Monday, January 31, 2022

Uska vrata raja

 


Drugačija za planirani bijeg

na pašnjake od slavna Iskona,

ostavljam svoj poderani stijeg

ludim djevicama Eshatona



što su načinile lijepe oprave

kao da je svaka osobno Madona;

sigurne u svoje duše prave,

nikad ne silaze sa svog slavnog trona.



Spasiti je meni ovu dušu,

hraniti je milosrđem i askezom

što uhvati mene i za gušu,

zarobi me, zapetlja me svojim vezom.



Nije da za spasenje se bojim,

strah me Boga pokornoga,

stid me da u dronjcima me mojim

On dočeka gore i od magareta svoga



pa da pripravljene haljine od pređa,

što na mene čekaju u raju,

postavi na moja nepokretna leđa

što se nisu dala u zemaljskom kraju.



Hoću biti zrela sjemenka za plod,

želim odletjeti kao leptir laki

jer bi moje ropstvo donosilo vječan rod,

jer bi moja duša, koja pozna lanac svaki,



ljubavlju se istakla pred apostolskim vijećem,

mada nitko ne bi vjerovao to.

Ne laskaju oni što ih tu susrećem,

meni prilazi i laska samo zlo.



Aleluja, velim, u slobodu želim doći.

Neću je zaslužiti, ali ću je izmoliti

od svog Oca koji veliki je vlasnik moći.

Neću stati, nikada se neću izmoriti.

21.01.2022. 15:41



Na krilima zlatnim

 


Pođi, misli, na krilima zlatnim,

pođi tamo u drage planine

gdje lelujaju lahori blagi,

tamo čežnje nam rodni je kraj.



Kreni, misli, u zemlju daleku,

rodnom kraju kom žudimo strasno.



Zlatna harfo,

ti, proroka sudbinski glas,

zašto tužna sad šutiš bez glasa?

Svoja sjećanja razvij u grudima tim

i donesi nam sretniju kob.



Nek zazvuče nam tvoji sad zvuci,

nove pjesme za sretnu budućnost.



O, moj Dome,

što izgubljen čamiš,

pođi u dragi naš zavičaj 3x,

dragi naš zavičaj.



Nagrada


 

Svime što u Tebi dobro pronalazim

i što iziđe iz srca moga sjetna,

nadogradnju Tvoju, Bože, snažim

jer Ti meni hoćeš da sam sretna



da bi mogao me načiniti bližom.

Mnoga si vremena ostavio za me

da se mijenjam savršenim nizom

i da se primaknem iz te crne tame



k milosrđu Tvome što me jedva čeka

i za sveti mi boljitak radi.

Tvoja je ustrajnost kao bistra rijeka

koja umiva mi srce da ga obilno nagradi.



Što se više trzam da bih proplivala,

to mi kušnje sve finije šalje

preko svojih struja i nemirnih vala

da do ušća stignem i još dalje,



u to preduboko more izobilja Duha.

Dovoljno je da pretrpim puno manje

nego što je Tebi, Kriste, bila Muka,

da u kušnjama ja zadobijem znanje



što me diže visom poput orlovih mi krila.

Kako divni su vidici, krasni!

Kao da sam Tebe, Uskrsnuće zagrlila,

život moj i moje srce tako su mi časni!



Tko Te ne bi primio u odaje proste

kad mu Tvoja ljubav pokuca na vrata!

I tko ne bi zvao ptice da se goste

i sve siromahe što im takva sreća nepoznata?

31.01.2022. 06:59

Sunday, January 30, 2022

Ime koje struji

 


Zvukovi i valovi od glasa

i od zvona zov me budi

da iziđem iz ta snena krasa.

Noćas bdijem, dobri ljudi.



Ako misli određenih nema,

riječ se neće oblikovati

i sunce se zapadu sprema

jer se zboru neće očitovati,



jer sam nestala u snove.

Tvoja riječ je, Kriste, moje uho

po kojemu valovi mi plove

u to zimsko doba gluho.



Ni tišina nije ravna

nijemosti u mojoj glavi.

Ljubav sva je jednostavna,

od nje se i muk uspravi.



U Tebi nalazim svoje ime

i za njega postoji i pismo,

čak mu nalazim i rime,

ali nikome ga rekli nismo



jer bi bilo tako nemoguće

bilo kome da ga čuje, shvati.

Ne pomažu ni vještine pjevajuće.

To se moje ime uvijek Tebi vrati,



noćas to mi pada sve to teže,

što me više vuku snovi ili mašta

koja preko svih mogućnosti mi seže,

a Tvoja mi ljubav sve oprašta.



Evo, tu sam kao dvije golubice

što su jučer našle spas ma vrhu

jer i ja Te hvalim kao gradske ptice

što nalaze svoje mjesto i njegovu svrhu.



