Ime sveto

 

Srce koje sluša Boga,

najsretnije na bjelini,

ljubi kao nekog svoga

tko je stao u mrklini.

Dozivam Te istim stilom,

uvijek bijasmo mi jedan trag

što sad plovi nam po nebu milom,

što je srcima nam tako drag.

Pozivaš me službenicom svojom,

u mom uhu, Kriste, Riječi, odjekuješ.

Vjeru, djela, govor istom bojom,

poput Repatice, od mene očekuješ.

Živim za taj čas u Tebi,

za to doba uskrsnuća naših lica.

Makar ljubim, spoznala Te ne bih

da Ti nisi kao Duha golubica.

Ime sveto pliva mi u grudima,

vlada razumom i slutnjom

još od kada sreli smo se na tim sprudima

gdje smo jednom prozvali se šutnjom.

05.03.2022. 21:23

Ista količina, veća množina

 

Ti, najdraža mi ljubavi od meda

što se košnicama uzaludno išće

jer prohujala su ta vremena reda,

jer je drugo sjeme, nije isto lišće;

jedina mi svijetla zrako

što se tminama zrcali

kad je tijelo slabo, a srce je jako,

položit ću jedan račun mali.

Dužna sam ti neke molitve za sreću

jer mi nismo zbog toga se sreli,

jer vojnici uvijek u pohode kreću,

umirući napuštaju mrzak život cijeli.

Dužna sam ti mjesto žrtve bezbroj poljubaca

jer se traži igara i krvi,

i na tenkove se baca mnogo cvijeća i rubaca;

zemlja ledena je, svijet se mrvi.

Ipak, ništa dužni ne možemo biti

jer smo blagovali Krista

koji nas je poželio takve poroditi

da smo uvijek Crkva ista.

Umire u meni na tom križu svome,

križu našem što ga pokora donese

da bismo i poživjeli uskrsnuću tome

kad se duša milošću istrese,

kad se okovi raskinu

i kada se gladuje zbog posta,

kad se žeđa vinu

i kada se pomazuje gosta.

Ostani mi ljubav moja radi mene,

radi sebe, svetih, radi molitve ustrajnosti

što se postojano vrti poput sjene

koja postoji zauvijek u toj tajnosti.

Možda sada moram se ispričati

jer mi ljubavna balada ni sebi ne sliči.

Nisam željela se isticati,

duša mi se samo Istinitim diči,

i u misli, i u slutnji, propustu i djelu.

Znaj da ostajem u Riječi,

da sam pratila Ljepotu cijelu;

takvo stanje nikad se ne priječi.

Još za dana uvijek u tom križu se ogledam,

ali sve je manje mrtvila, a više života.

Što sam bliže želji da se predam,

to mi lakše šapuće ta božanska divota.

Znaš li da me davno izabrao,

još se dobro sjećam toga.

Mene oduzeo i sa mnom je sabrao

vjeru što se množi radi svoga Boga.

05.03.2022. 00:29

Moram reći

 

Moram reći, zbog imena svoga,

ta mnoga priznanja istinita

što se odnose na ljude i na Boga

i što glasa nemaju stjenovita.

Moram reći, radi sebe i ta glasa

što ga svatko u dubini nosi

kao savjest koja dovodi do spasa,

kao mračnu jamu što je nebo rosi.

Moram zapjevati Bogu slavu

jer Ga neće svatko, mnoge tu su lude;

jer On jedini ti stvara živu glavu,

ali nije Mu svejedno kada grijeh se zbude.

Za rođenje i taj život vremeniti

nitko pitao te nikad nije

da li želiš zemlju sjemeniti,

hoćeš li se roditi što prije;

ali sad te Sudac milosrdni pita kao jeka:

da li želiš vječan život izabrati za se

ili smrti ćeš se klanjati do kraja vijeka

što je kratak, težak i ne zna za spase?

Nema takve pravde koja će te poslušati

kad o sebi misliš da si vrijedan.

Kad bi barem vjerovao, kad bi htio pokušati,

vidio bi grijeh si jadan i svoj život bijedan.

Oko vidjelo ti nikad nije, niti uho sluša

sve te radosti i čuda što ih Bog priredi

da bi vječna ostala ta tvoja duša

koja uči ljubiti Ga u najvećoj bijedi.

Moram reći, zbog Imena slavna,

kakve radosti su, mir i obilje divota

što u Kristu stoje i nema im ravna.

Jedini je Bog taj Stvoritelj ti vječnoga života.

04.03.2022. 16:37

Žetva suza

I pri snivanjima, na Te duša pazi,

i pri neredima, uvijek Te se sjeti

u tom Zakonu što ga dušman gazi,

u tom Svitku kojim zemlja prijeti.

Za njih pepeljenje moje započelo,

kostrijet mi i tako duša uvijek prti.

Ovo, što se krvlju ovdje zapodjelo,

kao da je dar života, žetva smrti.

Tako uzak štap to sada podijeli

na dva različita ljudska stanja.

Roblje sije suze, a život su požnjeli

da bi istinita bila svaka naša sanja.

Zloduh priliku sad svaku čeka

da se okoristi i povuče mnoštvo

gdje je predaleko bistra rijeka,

Tvoje čovještvo i Tvoje boštvo,

ali od Tebe se, Kriste, sakrit nikad neće.

