Saturday, July 9, 2022

Ljudske tajne



Tajna (misterij, otajstvo) je ono što se nikomu ne smije reći, ono što mora ostati skriveno, ono što je nepoznato i neotkriveno, ono što je nedostupno spoznaji, ono što se ne priča, ono što se ne objavljuje.



Čovjek živi okružen tajnama.

Čovjeku je tajna čitav svemir, zemlja i zemaljska flora i fauna.

Čovjeku je tajna drugi čovjek.

Čovjeku je tajna Bog Stvoritelj.

No, moglo bi se reći da čovjeka ne zanima previše otkrivanje svih tih tajni. Čovjek još i namjerno stvara nove i nepotrebne tajne. A čovjeka je i strah otkrivati tajne da ne bi netko otkrio njegove „jako važne i dobro sakrivene tajne”.

Čovjek je ipak pun pitanja na koja dobiva odgovore s kojima nije zadovoljan. A postavlja i nezanimljiva i nepotrebna pitanja.

Kako da se obogatim?

Kako da sakrijem leš?

Kako vladati ljudima?

Kad je smak svijeta?

Reklo bi se da je čovjekova sudbina u rukama tajanstvenih sila, u rukama svega onoga što je čovjeku tajna, a budući da čovjek nije niti zainteresiran previše za otkrivanje tajni, vjerojatno je i zaslužio da mu se tajne ne otkriju.

Možda bi bolje bilo pitati:

Zašto neke stvari ne znam?

Zašto mi se ne otkrivaju odgovori na pitanja koja neprekidno ponavljam?

Zašto sam tako nespretan, zašto nisam savršeniji?

Zašto se Bog ne ponaša bolje prema meni?



Ili bi čovjeku bilo bolje da zaboravi tajne koje sam izmišlja i posveti se stjecanju saznanja o bitnim životnim pitanjima i trajnim vrijednostima:



Što je evolucija?

Što je energija?

Kako je nastao svijet?

Kako su ljudi postali ljudi?

Ima li štogod poslije smrti?

Što bih morao činiti u svom životu?

Kako mogu doznati odgovore na svoja pitanja?



Očigledno je da priroda i svemir, a naposljetku sam Bog, nemaju tajni koje imaju ljudi. Zašto je ljudima tako teško proniknuti tajne?

Čovjeka ne zanimaju odgovori na pitanja koja postavlja.

Njegova motivacija je prolazna i privremena, najčešće postavlja jako važna pitanja kada želi skrenuti s teme o svojoj nesavršenosti, kada želi nešto sakriti, kada stvori neku svoju tajnu.

I kada čuje ili pročita neki sadržaj koji donosi djelić odgovora na sva ljudska pitanja, čovjek nema strpljenja, niti vremena otkrivati o čemu se zapravo radi.

Druga prepreka je što čovjek misli da dobro zna, da bolje zna od svih drugih ono što mu pokušavaju otkriti.

Ali ako temeljito i savjesno definiramo pojmove koje tako dobro znamo, uvidjet ćemo da smo pogrešno shvatili odgovor na svoje pitanje i da pravi i točan odgovor ne znamo zaista dobro kako bismo mogli nastaviti s pitanjima i potpitanjima.



Bogu ništa nije tajna.

Bog o sebi čovjeku govori sve jer se objavljuje takav kakav jest – sav za čovjeka.

Čovjek je taj koji nema dovoljno strpljenja, umišljen je i oholo se ponaša, a poslije čak ne može dobro niti razumjeti. Ako ipak neki ponizan čovjek strpljivo uči odgovor na svoje pitanje, on na kraju odgovorom nikako nije zadovoljan jer ne vjeruje da je dobio točan odgovor na svoje pitanje. Na taj način ostaje u neznanju i zabludi svojom vlastitom krivnjom.



Čovjek s tajnama ne bi smio odgovoriti nepovjerenjem onome kojega je zatražio da mu otkrije tajnu jer se tada postavlja pitanje: kakvi su to ljudi koji do detalja i strpljivo slušaju, čitaju i uče kako bi pronašli odgovor na pitanja, kako bi riješili i otkrili neku tajnu, a kada sve to dobiju što su tražili, odbijaju onoga od koga im je otkrivenje tajne došlo do srca?!

09.07.2022. 09:01



Zašto Isus govori u prispodobama

(Mk 4, 10–12; Lk 8, 9–10)
I pristupe učenici pa ga zapitaju: »Zašto im zboriš u prispodobama?« 11 On im odgovori: »Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. 12 Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. 13 U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju.«

14 »Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori:
Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti;
gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti!

15 Jer usalilo se srce naroda ovoga:
uši začepiše,
oči zatvoriše
da očima ne vide,
ušima ne čuju,
srcem ne razumiju
te se ne obrate
pa ih izliječim.

16 A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. 17 Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli.« Mt 13

































 

Križ u vremenu


 

Ponekad se nađem

u velikoj spoznaji

i teško se snađem

jer truba zataji



koja bi morala

najaviti sveč,

pjesmu korala,

presvetu Riječ.



Postanem svjesnija

značaja Tvog,

beskrajno sretnija

od trenutka tog.



Ti si mi tijelo

u kojem Te slavim,

putovanje cijelo

u kojemu starim,



sretna zbog slavlja

nedovršivog,

zbog tajne zdravlja

od Boga živog.



Ti si mi puno više

u klasičnoj mjeri

nego jesenske kiše

u povijesnoj vjeri.



Ti više mi značiš

od jednoga daha,

Ti kroz mene zračiš

kao sunčana zraka.



Ti si tradicija

u najboljem tonu,

za dušu delicija,

uže si zvonu.



