Mladost umire,
mladost hlapi,
puteve utire;
krhke lapi.
Mladost odlazi,
njoj se sudi,
a živjeti traži
gdje su ljudi.
Djeca neželjena,
očajni mladi,
nestaju kao sjena,
a Gospodin gradi
vrtove za njih.
Sjede i putuju,
i ne znaju stih
starica što luduju.
19.02.2022. 07:22
Isusov pojam o istini nalik je čovjeku na neku vrstu ludosti, nerazumljiv mu je, nije ga bez vjere i molitve moguće pojmiti, ni zamisliti, ni izreći, a po tome niti djelovati u svijetu.
Kažu da Isus govori kao Onaj koji ima vlast.
Ali, što govori Isus? Govori o Zakonu, o tome kako On sam ispunjava Zakon, a također se povlači često na molitvu. Podlaže svoju volju Bogu Ocu, vjeruje Mu sve, štoviše, Isus uopće sam od sebe ne govori niti jednu riječ.
Pojam o samom Zakonu se uopće ljudima ne podudara s Isusovim govorima.
Isusov Duh je, dakle, Onaj tko govori jer ima vlast. Duh je Sveti izvor Zakona i zakonitosti, a to je stoga što je posluh Zakonu, čak doslovno poštivanje Zakona, vježba za čovjeka i njegovo čovještvo.
Što je čovjeku potrebna vježba, zar ne može reći: „Dođi, Duše Sveti” u svojoj vjeri, zazivati pomoć Duha koji je izvor vlasti i vlast sama?
Da, čovjek to može, ali ako nije čuo Zakon i nema vjere s kojom mu je poslušan, silazak i spuštanje Duha Sveta može čovjeku biti na štetu. Jer Duh Sveti je Duh slobode i oslobođenja od grijeha i nerazumijevanja istine, nije to duh liberalizma po našoj volji.
Tražiti je potrebno volju Boga. A to je posluh Zakonu. Zakon bez Duha, jer je zbog Duha, jest traženje grešaka, optuživanje i osuda, pad u grijehe, označavanje grijeha i doslovno nastojanje da se samo svojom voljom i samo svojim silama čovjek grijehu odupire. No, to je čovjeku i njegovom čovještvu nemoguće.
Potrebna je istinska, iskrena vjera i djela su vjere potrebna za zazive i molitve. Tko ne vjeruje Objavi koja dolazi od Boga u obliku Deset zapovijedi po Mojsiju, u obliku i sadržaju Isusovih dviju Zapovijedi ljubavi i u obliku zapovijedi Crkve, ne može činiti djela vjere, ne može moliti Boga. Ako ne vjeruje to sve, čovjek Boga Svevišnjega predstavlja kao običnoga i grešnog čovjeka, čini Boga lašcem u kojega se jednostavno ne može vjerovati, kojemu se čovjek ne može predati i kojega ne može uspješno moliti. 18.02.2022. 23:39
Isus ispunjava Zakon i moli.
Tako se preobražava u Milosti gdje je u zajedništvu s predstavnikom Zakona, Mojsijem, i s velikim prorokom među prorocima, Ilijom. Proroci su predstavnici Zakona, ali, osim toga, nadahnuti Duhom Boga koji je objavio Zakon izabranom narodu, izabranim apostolima i svima nama.
Isusovo preobraženje u molitvi je za Petra, Jakova i Ivana prava škola blaženstva.
Blagoslovljen bio, Isuse, Otac naš na nebesima i blagoslovljeno presveto ime Tvoje.
Blagoslovljena predragocjena Krv Tvoja, blagoslovljeno premilosrdno srce Tvoje.
Blagoslovljen si Ti u Presvetom Oltarskom Sakramentu!
I bili s Tobom uvijek blagoslovljeni Duh Tvoj Sveti, Utješitelj i Blažena Djevica Marija, njezino bezgrešno začeće i slavno uznesenje.
Blagoslovljeno ime Marije, Djevice i Majke!
Blagoslovljen sveti Josip, njezin prečisti zaručnik.
Blagoslovljen si, Gospodine Bože, u svojim svetima i anđelima!
Noćas je mjesec konačno pao,
poput ratnika strašna i uporna.
A puno je svjetla tamnici dao
što nije dočekala ta svjetla zorna.
Gledam u tamu, ali vidim jasno
jer nema tog bljeska što vid mi para.
Odajem počast, i ni malo prekasno;
pod ovim istim krovom nestalo žara
s kojim se mjesec borio slavno.
Zapravo ne znam što želim sad reći,
moje usne već pjevaju ljepoti odavno.
Večeras je muk što se otkriva sreći,
večeras je vani tama što ne traži pomoć.
Žar se primirio kao prah ispod pepela
u nekoj duši koja bdije u ponoć
jer je od mjeseca nekako strepjela.
Sprovoda nema, niti suza, odletio stvor
tamo gdje rijetko dostigne sunca zraka,
spržio krila ili se sklonio pod visoki bor.
Sad tornjevi svijetle sa svoja dva kraka.
Slavim Te, Bože koji stvori to sve,
i tugu, i radost, i iznutra plam.
