Baština Neprolaza

 

Jedna zvijezda vedra neba preda mnom treperi

i sad vidim, moji razlozi su mnogi nestali,

a duša se ova time nikada ne mjeri;

za me tokovi života nisu prestali.

Sve se duši u nutrini danima taloži,

ona postaje od toga više sočna,

u njoj se osobnost istinom umnoži;

tada procjena je njena sigurna i točna.

Tako život jedne duše kao voda teče,

uvijek prema većim koritima teži

da bi dostigao sve što Providnost proreče

jer od Riječi Boga nikad se ne bježi.

Lađe sve su čvršće, sve su od života pune

čovječnosti, praštanja, pobjeda i plodnih poraza.

Nije potrebno mi srcu da sluša plotune

jer u sebi nosi baštinu od Neprolaza.

Mnogi moji plodovi već odavno svi su zreli,

mnoge lađe odmakle su, a neke su pristale

u toj luci gdje su brodovi se razni sreli

što ih riječi Providnosti nikad nisu izdale.

I sve što je prošlo još mi uvijek vrijedi,

nisam ona koja život želi zanemariti

jer se gradi na njem ono što mi slijedi,

sve što Isus, moj Gospodin želi još podariti.

Zvijezde vedra neba proriču mi novo vrijeme,

čekaju me veće kušnje i očekuje me more

da već krenem, da posijem i to novo sjeme

jer se nikad ne zna što donosi zvijezda zore.

07.01.2022. 05:02

Zidine vječnosti

 

Svake noći sanjam rat

i u groznici se budim.

I da slabo živim, pokazuje sat,

a tom svijetu sve se više čudim.

Putovanje je života moga statično

i već se dugo pitam odakle mi to.

Mišljenje mi oduvijek je bilo pragmatično,

a k nebu me nosi moje čvrsto tlo.

Dinamika je moje duše sva unutra,

tu se uvijek dogode svi susreti.

Niti anđeli mi ne govore gdje je sutra

koje spominje se baš u svakoj posveti.

Živjeti bez budućega i bez plana

slobodu mi široku donosi

jer sve piše u toplini Božjeg dlana;

ponekad i Krist se mnome zaista ponosi.

Ta sigurnost nije od ovoga svijeta

i to svjetlo ne stiže iz snova, ideala,

i ta sol mi nije krhka kao prah od cvijeta

već je stopa moja na nebo mi stala.

Putujem po nebu, a po zemlji kročim,

riječ mi dođe kao spona,

kao znak da vino što ga sebi točim

prodire do mene sve od iskona.

Susret vječnosti i zemaljska tijela

odvija se tu, u mom životu

što ga čini samo rad i molitva bijela

i to stvara meni božansku ljepotu.

Ako nisi čovjek što po zemlji čvrsto gaca,

nećeš nikad znati od nebeskog raja

jer je nebo čvrsto i stvarnost je jača

i od tijela, i od zemaljskoga kraja.

Kamena je stijena nesigurna, laka,

tijelo čitavo je stvarnost što se kvari.

Samo trud i muka, rad i tlaka

s molitvom će postati nebeski dari.

06.01.2022. 06:23

Jedinstvena prilika

 

Čitav svijet u malom jesu Tri kralja.

Tri kralja koja su se došla pokloniti Kralju kraljeva u ime čitavoga svijeta.

Prije njih čuli su pastiri da se u njihovoj blizini rodio Mesija.

Prije njih prepoznao je Mesiju Ivan Krstitelj pod srcem svoje majke Elizabete.

Prije svih proroci su navijestili slavno Rođenje.

A iznad svih znala je Bogorodica da se rađa Bog što Ga ona, Marija zače po Duhu Svetom.

Sve smo mi to saznali iz predaje i tradicije, iz povijesnih izvora, iz Biblije.

Je li čitav svijet znao da se rađa Spasitelj svijeta?

Izgleda kao da jest, kao da su svi osjetili i spoznali da se događa svjetovni preokret, kao da se dogodilo ili događalo sa svakom dušom neko posebno obraćenje.

Novo, sve novo je nastupilo, novo doba, nova era, novo nebo i nova zemlja, novi čovjek. Ipak sve kao da je ostalo isto kao što je bilo i prije Isusova rođenja ili isto kao i prije Isusove muke, smrti i uskrsnuća, isto kao i prije svjedočanstava u krvi za Isusa.

