Svijeće me žare,
to kasni su sati.
Puštaju žmare
da bih se dati.
Slavim. Slavim Tebe
u sebi, u srži svojoj
kao što Ti predaješ sebe
toj ispraznosti mojoj.
Ima li ljubavi jače,
ima li riječi ili znaka
za život što plače,
za grijehe predaka?
Osvijesti me svojim Križem
i, molim Te, pusti da učim
jer svojim Te savjesnim grižem
doista ljubim i malo mučim.
Svojim Te žalom
duboko dotičem
naravi palom
koje se odričem.
Ovo Te sitno biće
časkom tek imati hoće
jer moje si Iće
za poetske teškoće.
A Ti, Čovjekom posta
da bolje me znaš,
mada nema me dosta
tamo gdje prebivaš,
u nevolji, jadu.
I suzu mi čitaš,
u mirisnom kadu
za ljubav me pitaš.
O, daj, Kriste, susret produži
jer jako mi treba,
i noć se oduži
bez kraljevstva neba
gdje nema ni suza,
ni groba, ni tame.
Bez tih ljestvi i uza
tu magle su same.
Sad udišu grudi,
tijelo se gubi
i nestaju sudi,
i samo se ljubi.
Kraljeva dvoranka
kao jedinica kći
iz velika dalja, iz postanka
gdje stvaranje vri,
blaga je, Rabbi,
poput lahora bridi,
a riječ joj slabi
na visokoj hridi
pa ostaje šutnja
što ne vlada često
dok Anđelova lutnja
odaje presveto mjesto.
I prolazi vrijeme,
a stvari su iste,
al' božansko sjeme
vodi me, Kriste.
O Tvojoj ljepoti,
Milosti tajna,
ovise životi
i ljubav sjajna.
I radost, i snaga
su besplatna viza
da duša Te draga
doživi izbliza.
A moja je ljudska bijeda
sred krvava maslinika
tako mala i blijeda
da ružna je slika.
Ti ljubavi daješ
da budem Ti kap,
mene prepoznaješ
kao zemaljski hlap.
Ljubim Te loše,
ljubim Te smjelo
i usne tetoše
sveto Ti čelo.
Tjeskoba silna
jednom će proći,
molitva umilna
k Tebi će doći,
to sigurno znaš,
da l' Anđeo rekne,
jer svijet sad osvajaš
da narod svoj stekneš.
To nam je čežnja, zar ne?
Pogledaj samo,
Ti plaćaš za sve
i nemaš kamo.
Hvala za suze i boli,
to dostojanstvo mi daje.
Tvoj narod od soli
uvijek Te prati, uvijek se kaje.
02.02.2022. 23:12