Ta lagana žalost brzo uminut će;
od mjeseca ipak je ostao pram.
A bio je borac na oblačnom svodu,
ogromna kugla što nije se dala
ni svitanju, ni zapadu, ni svome rodu.
Pjesma ga opjevati nije ni znala.
18.02.2022. 19:51
Iščekivanje je kao snažna čest
kojom otvara se čovjekova duša.
Njezin cilj u sebi Radosna je vijest
koja ljude zove, ljubi ih i kuša.
Čekanje je nada, od sveg veća,
neprekidno tinja u okružju tame
kao kakva malena na stalku svijeća
koja uzmogla bi živjeti od duše same.
Pouzdanje ovu nadu kao sjenka prati,
vjera, povjerenje koje rađa čast
jer je to vrhunac što ne krati
konopce što mogu kao zmija past
kada ih ne drži ljubav Boga Trsa
kao što se za Njeg drži loza.
Kad nebeska krepost sva nastani neka prsa,
tad u Isusovoj milosti klanjanje je poza,
i sav čovjek se unizi, prostire se,
a ne gubi svoga dostojanstva;
poput anđela zapjeva duša, uzdiže se
sve do Kalvarije, njena proročanstva
da će uskrsnuti poput konjanika Kralja,
s tim vidikom što ga duša čeka.
Pogled puca sve do najvećega dalja,
to u dušu uronila krsna Rijeka,
utjelovio se pravi Čovjek, pravi Bog,
sav u njezin treperavi plamen.
To i Majka šalje Sina svog;
njoj na molitvu će stići svako srce, svaki kamen.
18.02.2022.14:44
Snovi značajni su samo tada
kada čovjek stvarno spava.
Duša vrlo često, dok je mlada,
sanja podno neba plava,
budna duša tada nije.
Ona hoda svijetom, sretna putuje,
svoje snove javne nit ne krije,
iluzija jedino je što bar malo čuje.
Ako pozove te Nebo prije kraja
takvoga života što se mnogome produži,
razlikuješ jasno snove od stvarnoga raja,
povjerenje, pouzdanost Nebo tebi pruži,
ali ljudi ne vjeruju, kakva šteta
za tu dušu što se rađa u Gospodinu.
Duša takva samo želi biti sveta,
u tome dočekaš najstariju godinu.
Sljepilo od okoline zaraza je strašna,
o tebi se misle samo misli jadne.
Bogu vjerna duša hoće biti časna,
čak i kad sa svojih stopa spadne
od nevolja moćnih što se tiču duha.
I, kad traži pomoć koje nigdje nema,
ostaje samoća i lomljenje Kruha.
Tada Bog joj sretne stanove priprema.
18.02.2022. 08:20
„A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu (Gal 6,14).”
Moj Isuse, Bože moj,
više puta molila sam Tvoje dare,
više puta zvao si me u svoj dom
i u topli šator svoj
gdje popravljaš moje kvare,
daješ bića srcu mom.
Isuse moj, moj Proroče,
više puta gledala sam Tvoje muke,
više puta pružio si meni odraz svoga lica,
nove stope koje kroče
gdje ne stižu moje otvorene ruke
nebeskih se načekati ptica.
Isuse moj, moj Svećeniče,
više puta slušala sam Tvoje uskrsnuće,
više puta rodio si meni blaga
koje mi zbog Tvoje riječi niče,
što ga daju Tvoje ruke umiruće,
što ga nude bića draga.
Isuse moj, moj Kralju,
više puta iskala sam Tvoje kraljevstvo,
više puta dao si mi majku
koja vodi mene Tvojem raju,
koja moli za me Tvoje carevstvo
da u njemu živim bajku.
Moj Isuse, moj Prijatelju,
opet slatka kruha molim sada,
sada daj mi mir Tvoj pravi.
Nemam od tog veću želju,
nema od te veća nada;
moje grijehe zaboravi.
Moj Isuse, Tijelo moje,
više puta sam Te blagovala,
više puta dijelili smo Tvoje krvi,
rumene nas prsi poje;
više puta sam se zatrovala
strahom koji svu me mrvi
da me opet svu okrijepiš,
da me opet k sebi vratiš,
da osjetim Tvoje gorke okuse;
da me krvlju svu oblijepiš,
da zbog mene opet nevin patiš,
Gospodine moj, moj Isuse.
24.02.2015. 07:2
Dok se golubovi obrušavaju
niz okno pa sve do trave,
pogled moj prati životnu stazu.
Na njoj se mladi ptići okušavaju
kako bi postigli visine prave;
ledi se vjetar na mome obrazu.
Iz jedne tišine u tišinu drugu
odlaze pozdravi duše prema svodu,
a čestica vraća se k meni;
vrane grakčući presijecaju prugu
koja me vodi daleko k rodu;
krošnja se trešnje već zeleni.
Uskoro cvjetovi bit će bijeli,
čitavu zemlju prekrit će lati
i zvijezde će sjajne rasvijetliti put;
u daljinama netko se možda veseli,
u daljinama netko možda pati,
a tu, pokraj mene, samuje ćut.
nedjelja, 18. ožujka 2018. 11:55:34