Smiješno je danas poricati ono što se uglavilo prije toliko vremena.

Jer vrijeme je snažno vezivo i ljepilo koje kao da solidno zabetonira povijest i povijesne događaje, a kako ne bi onda proširilo i produbilo vjersku tradiciju, kršćanstvo. I virusi to samo potkrepljuju, a ne da utječu na postajanje nekog novog normalnog (koje li nespretne sintagme).

Ništa nije normalno samo po sebi, normu stvaraju ljudi, zajednice ljudi.

Nakon toliko novih preokreta koji se dogodiše u povijesti svijeta u posljednjih tisuća godina, sada bi neki virus morao predstavljati početak. Početak čega? Ta, nije se moglo ništa lukavije smisliti nego ona sintagma: novo. Nešto novo. Uzmimo, na primjer, novo vrijeme ili novi val ili novo normalno.

Biblija je u pravu, zaista smo mi, ljudi sve bliže propasti, to se vidi po stilu imenovanja pojava i stvari. Jedna pandemija se računa kao početak i kraj svega, a toliko je presjeka u povijesti svakodnevno koji bi zaslužili malo više pozornosti.

Bogojavljenje (Tri kralja) slavi se kao jedan od najstariji katoličkih blagdana, kao nešto jako upečatljivo, odmah poslije Uskrsa na vjerskoj ljestvici, a tako se malo spominje u Svetom pismu.

To je bio dan kada je svijet priznao Mesiju, kada se čovjek poklonio Bogu koji se netom prije utjelovi i postade Čovjek – smrtnik.

Dolazimo se pokloniti Božiću svake godine.

A potom priznajemo da je Isus Krist svima nama Kralj, da nam drugi kraljevi nisu potrebni.

I svi to znamo, i mladi i stari.

I oni koji se zdušno teže otrgnuti od kršćanske civilizacije, oni ponajviše. Bore se protiv svoje vlastite kulture poricanjem samih sebe, poricanjem svoje civilizacije, poricanjem svoje kulture, nekulturom.

Ne spoznajemo dubinu i širinu značaja toga našega ljudskog priznanja Isusa Krista Bogom, Čovjekom i Kraljem. Površno prelazimo preko svega, površno živimo i tražimo više podataka kako bismo si nadomjestili nesposobnost pronicanja u vjeri i molitvi.

Biblija nema manjak pojmova i podataka, a nema niti suviška, niti jedan zarez ne manjka, niti jedan tu nije suvišan. Sve je reklo Pismo što moramo znati. Nigdje ne piše da tražimo još neke druge podatke, nove podatke.

Nije Biblija ta koja bi se morala mijenjati već ljudsko srce pred Biblijom bi se moralo obratiti.

Sveta obitelj sigurno je sačuvala za dugo smirnu, zlato i tamjan što ih položio čitav svijet pod Jasle, pred Jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta, jer je došao spasiti ljude i ne suditi svijetu.

Uzmimo da na Svjetskom nogometnom prvenstvu pobijedi neka ekipa.

Čitav svijet čuje za to natjecanje, u svima ono proizvodi određene utjecaje, promjene. Svi znaju tko je prvak. Poslije ljudi više nisu isti, neki su više dirnuti tim događajem, neki manje. Uvijek se govori kako nastupa novi način igre, novi nogomet. Objavili su se pobjednici i dobili lovore, bogatstvo i slavu. A radi se o igri koja se može i ne mora dogoditi.

Pandemija se mogla i ne dogoditi, koliko je samo puta u labosima svijeta uspješno neki liječnički tim spriječio pandemiju. To se ne broji, to je valjda staro normalno, da se zlo sprečava iz dana u dan, iz minute u minutu.

Ratovi se mogu i ne moraju dogoditi.

Začeće djeteta se može i ne mora dogoditi.

Spasenje čovječanstva u svoj njegovoj povijesti dogodilo se.

Svi ljudi će uskrsnuti, neki na blaženi vječni život, a neki na vječnu kaznu.

Kad je Gospodin umro na Križu, pravednici su ustajali iz svojih grobova.

