Mjesec je nestao,
ptice zacvrkutale,
a dan svitati stao,
tmine se progutale.
Radost je duboka,
znak je od Boga,
procjena od oka
za lutanja mnoga.
Što je tiša,
to je sigurnija,
činjenica viša
koja proklija.
Cvrkutanje caruje
plavetnilom jutra
koje mi daruje
radost za sutra,
snagu za novo,
prirodo bajna
i svitanje ovo.
Radost je tajna,
istinom zrači
unutar duše.
To sve mi znači,
tu grijesi se ruše,
nema im mjesta
jer svu me zauzela
kraljevska cesta
što svijetla je cijela.
Hvala Ti, Bože,
za polog vjere.
Iskre se množe
što se ne mjere.
Hvala Ti, Oče
za Kralja i Sina,
vjetrovi moče
suzu s visina.
Kožu mi hladi,
grije do srca,
život mi gradi,
oslobađa grča.
Jača mi dah,
kisika puna,
poništava prah
svježine kruna
u naletu vjetra.
Na hladnoj rosi
daje mi svjetla,
oblake raznosi,
Kriste u nutrini,
zbog ljubavi moje;
radost u dubini
zbog milosti Tvoje.
17.05.2022. 05:38