koji se probudi malo neprimjetno
slabašnim srčanim udarima
kao udivljenje ispred ljepota
koje prepozna se kao lice sretno,
koje nazire se tek u daljima

kada čovjek ostane u duši sam.
Tad se sjeti da je sreo nju,
da je ostavila neznatnoga traga
od tajanstva što ga nema kam
i da predala je Ljubav tu
koja se razlijeva kao uspomena draga.

Niti ona nije točno znala
što se zbiva i pripravlja
i tko traži joj u srcu gnijezda;
samo uzdahom je Boga zazvala,
a to se ne zaboravlja
kao niti davno propadanje zvijezda.

Tih je dana svega više radila,
sila ju je nosila po poljima,
livadama i kroz mlade šume
kao da je već tu Ljubav sadila
da učini duše boljima,
da uredi sve prašnjave drume.

Tek kada je oči pogledala
one duše što joj uvijek vjerna bila,
vidje da je sve to istina što sluti.
U toj zjenici se ogledala
pa se iz daleka promotrila
kao mati kad se blaženom oćuti.

Tada spozna da se Ljubav rađa
neizmjerno kao vječna drama
i da često raduje se ili trpi,
da je od nje samo vjera mlađa
i da nije jedina i sama,
da od Ljubavi se vječni život crpi.
‎srijeda, ‎10. ‎svibnja ‎2017.
09:47:30

Marijina samozatajna osobnost

 

Jedna žena slika se u majčinskome obličju, s malim djetetom na rukama.

Jamačno u mnogim kulturama predstavlja božanstvo jer ljudi po zemlji prosuđuju nebesa te ako je roditeljica čovjeka na zemlji, vjerojatno je i božanska roditeljica ljudskog roda.

U duhovnom svijetu postoji Roditeljica, ali ne samo ona koja rađa dijete, to jest čovjeka, već i ona koja duhovni razvoj svake ljudske osobe usmjerava sve dok ne dovede sve duše pred kraj ove civilizacije, ove kulture i ovoga svijeta.

Djelomično je prikazivanje žene kao majke, nedovoljno, mada je majka, a majka je sve. Jer ona je vrijedna svakoga poštovanja kao majka, ali je u prvom redu, zajedno s mužem, ljudsko biće.

Za ženu i majku ne kažemo da je stvoriteljica, već najčešće kažemo za nju da je ona koja rađa, koja je rodila nekoga, neko ljudsko biće, odnosno, sva ljudska bića u duhovnom svijetu.

Na žalost, prečesto gledamo dolje, u zemlju. Prečesto mislimo na neminovnu smrt. U svijetu oko nas gledamo divote prirode, gledamo biljni i životinjski svijet, a pogledamo i nebo. No, nebo, samo po sebi, nosi oblake, dopušta sunčevu svjetlost, pokazuje zvijezde. Neusporedivo s ljudskim bićima. Životinjski svijet već nam je puno bliskija tema, gledamo i biljke koje uzgajamo, kojima se hranimo i kojima se hrane mnoge životinje. Jednom riječju, mi, ljudi smo superiorni, iznad biljaka i životinja, ali ipak, s onim našim pogledom u zemlju i u smrt, nespretno se uspoređujemo još više sa životinjama.

Uspoređujemo prirodne majčinske nagone, instinkte obrane i samoobrane, borbi i preživljavanja pa pripisujemo isto ljudima, samo što ljudi imaju i mogu bolje i više.

Ali žena sama nije isto što i sami muž. Žena je ili majka, ili udavača dok je muž ili otac obitelji, ili upravitelj, stvaralac. Sama žena je žena bez djeteta, a sami muškarac nije muškarac bez djeteta nego muškarac bez žene. Zajedno čine obitelj, dolaze ovamo u kompletu.

Između muškarca i tigra, ili sokola, ili vlasnika određenog teritorija postoji sličnost po onome kako se ponašaju, sličnost na prvi pogled. Potom – svaka sličnost prestaje.

Između žene i tigrice, ili lastavice ili njegovateljice na nekom određenom teritoriju također zaista na prvi pogled postoji sličnost u ponašanju.

To je zbog toga što smo smrtnici. Smrt čekamo, u smrt gledamo.

No, ima puno smrtnika koji gledaju i zvijezde, i proučavaju sunce kao i zemlju, koji vole kišu i snijeg. Ipak se i na drugi pogled svi uspoređujemo sa životinjskim svijetom.

To je zbog toga što smo grešnici, grijehe činimo, u grijehe gledamo.

Ima li, dakle, neka žena izraženu osobnost kao što to ima većina muževa? Nije li malo bljedunjavo na prvi pogled kad vidimo da je žena sama, bez obitelji, a zapravo bez djeteta?

Ali je također bljedunjavo vidjeti samog muškarca, bez obitelji. Taj je često u prilici da i pod stare dane ostaje zanimljiv kao ženik.

Mužu je žena potrebna više nego ženi djeca.

Ipak, žena je uglavnom majka, a muž je zanimljiv i ne samo kao muž.

