Spomenar, 16.07.2018. Vatreni povratak u Zagreb

 

Neopisivo

Slijetanje

Šoldi, Mati Dalmacija

Vatreni let iznad Jelca

Moja Domovina

Vatreni Bus na Trgu HNK

Proboj Ekipe

O, dođi, Stvorče, Duše Svet

„Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo!”Lk 12,49 

1. SAMOPOŠTOVANJE

Neće te spasiti prsten, niti zavjeti odanosti i vjernosti; neće te spasiti zakon koji će ti odobriti ono za čime najviše čezneš, čovječe; neće te spasiti askeza sama po sebi, ili velika odanost Božjoj riječi.

Spasit će te samo vjerna osoba, osoba suprotnog spola ili osoba istog spola koja je vjerna samo tebi čitav život, koja se žrtvuje svakodnevno radi tebe, koja cijeni i poštuje Boga i sebe samu jer jedino tako može očekivati ljubav i poštovanje, vjernost i požrtvovnost od drugih ljudi.

Ako imaš odanog prijatelja od djetinjstva, od najranije dobi i mladosti pa sve do zreloga doba, uzet ćeš možda ženu, radi djece, radi obitelji, radi sigurnosti i napretka, ali ćeš svoju najiskreniju odanost ostaviti za onog prijatelja.

Ako ti, djevojko, imaš jednu dobru, najbolju prijateljicu, njoj ćeš povjeriti ono što misliš da tvoga muža ne zanima, ono do čega ti je najviše stalo u životu i ostat ćeš vjerna susretima s najboljom prijateljicom jer ne cijeniš dovoljno sebe pa ne znaš cijeniti niti pažnju i odanost svih drugih ljudi.

Ljudi nose u sebi tu želju za vjernošću.

I, kada im se dogodi da pronađu osobu koja ih cijeni više nego što bi oni sami sebe ikada procijenili, i ako to potraje dugo jer rivali uopće ne postoje u blizini, tada si našao svoj životni opći i posebni cilj.

Ali, kada se povjeriš osobi koja poštuje sve tvoje, ali sebe voli ipak malo više nego tebe; ako ta osoba ne može izdržati u vjernosti tebi ili ako naiđe na suparnike koji su svi od reda zanimljivi, takva osoba je izgubila tebe, ali osim toga nije izgubila ništa, možda je čak i dobila nešto s tim prijateljstvima. Ali ti gubiš nju, gubiš sebe, gubiš život, gubiš dušu, gubiš sve.

Tajna je u samopoštovanju kojega rijetki nose, kojega gotovo nitko ne priznaje. Da, mnogi se uzvisuju, ali to nema veze sa samopoštovanjem. Može li netko posvetiti svoj život, čitav život, nekome ili nekima, dati život, uskratiti si sebe samoga i sve svoje uspjehe, prijatelje, užitke i dobitke samo radi nekoga tko ne izgleda uopće kao netko značajan ili vrijedan žrtve?

Jer, kad čovjek čini ili govori nešto, morao bi to činiti potpuno i do kraja ili ne činiti uopće. Većina ljudi ne čini na dulje vrijeme ono što odluči da će činiti dugo, zauvijek.

To je svijest o svojem vlastitom dostojanstvu, o svojoj vrijednosti; to je svijest o svojem značaju kao što je značaj svakoga ljudskoga bića.

Reći će mnogi da ljudi ne vrijede toliko. Točno, jer njihov Stvoritelj je Onaj koji stvarno i puno više vrijedi, Vječan i Istinit, Bog.

Ali problemi nastaju za ljude koji su vjerni Bogu do kraja, jednako kao i za one koji se ne usuđuju postati odani Božji prijatelji. Bog je nevidljiv, nitko Ga ne poznaje, s Njim se ne može na kavu ili u krevet.

Čovjek koji misli da se mora odreći nečega da bi postao Bogu dobar prijatelj je čovjek koji nije svjestan svoga značaja općenito, a niti svoje vrijednosti u Gospodinu, svoje kvalitete za Boga.

Prvo moraš Boga čuti i vidjeti Mu riječi, a tek tada uviđaš kako je loše ono što ti je izgledalo dobro i važno među ljudima.