I s vremenom postaješ

nekako snažniji

jer uvijek mi ostaješ

Čovjek najvažniji.



Dok vrijeme teče

i prolaze ljeta,

pamtim što reče:

do kraja svijeta.



Volim Te, Gospode Kriste,

ta Tvoja nebeska djela.

Tajne Ti uvijek iste,

a mijenja se zemlja cijela.

09.07.2022. 05:12





Friday, July 8, 2022

Dušom u Dušu


 

Tebi je potrebno more mojih suza

koje za svetim gledanjem čeznu.

Tebi je zgodno naći buket mojih ruža

što padnu iz mojih ruku na tratinu nježnu.



Ti želiš moje srce kompletno,

s puno kušnji što rađaju stanje

u kojem živi se plodno i sretno

da potom podijeliš mi sveto zvanje.



Tebi je najdraži plamen moje svijeće

što prenosi moje molitve preko zida.

Ti šalješ mi ptice da svaka prelijeće

moju tužnu baladu što u sebi rida.



Ti izazivaš moje kajanje zbog slaboće,

a tada me grliš Križem i riječima svojim.

Tvoja je škola usmjerena sva ponad zloće,

Tvoje su misli bliske mukama mojim.



Ti čekaš me uvijek početkom i krajem,

sredinom i srži svih mojih djela.

Ti uzimaš uvijek sve što Ti dajem,

zbog mene je Tvoja čežnja zauvijek vrela.

08.07.2022. 21:50



Testament

 


Srce mi je labavo od mira

što ga hladne kiše sobom nose

nakon preteških sparina.

Starenje me ovo toliko ne dira,

al' je osjetljivo svakoj kapi rose,

poremetim se od omarina.



Boli koje iz te mladosti još stižu

sve pod stare dane jače kinje,

ali dobra sreća još i više daje.

I, ma koliko da oko mene prijetnje gmižu,

jača je otpornost, djelotvornije su svetinje,

staro srce već za mnogo toga se ne kaje.



Tko zavrijedi zrelošću i poniznošću,

gubi mnoge ljude, ali vrijedi mu ostatak više

što ga čine odanost i volja dragoga Gospodina.

Ti me, Oče Krista, zaogrnu svojom milosnošću

koja upravo je kao poslije suše obilate kiše,

kao stari blagoslovi što se množe nizom godina.



Ovaj život tako nadnaravnu donosi ljepotu

i tako se slijeva kao blagi slap

koji s velikih visina neumitno teče.

Moje vene prepoznaju božansku divotu,

uvijek žedne da ih dostigne bar jedna kap,

a Ti, Kriste, obilato častiš me zbog svega što ih peče.



Kosti još su vruće kao oganj iz kamene peći,

ova klima podobna je kao želja neka testamenta

što ga bilježi to prisjećanje na dane krštenja.

Dobar Dan bi bio takav za tu plovidbu presjeći

kada zvao bi me, Kriste, s puno sentimenta,

kad bi ponio me s lađe časom novoga rođenja.

08.07.2022. 08:46





Thursday, July 7, 2022

Nebeske suze


 

Kiša donosi

opuštanje moždana,

nemire odnosi

kao vjera odana.



Kiša popušta

napetost u venama,

pritisak spušta

pod lakim sjenama.



I živjeti napor je manji,

vrijeme odmora

što brige smanji,

silu otpora.



Da l' imaju pojma

da bijah roblje

javna dojma,

zapušteno groblje?



Na srcu mi puno zla,

zaraslo dračem,

i kajem se sva,

a htjela bih mačem



pokositi bilje.

Da vide se sva imena,

zarasla smiljem,

da riješim se krimena



što srce mi guši,

da pjevati mogu.

Ovoj se duši

priklanjati samo Bogu



i ponekom djetetu

što nevinost širi,

u pijetetu

do neba miri.



Kako Ti bilo, Kriste,

kada osudiše

ruke Ti čiste,

narod zaludiše?



Kad Te proglasiše

nevrijednom laži,

a sebe ne spasiše?

Ta, tko Te traži?



Evo ti Majke,

kreni za njom

da izbjegneš hajke

na usponu svom.”



Kiša je laka

i teret mi pada,

glava mlaka

opet se nada.



Koliko si toga,

Majčice divna,

skrila zbog Boga,

sva pitanja kivna?



Kiša ispire

oznake blijede

i bol umire

jer grijesi ne vrijede



za duševne uze,

da stvaraju sjene.

Nebeske suze

sad dio su mene.

07.07.2022. 20:21





U srži stvari


 

Tražim tišinu,

mir i opraštanje

ljudima svim.

Spoznaja sinu

da slabo mi maštanje

u stvarima tim.



Grijesi su negdje tu

i nema pravednosti,

a nema ni pomoći neke.

Sama na javi, a i u snu,

uvijek u prednosti

ispred jeke.



Isuse moj,

koliko si samo puta

rastjerao sve,

ne znam ni broj

jer duša luta

pod Tvoje šatore.



Sama, sve ću sama,

uvijek bih zborila,

još kao mladica.

Ni svjetlo, ni tama

nas nije oborila,

a slabašna lađica.



U srži stvari

Milost je Tvoja

od postanka mog.

Neznani dari

nagrada moja

što sprema je Bog.



Inače, bila bih

zaista mrtva,

voštana obličja,

i mozak tih,

al' nikakva žrtva

nikada ničija.



Tako to ide

kad me prozoveš

i odabereš.

Ljudi to ne vide.

Uvijek se odazoveš,

uvijek me pereš.



Slavni, slavni Kriste naš,

gdje nam je kraj

dok zemlja se okreće?

Po moru hodaš

dok me vodiš u raj

i lađe pokrećem.

07.07.2022. 00:00





Popular posts