Da, rekli bismo da je to stoga što muževi moraju više misliti i činiti na dobrobit čitavoga svijeta. A što će mu čitav svijet ako izgubi ženu i djecu?

Jer, ženski je posao prvobitan.

Ona održava obitelj, dječicu i muža koji upravlja svijetom na dobro.

Ne znači da su istoga dostojanstva, da su jednaki, da su ravnopravni, da sliče kao jaje jajetu, ne. Drugačiji su, različiti, ali jedinstveni. To je njihovo dostojanstvo.

Još i kad bi zajedno pogledali u nebesa, gdje bi im bio kraj?

U duhovnom svijetu nebesa su stvorenje kao i zemaljski svijet, kao i živa bića.

Sve te divote stvori Gospodar svega, Gospodin Bog. Nesumnjivo, Um nad umovima. Superioran. Iznad svih, iznad svega. Prvi, Vječni, Posljednji.

Ne poistovjećuje se s čovjekom. Nikada. Njegovi puti nisu ljudski puti, niti životinjski, niti nalik bilo čemu od svega što je stvorio.

Čovjek se prigiba životinji, mami je i ubija za hranu ili iz drugih razloga.

Gospodar postade Sinom Čovječjim da spasi ljude i svijet od smrti. Preda sebe Grijehu da otkupi ljude i potom umre, grubo pogine od ljudske ruke da bi nakon tri dana uskrsnuo. Jer je moćan i najjači, mada nikada nije stvorio grijehe ljudske koji su zapravo padovi u smrt.

Objavio se ljudima Gospodin jer čovjek nikada sam ne bi stigao i dosegao do Božje riječi.

Po Njemu imamo život vječni, život nebeski, život u duhovnom svijetu.

Jer nas božanski ljubi, čezne za svakim od nas, ma kakvi bili mi, ma kakve osobnosti i dostojanstva.

Pustio nas je da odlučujemo samostalno, da Mu kažemo da Ga ne želimo i ne trebamo. I da snosimo posljedice svojih odluka i djela.

Ali tko ne bi htio živjeti vječno i biti sretan u raju, u duhovnom svijetu s novim i preobraženim tijelom, tko to ne bi htio?

Ali ima nas svakakvih, različiti smo. Sinovi smo božanskoga izobilja u stvaranju jer to Božje stvaralaštvo nikada ne prestaje, a Bog još poziva i nas da Mu budemo dionici osobnosti i Njegove, božanske i milosrdne naravi.

Rodio se Čovjekom, preuzme na svoje božanstvo ljudskost svoje zemaljske majke. Nju je učinio slobodnom od svakoga grijeha i smrti, zasjenio je Duhom svojim i utjelovio se u njezinom krilu kao svaki drugi čovjek da ga Njegova majka i zemaljski otac u složnoj obitelji vode kroz svjetovni život, mada uopće nije Sin od ovoga svijeta.

Čudo, veliko čudo za nas, ljude koji gledamo u životinje, u zemlju, u smrt.

Majka Isusa, Sina Božjega nije božanstvo, ona je Bezgrešna Djevica Majka, stvorenje, ali čisto i sveto kao i Sin Boga. Kakav je to divan savez Gospodara s ljudima! I Bog, i ljudi zadržavaju svoju bit i osobnost te u potpunoj slobodi dogovaraju zajednički obiteljski život vječni.

Samozatajna je osobnost Marije, Majke Boga, Majke svih majki, Majke svih svetih ljudi, grešnih i zemaljskih, svetih i vječnih.

Osobnost je Marijina specifična, ali univerzalna u svakom pogledu.

Marija duhovni razvoj svake ljudske osobe usmjerava sve dok ne dovede sve duše pred Isusa Krista, Bogočovjeka koji nas vodi k Ocu, u duhovni svijet, u nebesa, dalje od zvijezda, dalje od sunca, a tako blizu je u našim srcima, u dubinama naših duša. Ona je uzor i obrazac koji nam je slijediti u ženskom i muškom pogledu, u obitelji i u svijetu.

Naša Majka je puna dobrih djela, ali samozatajna, lakše ju je uočiti samo ondje gdje nema slobode, mira, sreće; gdje je muka, bol, tuga i patnja kao što je bila Muka Sina njezina.

Naša Majka je puna tajni i tajanstvenosti. Ona jedina među stvorenjima zna sve što nas zanima o Bogu. Ako smo joj dobra djeca, brzo ćemo se s njom sprijateljiti. Ako je netko neposlušan, i tada mu ne preostaje ništa drugo nego pobjeći u njezino krilo da ga prigrli i da ga utješi, da ga pouči strpljenju, da ga usliši i kaže Bogu svoj zagovor. Ako nađete nekoga tko je opsjednut i zloban, lažac i ubojica, ne bojte se, i njega prihvaća Djevica Majka jer se pred njezinom čistoćom i poniznošću svaka zloća izgubi.