Tada i možeš naći dostojanstvene i značajne veze.

No, to se događa rijetko, zaista rijetko. Bog šalje prijatelje svim ljudima i svi ljudi mrze Božje prijatelje te se Gospodinovom prijatelju počinje priviđati da zaista ništa ne vrijedi i da je podoban samo za mržnju, a i postaje jako, jako usamljen, pa makar bio stalno i među vjernim Božjim prijateljima. Nerijetko počinje tragati za barem jednom ljudskom dušom, a da to nije neki već odavno pokojni svetac nego živa, prisutna osoba u blizini.

Tu se, naravno, radi o poremećenom samopoštovanju.

Jedan problem je u tome što danas ljudi misle da svi sve znaju o kršćanstvu.

U vremenima Prve Crkve bilo je tako rašireno službeno mnogoboštvo i nepoznavanje Isusa Krista, uskrsnuloga od mrtvih, da je Radosna vijest bila velika i sasvim, sasvim nova za ljude.

Danas nitko kao da nema strpljenja kontemplirati i vjerovati, svima je normalno da će živjeti vječno jer Bog je milosrdan i oprašta sve.

Sveti Pavao je imao mnoštvo problema sa samim sobom, a još više s nevjernicima, poganima i profanim svijetom, prepunim traženja i traganja, prepunim uzvisivanja i oholosti, pohlepe i ubojstava, robovanja, prepunim požude očiju i srca. No, Pavao je bio uvjeren da će se uskoro, vrlo brzo, na njegovu riječ i pojašnjenje, ljudi obratiti Bogu jedinome. I nije bio usamljen u tome uvjerenju, oko Pavla su bili apostoli Isusovi, sveti Petar, evanđelisti. Nije ih bilo tako mnogo kao što danas ima mnogo deklariranih kršćana, čak su i u postotku bili u manjini, ti navjestitelji božanske ljubavi, samopoštovanja svakog čovjeka u Gospodinu, uskrsnuća, dostojanstva ljudske duše, ljudskoga života.

Učenici Isusovi nisu stigli vidjeti puno grijeha nakon svoga naviještanja u velikoj vjeri, oni su činili čuda, njihova riječ je bila čudesan melem za čitavu ekumenu, za propadajući stari svijet koji nije otkrio spas niti u strogo, lijepo i demokratski uređenoj savršenoj državi, niti u umjetnosti koja se, kao i danas, počela prostituirati nakon dugih godina obijesnoga života; niti u mukotrpnim osvajačkim pohodima jer što vrijedi osvojiti neku zemlju ako je ne možeš spasiti, unaprijediti, održavati.

Učenici Kristovi nisu se stigli razočarati u sebi samima.

Jer Otac i Sin poslali su svoga Duha Svetoga na apostole, na svoju Crkvu, Duha Životvorca, Duha Branitelja, Duha ljubavi i trpljenja zbog Boga.

2. PONOVNO UNUTARNJE STVARANJE

Prema prvotnoj katehezi, Krist – mrtav, uskrsnuli i uzvišen s desne Očeve – dovršava svoje djelo dijeleći Duha apostolskoj zajednici.

„Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca Obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate.” Dj 2,32-33

Duhovi su punina Pashe.

Duhovi su cilj radi kojega je Otac poslao svoga Sina da prinese Bogu svoj život te tako otkupi sve grijehe svijeta, da Sin Božji uskrsne jer bijaše Pravednik nad pravednicima i da sjedi s desne Ocu.

Duh Sveti je Bog, Treća božanska Osoba.

Duha su poslale Prva (Otac Stvoritelj) i Druga (Sin Spasitelj i Otkupitrelj ljudi ) božanska Osoba radi svjedočanstva koje treba pronijeti do krajeva zemlje; čudo slušanja naglašava da se prva mesijanska zajednica proširuje na sve narode.

Duhovi okupljaju prvu mesijansku zajednicu i polazište su njezina poslanja.

„Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje”, govorio je Isus učenicima (usp. Dj 1,8).

Ovo su krštenje Duhom Svetim usporedili s Isusovim krštenjem, tim svečanim bogojavljenjem na početku Isusova javnog djelovanja.