Blagoslovi moju nadu i nauči mene

zašto srce tuče kao da je Sudnji dan.

Sakriveni plod mi moje riječi vene

kao da su misli ušle već u san.



Te mi riječi imena su nečitke,

ali dobro čujem da valovi struje

poput vode pitke, kao čestitke,

i u mome uhu milozvučno bruje.

30.01.2022. 22:24





Lista kormilara


 

Kada ovu čvrstu lađu

ostavim bez kormilara,

i vjetrove da se snađu,

da ponesu sukno od vikara



pa da bace svu tu užad

da bi čun taj odjedrio

gdje se muti zelenkasti žad

što ga kamen iznjedrio,



neće više znati za moj kod

niti kamen, niti more sinje,

neće više biti spor moj hod.

Pa nek ostane i samo inje,



ja ću s Tobom zaploviti

oblacima što se raspadaju,

lađu jedrima ću prepoviti

poput stihova što propadaju.



Nešto mislim da mi žao nije,

već odavno samo pratim zvijezde,

gdje li koje trepću gdje se vjetar svije

il' na vjetru poput noći jezde.



Zapela sam čvrsto za taj stih,

a ne znači da je obavezan

već je samo povjetarac tih,

znak slobode, ali trijezan.



Nije da ja vrijeme tratim,

dugačka je moja lista,

al' ne gledam da se vratim

već da spoznam Tebe, Krista.

30.01.2022. 16:05





Duša i vrijeme


 

Nisi, vremenitosti, moja,

ali površinski si u meni

i u mojoj ovojnici.

Ja u mijeni nosim spektar boja

i odmaram se u tvojoj sjeni

kao neki umorni vojnici.



Moždanima svojim tebe duša treba

da poreda uzroke i posljedice,

da te gleda u tom vrlom svijetu

koji visi kao imitacija od Neba

dok za duh moj nema poledice,

duh se vine kao vjetrovi u letu.



Ne, vremenitosti, ja u tebi već ne živim,

u tebi se samo umirati može

da bi tijela istrunula.

Mada poštujem te, čemu da se divim

dok se grijesi, zlo i kazne samo množe

tamo gdje te vječnost ispljunula?



Nikada se nećemo razumjeti,

brojanice zloduha i vila,

zatvorenih krugova i dugačkih kraka

što do moje srži doći neće smjeti.

Samo onog časa u tebi sam, vrijeme, bila

kad sam pala kao žrtva u bezdane mraka.



Ti si varljivo stvorenje koje nema dna,

oholo i tmurno kao robovlasnik,

onaj koji gleda sve filmove pakla.

Anđeli te bacaju od sebe poput sna,

samo jedan kraj tebe stražari Časnik

uz duboko more, blistavo od stakla.



Mi smo brat i sestra, djeca našeg Boga,

ali moja Majka nije tvoja moliteljica,

nikada te nahranila nije

već te zauzdala, vršak tvoga roga,

vječna kraljica i moja prositeljica

koja jača je na kraju više nego prije.



Kažu ljudi: 'Nemam vremena za sebe',

nikada ti dosta otrova i bluda.

Ti si, vrijeme, dobro djelo, ali pokvareno.

Nema takva stvora što bi opravdao tebe,

tvoja kob je svima, al' i tebi, huda.

Stvorenje kao svako drugo, ali ne i dušom obdareno.



Hvalim Tebe, Isuse i Kriste, Bože moj,

što si čudesno načinio mi uru.

Tebi ja se klanjam jer mi dade vječan čas

kad na Križu visio si, kao Janje svoj,

kad si donio mi uskrsnućem jaku buru,

kad si vijekom darovao spas!

01.07.2021. 16:20







Duša i Život

 


Živote moj,

Majko roditeljice

svake moje strune,

moga bića kroj,

u ljubavi voditeljice,

sredino moje krune,



iz Tebe sam nikla

kao obličenje

u imenu svom

i na kušnje svikla

kao oličenje

hrvanja i slom.



Dade meni zrno vjere,

slatka nektara, napitka

da mi cvate svaki izdanak

obilate mjere

i na krilima Svitka

da mi bude medni danak.



Reče meni: 'Ljubi

po istini svetoj,

strpi ono što ti padne,

lice si izdubi

u sudbini kletoj'

pa mi biti dadne



da Te slavim vijekom

u svakom obliku

sve do nesreće, slaboće.

Budi meni lijekom,

svjetlo mome liku,

moje sjeme, moje voće!



Budi moja uzdanica, stijena,

hridina u velikoj dubini!

Ja sam dijete, narod Tvoj,

biće prevelikih mijena

što se krsti u tišini

kao duh što nije svoj.



Sebe sad istresam,

pod krilima Ti kličem

da sam vjerna slika,

kao Ti da jesam,

da u porodu sad vičem,

vrijedna Tvoga lika.

01.07.2021. 05:15



Popular posts