Poštivanje
ljudske osobe
Svatko
mora smatrati svoga bližnjega, ne izuzevši nikoga, kao „drugoga
samog sebe” u prvom redu vodeći brigu o njegovu životu i o
sredstvima koja su mu potrebna za dostojan život, da ne nasljeduje
onog bogataša koji nije vodio nikakve brige o siromašnom Lazaru.
U
našim danima posebice postoji hitna i neodložna obaveza da budemo
bližnji baš svakom čovjeku i da mu, kad se s njim sretnemo,
djelotvorno pomognemo: starcu od svih napuštenu, stranom radniku
nepravedno prezrenu, izbjeglici, djetetu iz nezakonite veze koje
nezasluženo trpi zbog grijeha koji nije njegov, gladnome koji se
poziva na našu savjest podsjećajući nas na Gospodinovu riječ:
„Meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje
braće” (Mt 25,40).
Povrh
toga sve što se protivi samom životu, kao što je ubojstvo bilo
koje vrste, genocidi, pobačaji, eutanazija pa i svojevoljno
samoubojstvo; sve što povređuje integritet ljudske osobe, kao što
su sakaćenja, tjelesna i moralna mučenja, psihološke prisile; sve
što vrijeđa ljudsko dostojanstvo, kao što su neljudski uvjeti
života, proizvoljna hapšenja, deportacije, ropstvo, prostitucija,
trgovina bijelim robljem i mladeži; zatim nedostojni uvjeti rada,
gdje se s radnikom ne postupa kao sa slobodnim i odgovornim osobama,
nego kao s prostim sredstvima zarade: svi ti i slični postupci
zacijelo su sramotni sami po sebi, i dok truju ljudsku civilizaciju
više kaljaju više kaljaju one koji tako postupaju nego one koji
nepravdu trpe, i u proturječju su sa Stvoriteljevom čašću. GS II,
27
Poštivanje
i ljubav prema protivnicima
Poštivanje
i ljubav moraju se protegnuti i na one koji drugačije od nas misle i
rade u društvenim, političkim ili vjerskim pitanjima. Jer, sa što
više čovječnosti i ljubavi prodremo u njihov način mišljenja,
lakše ćemo moći s njima zapodjenuti dijalog.
Naravno,
ta ljubav i dobrohotnost nipošto nas ne smiju učiniti ravnodušnima
prema istini i dobru. Štoviše, samo ljubav potiče Kristove učenike
da svim ljudima navješćuju spasonosnu istinu. Ali treba razlikovati
zabludu, koja se uvijek mora zabaciti, od zabludjeloga, koji uvijek
zadržava osobno dostojanstvo, pa i kad je opterećen lažnim i manje
točnim religioznim shvaćanjem. Bog je jedini sudac i ispitivač
srdaca. Stoga nam zabranjuje da sudimo o ma čijoj unutarnjoj
krivnji.
Kristova
nauka traži da oprostimo i uvrede, a zapovijed ljubavi proteže i na
neprijatelje, jer zapovijed Novoga zakona glasi: „Čuli ste da je
rečeno: Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone
i kleveću” (Mt 5, 43-44). GS II,28
Bitna
jednakost svih ljudi i socijalna pravda
Budući
da su svi ljudi, oduhovljeni razumnom dušom i stvoreni na sliku
Božju, iste naravi i istog porijekla, i jer svi, od Krista
otkupljeni, imaju isti poziv i isto božansko određenje, treba da im
se sve više i više priznaje temeljna jednakost sviju.
Nisu,
istina, svi ljudi jednaki po fizičkoj sposobnosti i po različitim
umnim i moralnim moćima. No, svaka diskriminacija u temeljnim
pravima osobe na društvenom ili kulturnom polju, ili zbog spola,
rase, boje kože, društvenog položaja, jezika ili religije mora se
prevladati i ukloniti jer se protivi Božjoj nakani. Treba uistinu
požaliti što još uvijek ta temeljna prava osobe nisu posvuda
osigurana, kao što je naprimjer slučaj kad se ženi niječe da
slobodno izabere muža, da prihvati određeni životni stalež ili da
ima pristup jednakom odgoju i kulturi koja se priznaje mužu. Povrh
toga, iako su među ljudima opravdane različitosti, jednako
dostojanstvo osoba zahtijeva da se stvore čovječniji i praktičniji
uvjeti za život. Prevelike naime ekonomske i društvene nejednakosti
među članovima ili narodima jedne te iste ljudske obitelji
izazivaju sablazan i protive se socijalnoj pravdi, pravičnosti i
dostojanstvu ljudske osobe, kao i društvenom i međunarodnom miru.
Privatne
i javne ljudske ustanove neka nastoje služiti čovječjem
dostojanstvu i svrsi. Neka se i odlučno bore protiv svakog oblika
društvenog i političkog zasužnjivanja te osiguraju temeljna
ljudska prava pod bilo kojim političkim režimom. Isto je tako nužno
da se te ustanove pomalo usklade s duhovnim vrijednostima, koje su
najviše od svih, pa premda je koji put potrebno mnogo vremena da
dođu do željenog cilja. GS II, 29
»Čuli
ste da je rečeno: Ljubi
svoga bližnjega, a
mrzi neprijatelja. 44 A ja vam kažem: Ljubite
neprijatelje, molite za one koji vas progone 45 da budete
sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo
izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i
nepravednicima. 46 Jer ako ljubite one koji vas ljube,
kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? 47 I
ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne
čine i pogani?«
48 »Budite dakle savršeni kao
što je savršen Otac vaš nebeski!«
Mt
5, 43-48