Duhovi su novo stvaranje, nakon što je Muka Isusova očistila vjernike svoje i čitav svijet od zla i grijeha (ovo danas jesu samo posljedice).

Duh koji u Knjizi Postanka već lebdi nad vodama prilikom stvaranja svijeta, djeluje kao ponovno unutarnje stvaranje.

Misterij svega spasenja ljudi i svijeta otkriva se u Duhu Svetome.

Dar Duha Crkvi jest konačan, s Njim počinje Crkva koja slavi na Duhove svoj rođendan i koja u svom hodu u susret Gospodinu od Boga Oca i Sina stalno prima Duha koji je okuplja (mada i nevidljivo) u vjeri i ljubavi, posvećuje je i šalje ju na očigledno tešku, ali slatku misiju.

Djela apostolska – to Evanđelje Duha Svetoga - otkrivaju neprekidnu aktualnost ovoga dara, karizme u najvišem smislu riječi, i po ulozi Duha u ravnanju i misijskoj djelatnosti Crkve, i po Njegovim vidljivim očitovanjima.

Darivanje Duha daje obilježje posljednjem vremenu, razdoblju koje počinje sa Uzašašćem, a doživjet će svoje dovršenje na posljednji dan, kad se vrati Gospodin Isus. (usp. Dufour, str 230). 22.05.2022. 15:40

3. VATRA U SRCU

Kršćanska Crkva živi od ognja koji je zapalio svijet zahvaljujući Kristovoj žrtvi.

Ta je vatra gorjela u srcu putnika u Emaus dok su slušali riječi Uskrsloga.

Ona je sišla na učenike sabrane na dan Duhova.

Taj oganj s neba nije oganj suda, već teofanijska vatra koja dopunjuje krštenje ognjem i Duhom; oganj sada znamenuje Duha; premda nije rečeno da je taj Duh ljubav sama, izvještaj o Duhovima pokazuje kako je Njegova zadaća preobraziti one koji imaju pronijeti kroz sve narode jedan i isti govor: govor Duha.

Stoga je život ljubavi nebeske, kršćanski život, u znaku bogoštovnog ognja koji sažiže paljenicu naših života u kultu koji je Jednome jedincatome Bogu ugodan.

Prenoseći Božju ljubomoru na kultnu posvetu svakog životnog trenutka, ta vatra ostaje vatrom kojom se izgara do kraja.

A za one koji su primili oganj Duha udaljenost između čovjeka i Boga prevladao je sam Bog kad se posve pounutrio u čovjeku; možda je to smisao one zagonetne riječi: vjerni postajemo kad smo „vatrom zasoljeni”, solju suda i solju Duha (Mk 9,49 sl.) i prema onoj riječi koju Origen pripisuje Isusu: Tko je blizu mene, blizu je vatre; tko je od mene daleko, daleko je od Kraljevstva. (Dufour, str.772). 22.05.2022. 16:31

Kalvarija je mjesto savršene ljubavi, ali način na koji se to očituje znači odlučnu kušnju: prijatelji doista napuštaju Raspetoga:

to je zato što prianjanje uz Božju ljubav nije stvar fizičkog susreta, niti ljudskog zaključivanja što nazivamo poznavanjem po tijelu, po ljudskoj puti;

stoga je potreban dar Duha koji u čovjeku stvara novo srce.

Izlivši se na Duhove, kako je Krist bio obećao, Duh je od tada prisutan u svijetu po Crkvi i uči ljude ono što im je Krist rekao, omogućujući im da to shvate iznutra, pravom religioznom spoznajom; bili svjedoci Isusova zemaljskog života ili ne bili, ljudi su tu ravnopravni, bez razlike vremena ili rase.

Svakom je čovjeku potreban Duh da može reći „Oče” i slaviti Krista.

Tako se u nama širi ljubav koja nama ovladava, ljubav koja nas pripravlja na susret s konačnom ljubavlju u kojoj „ću savršeno spoznati kao što sam spoznat” (1 Kor 13,12).