Praštanje mu Tvoje nije stiglo do ta uma

jer bi proplakao sav od lude sreće

i svim dušama bi služio bez ijednog šuma.

I dok pokajnici poslužuju anđeoske zborove,

sanjam Tebe, sjećam Te se, te Tvoje ljepote

što je izbacila lovore i donijela borove,

masline i palme, sve za nadu i za sve živote,

posebice one što su neutralni sada;

a kad treba nekog porobiti, oružjem svi zveče.

Ti i ja, naša vjera, naša ljubav, naša nada

jači su od svega, i od suze koja peče.

03.03.2022. 09:31

 

Psalam 147 Božja moć i dobrota

 

Hvalospjev Svemogućemu

Aleluja!
Hvalite Gospodina jer je dobar,
pjevajte Bogu našem jer je sladak;
svake hvale on je dostojan!

2 Gospodin gradi Jeruzalem,
sabire raspršene Izraelce.
3 On liječi one koji su srca skršena
i povija rane njihove.
4 On određuje broj zvijezdâ,
svaku njezinim imenom naziva.

5 Velik je naš Gospodin i svesilan,
nema mjere mudrosti njegovoj.
6 Gospodin pridiže ponizne,
zlotvore do zemlje snizuje.

7 Pjevajte Gospodinu pjesmu zahvalnu,
svirajte na citari Bogu našem!

8 Oblacima on prekriva nebesa
i zemlji kišu sprema;
daje da po bregovima raste trava
i bilje na službu čovjeku.
9 On stoci hranu daje
i mladim gavranima kada grakću.

0 Za konjsku snagu on ne mari
nit’ mu se mile bedra čovječja.
11 Mili su Gospodinu oni koji se njega boje,
koji se uzdaju u dobrotu njegovu.

12 Slavi Gospodina, Jeruzaleme,
hvali Boga svoga, Sione!

13 On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove.
14 On dade mir granicama tvojim,
pšenicom te hrani najboljom.

15 Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.
16 Kao vunu snijeg razbacuje,
prosipa mraz poput pepela.

17 On sipa grad kao zalogaje,
voda mrzne od njegove studeni.
18 Riječ svoju pošalje i vode se tope;
dunu vjetrom i vode otječu.

19 Riječ svoju on objavi Jakovu,
odluke svoje i zakone Izraelu.
20 Ne učini tako nijednom narodu:
nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Psalam 143 Ponizna molitva u nevolji

Psalam.
Davidov. 

Gospodine Bože, slušaj moju molitvu,
u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima,
u pravednosti me svojoj usliši!
2 Ne idi na sud sa slugom svojim,
jer nitko živ nije pravedan pred tobom!

3 Dušmanin mi dušu progoni,
o zemlju pritisnu život moj;
u tmine me baci da stanujem
kao oni koji su davno umrli.
4 Duh moj već zamire u meni,
srce mi trne u grudima.

5 Spominjem se dana minulih,
mislim o svim djelima tvojim,
o djelima ruku tvojih razmišljam.
6 Ruke svoje za tobom pružam,
duša moja k’o suha zemlja za tobom žeđa.

7 Usliši me brzo, o Bože,
dah moj već je na izmaku!
Lica svojeg preda mnom ne skrivaj,
da ne postanem kao oni koji u grob silaze!

8 Objavi mi jutrom dobrotu svoju
jer se uzdam u tebe.
Put mi kaži kojim ću krenuti
jer k tebi dušu uzdižem.

9 Izbavi me, Gospodine, od mojih dušmana,
tebi ja se utječem.
10 Nauči me da vršim volju tvoju
jer ti si Bog moj.
Duh tvoj dobri
nek’ me po ravnu putu vodi!

11 Zbog imena svog, Gospodine, poživi me,
zbog svoje pravednosti dušu mi izvedi iz tjeskobe!
12 Po svojoj dobroti satri moje dušmane,
uništi sve moje tlačitelje,
jer ja sam sluga tvoj!

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

 

Psalam 57 Jutarnja molitva u nevolji

»Usred lavova«

Zborovođi. Po napjevu »Ne pogubi!«
Davidov. Miktam. Kad je ispred Šaula pobjegao u pećinu.

2 Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni
jer mi se duša utječe tebi!
U sjenu tvojih krila zaklanjam se
dok pogibao ne mine.

3 Vapijem Bogu višnjemu,
Bogu koji mi čini dobro.
4 Nek’ pošalje s nebesa i spasi me,
nek’ postidi one što me progone:
neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost!

5 Ležim usred lavova
koji proždiru ljudske sinove.
Zubi su im koplja i strijele,
a jezik im mač je naoštren.

6 Uzvisi se, Bože, nad nebesa,
slava tvoja nek’ je nad svom zemljom!
7 Mrežu namjestiše stopama mojim,
stisnuše dušu moju;
iskopaše preda mnom jamu:
sami nek’ u nju padnu!

8 Postojano je srce moje, Bože,
postojano je srce moje;
pjevat ću i svirati.

9 Probudi se, dušo moja!
Probudi se, harfo i citaro!
Probudit ću zoru jutarnju.

10 Hvalit ću te, Gospode, među narodima,
među pucima pjevat ću tebi:
11 jer do neba je dobrota tvoja,
do oblaka vjernost tvoja.
12 Uzvisi se, Bože, nad nebesa,
slava tvoja nek’ je nad svom zemljom!

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.