Kao prava Majka, ona pomaže ljudima da se oslobode od svojih sužanjstava, potiče ih na hrabrost i duše oslobađa strahova kada su na teškim kušnjama. Ona zagovara, ona moli Boga za sve ljude da izdrže. Ako se spase svi ljudi, za to će biti zaslužna najviše Majka Marija sa svojim zagovorima za sve ljude pred Bogom. 29.07.2022. 10:30

gordanatomljanovic: Zaručnica

gordanatomljanovic: Zaručnica: Tiho pjeva ona duša stara koju pozvao si više puta da u Tebi se odmara, da Ti klekne rubom skuta koje si raširio za djecu s...

Prečista

 

Molimo Te, Oče naš,

sanjamo Te budni

kao sinovi Ti pravi.

Kao straža noćna baš,

kao presretači čudni

Marija se javi

svako nam toliko,

poput čuvarice svijeta.

Kao Majka Ti donosi

prošnje, molitvi toliko

da ne stanu u sva ljeta,

odasvuda ih odnosi,

noseć' ih u srcu svome

koje za Te odavno već tuče,

mjesto Tebe poruke nam daje

jer je šalješ k domu Tvome

da nas sve k nebesima privuče.

Preda njom se često duša kaje,

bolje neg' u sunce svatko u nju gleda.

I svima se smiješi,

i razumiju je svi,

svaku dušu preda

da joj čvorove razriješi

i da s njome zri.

Kada se ukaže

Prečista nam Gospa,

Kraljica od svega,

čak i anđeli je traže,

i nastaje gozba

sred plamtećeg neba.

28.07.2022. 19:07

Kristova kula

 

Prošla si lako

pokraj klupe,

došla si tako

do moje muke

da me istrgneš

iz mojih problema,

da ih svrgneš

i više ih nema.

Kako sam žestoko

tražila spas

i tako prestrogo;

ti zbliži nas

u nevolji jakoj

što je nahrupila ,

u malenkosti svakoj

koju si upila

da me izvedeš

uz veliki trud ,

dušu privedeš

na svoju grud.

Majčice slatka,

Marijo krasna,

kruna ti kratka,

a pobjeda časna.

Nema ta daha,

niti te noći

kad imaš straha,

kad nemaš moći

nad velikim zlom.

Bedem si Krista

na križu tom

i kula Mu čista.

Hvala za zagovore,

za poglede blage,

za luči što gore

sred naše sage.

28.07.2022. 07:22

Zrnca jedinstva

Stihove pišem

da se rashladim,

prostoru višem

da se uskladim

koji mi daje,

koji me nosi

da mir mi potraje,

da Duh me orosi.

Ljiljane bijeli,

k tebi se stječe

tvoj narod cijeli

da molbu ti reče,

prošnju za red

u okolini,

molitve slijed

da se podčini

Božjoj volji,

da je prepozna,

da bude još bolji

i raj da spozna.

Majko nebeska,

krunicu spusti

do praha i pijeska

pa je izusti.

Ogromno štivo

za ljude u hladu,

sjećanje sivo

za dušu mladu.

Nespretno brojenje,

slaba energija

i prazno voljenje,

duga elegija.

A tako je zlatan

taj govor tvoj,

sjajan i blatan

za mir i nespokoj.

Kad pripovijedaš,

ti, Ženo bez riječi,

na prijestolje sjedaš

koje nas liječi.

U srcu prebireš

sve naše muke,

pa se ne prepireš

oko nauke

jer svatko zna

nevolju svoju,

a ti si sva

u tome zbroju

gdje zrnca nas vode

u jedinstvo.

Puno slobode

to tvoje sestrinstvo;

tajne otkriva

i srca budi,

duše doziva

pravednih ljudi.

27.07.2022. 14:03

 

Govor Duha

 

Druga izlaza za mnoge duše nema

nego da podnašaju se strpljivošću.

Svakog dana neka nova tuđa anatema

rađa blagoslovnom, prokušanom blagošću.

Što se duši više pjeni jad i ljubomora,

to je manje sposobna za život pravi

i za osluškivanje joj Duha, ptica ili mora,

i ne čuje kad se neki stvor njoj javi.

Da joj rekne za te više, ljepše stvari,

makar i za tugu usamljenu koja čeka

da joj stane život il' za novu bol ne mari.

Da je zove pod obronke neba ili rijeka

i pokaže Boga Krista običnim govorima

kao što su riječi, šum, cvrkut ili tihi valovi.

Jer svi žele vidjet sebe pod lovorima

dok stvorenja časte Onog čiji svi su darovi.

Kiše slave Gospoda, i zvijeri Ga časte,

ptice poklone se Njemu svakog časa.

Jer On šalje sunce žarko, i oblake tmaste,

a čovjeku daje izobiljem da mu napuni se čaša.

Jer Bog šalje ljude, djevojke, djecu i dječake,

sve mladiće i sve starce koji nešto traže,

koji ne znaju ni tko se krsti u riječne brzake,

niti tko se preobrazi kao Biće voljeno, najdraže.

Na vrutke ih tihane vodi, dušu krijepi,

sve za život blag i za život izobilja vječna.

Jedan, Dobri, Istiniti, Pravedni i Lijepi

daje nadu, ljubav i za život vina tečna.

26.07.2022. 18:58