(usp. Dufour, str. 503/4)

Dajući Sina, Bog otkriva da se On sam daruje u ljubavi.

veza : DUH MUDROSTI

veza : RIJEČ I DUH

veza: SPAS ZA POSLJEDNJIH VREMENA

veza: PASHA

 

Spas od mreže idola

 

Okružena važnim predmetima,

omeđena dragocjenostima,

potrebom za spasom što je duša ima,

dozivam Te, Bože, među ljudima

koji prisutni su ljubavnome dahu

da me duhom svojim bude,

da ne poklanjam se općem krahu

pogleda mi koji naokolo blude.

Rekli bismo, nema jakih ovisnosti,

ali križ je vezanosti ovdje težak;

mnoge kušnje u svojoj su povijesnosti

kao nepoderiva i čvrsta mreža

koja stvara ožiljke i kožu stalno žulja.

Stoga, ako je i stih mi neprikladan,

iz njeg barem žeđ za Tobom kulja,

mada sigurno mi nije uvijek skladan.

Jer, na kraju, Kriste, Ti se uvijek odazoveš,

pomažeš mi užad mreže raspršiti,

daješ izraze i stihove mi neke nove

da ih mogu nekako i dovršiti.

I kad gubim u svom tijelu snagu,

kada pogledi me raznovrsni peku,

i kad volja mi još postoji u tragu,

Isuse, Ti donosiš mi svoju milost meku,

postepeno, neosjetno, kao sitnu kišu;

Ti mi šalješ Duha, kao snijeg se tihi sipa,

pretvaraš mi napore u silu višu,

iznad svih idola ili praznoga kipa.

20.05.2022. 01:16

Noći gorke

 

Pred svitanje Te slušam

i ne čujem glazbu svijeta

da Te sad upija ova duša

koja prati ptiće putem leta.

Oni kao lišće lako poniru,

ali podižu se u bijele visine

da bi svi u tome zračnom viru

zatekli Te, gladni, sred nizine.

Zrnje daješ, hraniš ih na vrijeme,

nalaze Te kao visinsku ljepotu,

kao stablo koje daje sjeme,

kao nadglednika svom životu.

Kada dođe onaj sretan čas,

javit će se čitavome jatu

i od predatora naći spas,

i na drugom, i na trećem katu.

Vrana već je davno zagraktala,

kos je zapjevao u daljini;

glad probudila je velika i mala,

a ja bdijem u manjini

već od crne noći kasne.

Istom si mi hrane ponudio,

svoje riječi, logične i jasne,

Duhom svojim si me probudio

na naš razgovor do neba tiha.

Već u snu darežljiv si za mene,

mada doživljaj mi nije radi stiha,

ali vidjeh one slatke, blage sjene.

Sada trnem glazbu, jutro rano, svježe,

sjećam se i radosti, i grča.

Ne želim da noćne molitve mi bježe

jer na ulazu si moga srca.

Dan je osvanuo i nebo se bijeli,

o, ti, noći crna, hladna kao led,

u tvom krilu smo se sreli

da mi slatka budeš kao med,

da ti gorke donesem blizine.

Kriste, moj Ti otvoren je prag,

sad me nosi u te bjelkaste visine

gdje je Marija i puk Tvoj drag.

19.05.2022. 05:25

Pogubljenje sumnje

 

Susret pred kojim pada

moje srce i čitav svijet;

u kojem se ostvaruje nada,

tako krhka kao malen cvijet.

Kajanje zbog svega i pogubljenje sumnje,

svih onih nevjernih, beživotnih dana,

i svake suhe rasprave umne;

ostvarenje molitve „Hosana!”.

Tebe žeđa duša ova, tako izgubljena

u toj potrazi za ljubavlju vjernom.

Pokaži se, dođi, Ti, Dušo izljubljena,

sastani se s dušom smjernom.

O, kako je luda svjetovna duša bez vjere

kada ne uči o dubinama smrti svoje,

kada misli da je velika i bez mjere,

kada se sprda s riječima ljubavi Tvoje!

Kao bezumna ću zastati pred Tobom,

prepuna iznenađenja tihe skromnosti praha.

Već sada si me načinio svojim robom;

znam, Isuse, da ću ostati kao bez daha.

18.05.2022. 21:37

Izabrani

 

„Vi ste već očišćeni
po riječi koju sam vam zborio”, Iv 15,3

Nekada je obrezanje novorođenih dječaka bilo jamčevina pred Gospodinom Bogom: na taj način ljudi su izabranog naroda Božjega bili dužni potvrditi svoju vjernost Gospodinu svome, ali Bogu je to bio znak po kojemu, među svim ljudima, prepoznaje pripadnike svoje obitelji, a to je značilo da su te obitelji i taj narod koji se obrezuje zbog svoje vjere pod posebnom skrbi Božjom, zaštićeni od svojih neprijatelja, odabrani za milosrđe Božje kako bi pokazali svim narodima da je dobro i spasonosno vjerovati da je jedan jedini Bog uvijek prisutan među ljudima, da čuje njihove vapaje u nevoljama i da im blagoslivlja svako dobro djelo.

Narod se Božji obrezivao, ali su pripadnici toga naroda često bili nevjerni i malovjerni.

Tada protumači Bog ljudima:

„Reci zato domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Što činim, ne činim radi vas, dome Izraelov, nego radi svetoga imena svojega, koje vi oskvrnuste među narodima u koje dođoste. 23 Ja ću posvetiti ime svoje veliko koje vi oskvrnuste posred narodâ u koje dođoste! I znat će narodi da sam ja Jahve’ – riječ je Jahve Gospoda – ‘kad na vama, njima naočigled, pokažem svetost svoju. 24 Tada ću vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, natrag vas dovesti u vašu zemlju. 25 Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. 26 Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. 27 Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe. 28 I nastanit ćete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog. 29 Izbavit ću vas od svih vaših nečistoća i dozvat ću žito i umnožiti ga, i nikad vas više neću izvrgnuti gladi. 30 Umnožit ću plod drveća i rod njiva da ne podnosite više zbog gladi sramotu među narodima. 31 I tada ćete se spomenuti zlih putova i nedjela svojih, i sami ćete sebe omrznuti zbog bezakonja i gadosti svojih. 32 A što činim, znajte dobro, ne činim radi vas’ – riječ je Jahve Gospoda! ‘Postidite se i posramite zbog putova svojih, dome Izraelov!’” Ez 36,22-32

Ljudi su grešnici. Ljudsko srce nikad zadovoljno nije.

Gospodina Boga puno više su se bojali neprijatelji Božjega naroda nego sami oni koji su bili izabrani kao privilegirana Božja svojina, Božja djeca.

Zar nije danas isto?

Imaš li neprijatelje zbog svojega kršćanstva, zbog svoje vjere po kojoj dozivaš sve ljude da se obrate Bogu i po kojoj ispovijedaš da je Isus Krist tvoj Gospodin, bit ćeš progonjen od mnogih nevjernika.

Tko nije bio obrezan, taj se nazivao poganinom.

Ali ne nađe se nitko čija vjera u Boga i obrezanje zbog Gospodina bijaše tako učinkovito da bi se Bogu obratili svi narodi svijeta.

Stoga Bog pošalje ljudima svoga Sina Jedinca da se po Njemu spase oni koji Mu vjeruju, da se oslobode od svojih grijeha i slabosti ljudskih, da se odhrvaju svojoj nevjeri i pesimizmu, oholosti i pohlepi, orgijama požude očiju i srca te da vide i dožive vječni život u kraljevstvu nebeskom.

Da im srca budu čista, blažena, sretna, zadovoljna.

Gospodin Isus je mnogo pripovijedao o kraljevstvu nebeskom svima, vjerskim vođama koji u Njemu ne prepoznadoše Božjega Sina, siromasima koji su u Kristu vidjeli i čuli Boga živoga. Isusa su progonili neprijatelji Njegove svetosti, grešnici koji ne prihvaćaju činjenicu da ih je Bog stvorio te da zbog toga samo Božja volja može dovesti ljude u raj, a ne ljudski napori. Jer, nitko ne može ljubiti ljude kao što ih ljubi, štiti i čuva Gospodin. Nitko nije veći humanist od Isusa Krista i Njegovih učenika.

Gospodin Bog, Isusov Otac svemogući predvidio je od početka dati svoga Sina kao Žrtvu pomirnicu za grijehe ljudi od postanka svijeta. On pripremi svoju izgubljenu djecu na svoj silazak među ljude i najavi rođenje istinske vjere i povjerenja u Kristovu riječ i žrtvu.

Gotovo svi ljudi znaju da je čovječanstvo razapelo Krista na križ, da je Krist umro na križu u mukama. Ali mnogi ne znaju da je u smrti svojoj zašao u Podzemlje, nad pakao, i one koji su snivali snom pravednika probudio na život. Mnogi ne znaju da je treći dan uskrsnuo od mrtvih, mnogi to ne znaju. Nakon što se pokazao svojim apostolima i svojim sljedbenicima i nakon što im je još govorio o kraljevstvu nebeskom, o tome kako je od svojih učenika načinio svoju kršćansku Crkvu u kojoj je ustanovio sedam sakramenata, pripremao ih na vječni život, nakon što je uzašao na nebesa pred njihovim očima, Krist je od Boga Oca poslao Duha svoga na istu tu svoju Prvu Crkvu. Duh Sveti je Branitelj učenika Kristovih, On uvodi kršćane u svu istinu, uvodi ih svakoga pojedinačno, ali nadasve im priopćava svoju volju kao svome jedinom i jedinstvenom narodu na zemlji.

Ništa ne vrijedi ono obrezanje koje su mnogi pripadnici Božjega naroda opovrgli i iznevjerili.

Sada vrijedi samo vjera u Kristovu riječ, čak toliko da učenici Isusa dozivaju kao Riječ Božju.

Gospodin Isus je protumačio učenicima:

„Vi ste već očišćeni
po riječi koju sam vam zborio”, Iv 15,3

„Ja sam trs,
vi loze.
Tko ostaje u meni i ja u njemu,
taj donosi mnogo roda.
Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.” Iv 15,5

Slobodno možemo reći da je Riječ ona jedna i jedinstvena Žrtva pomirnica za naše grijehe kojom se Gospodin Bog, uz suradnju svoje obitelji na zemlji, umilostivio prema svim narodima za sve vijeke vjekova. 18.05.2022. 08:36

„U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga
i Riječ bijaše Bog.
2 Ona bijaše u početku u Boga.
3 Sve postade po njoj
i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade
4 u njoj bijaše život
i život bijaše ljudima svjetlo;
5 i svjetlo u tami svijetli
i tama ga ne obuze.

9 Svjetlo istinsko
koje prosvjetljuje svakog čovjeka
dođe na svijet;
10 bijaše na svijetu
i svijet po njemu posta
i svijet ga ne upozna.
11 K svojima dođe
i njegovi ga ne primiše.
12 A onima koji ga primiše
podade moć
da postanu djeca Božja...

onima koji vjeruju u njegovo ime,
13 koji su rođeni
ne od krvi,
ni od volje tjelesne,
ni od volje muževlje,
nego – od Boga.”

Iv 1,1-5. 9-13

Živa voda

Srce mi ispuni kao voda živa

koja s neba pada za sve nas.

Duši daj da u Tebi zapliva,

da Ti čuje svog spasenja glas.

Predajem Ti duh i djela,

dajem sve što uzeti si voljan,

Gospodine od mog života cijela,

samo Ti me rodiš da sam bolja,

da sam čovjek od slobode

i da činim sve to što se mora,

da Ti duša moja pjeva ode,

da Ti molim odgovora.

Pogledaj me, smiluj se meni,

mada znam Ti za prisutnost,

da Te pronađem u sivoj sjeni,

da probudiš moju ćutnost.

Putevi su strmiji i teži

koje krčiš u mom danu lako.

Moje srce tu je, a da ipak bježi

jer ne otvara se samo tako.

Ne volim praznine

kojima je duša ispunjena.

Da joj uvijek svjetlo sine,

to je tajna želja njena.

Bez Tebe bi, Kriste, kvarila

sve što svom divotom stvoriš;

samo grijehe bih podarila.

Daj da čujem što mi zboriš:

zatvori se sad u sobu,

tamo se pomoli i otvori

da ne živiš u tom grobu,

da mi duša tvoja gori,

da te grije oganj Duha

što je samo za te u nutrini.

Ne slušaj na pola uha,

ja sam, dušo, u tvojoj dubini.

17.05.2022. 19:47