Kad je Isus uskrsnuo, stražari na Njegovom Grobu nisu Ga prepoznali.

Krist se javio svojima.

Bog se objavljuje svijetu, ljudima, čovjeku, pojedincu, osobno.

Jedinstvena je prilika biti začet i rođen za ovaj svijet.

Jedinstvena je prilika krstiti se i slijediti Boga u raj.

Jedinstvena je prilika kada čovjek dobije moć učestvovanja u svome vlastitom spasu, kad izabere Boga koji ga je pozvao, kad svojom dobrom voljom izabere otići u raj.

Gospodin je inicijator spasenja svake pojedine ljudske duše.

Ako pogledamo u Bibliju, vidjet ćemo da se Gospodin Bog objavljuje već tisućama godina čitavom svijetu.

No, samo onaj dan zovemo Bogojavljenjem kada je čitav svijet priznao Isusa Krista.

05.01.2022. 20:53

Svećenik svijeta

Suprotno od zvijezde što nas prati

okreću se moje neranjene stope

da mi novo jutro ljubav moju vrati,

da se srce ovo i duh laki riječima natope

koje izviru iz mudrosti i jednostavnosti

velikoga milosrđa prema nama.

Mnoge tu se nađu podudarnosti

i ja znam da nikad nisam sama.

Gradom Emausom prolazi divota

koju svjetlila iz neba prosipaju.

Kruh se lomi vidljiva života

da i ranjenici ljubav opipaju.

Još od onog dana neznatnoga

iz kojega nazaretsko Dobro proizlazi

pratim put od Svećenika, Boga

dok naš Kralj mi u susret dolazi

koji Mučenikom postao je od početka.

Smirna, gorka trava, mirišljavo pomazanje,

lijek je smrtni radi svetkovanja rijetka

još od časa kad se dogodilo prikazanje.

I za Kralja zlato moći, slave i punine

djelovat će kao obilata, dobra mjera

spasenja od Boga iz visine

svakome tko spozna što je vjera.

Sve što rekao je, sva su istinita obećanja.

To je dragocjeni Prorok moj i naš je spas.

Svi krajevi svijeta vidjet će Ga onog dana

kad okrene te idole i kumire, sve u korist nas.

05.01.2022. 00:49 

Pjesma zahvalnica

 

Dobro nije noći krasti,

nit' je zgodno stare dane

bilo čime pomlađivati.

Drvo mora, drvo hoće rasti

i, šireći svoje grane,

Bogu hoće povlađivati.

Boga želi, Krista treba

da ga vuče k sebi, gore,

da mu vodu potok pije

dok ne stigne i do neba,

da se slijeva sav u more,

da ga toplim suncem grije.

Dobro se je prisjećati

prvih dana, ljubavi i mladosti,

u tvom dvoru javu snivati,

sestrom tvojom sebe zvati,

poput nekadašnje radosti

u tvom srcu tren prebivati.

I što slabije su tijela kosti,

to je vatra uma, srca jača

što je potrebna za sjedinjenje

kakvo dođe duha i još nevinosti,

koje potekne od Božja mača,

Riječi koju nosi Proviđenje.

Čaša spasenja se hoće uzimati

i od Boga, potom i od ljudi

što zauvijek premnogo nam znače

jer se ljube s Jaganjčevom Mati,

jer se njima rajsko milosrđe nudi,

jer u zajedništvu kao zora zrače.

Ima snage, al' se krije,

ljubav raste, al' je tiha

da je čuju duhovi u miru

jer bez njih nam život nije

poput ode blaženoga stiha

kakav postoji u božanskome piru.

S ružarijem od bijela kama

i još s onom istom čašom,

a uzeh je prije mnogo godina,

nazdravljam taj Božić nama,

ljubavlju se krasim našom

i zazivam ime Krista, Gospodina.

04.01.2022. 03:25

Život Kruha

 

Na rijeci Jordanu

kršten si bio,

zemaljsku si manu

u Kruh pretvorio.

Ta rijeka je stala

u Tebe sva,

grijeh je spoznala

i vrata zla.

Svjetlo je zasjalo

ispod vode

po kojoj pomalo

zvijezde brode.

Sveta je sol

raspršila mulje,

i brijeg, i dol

s tim ognjem kulje.

Danas ta rijeka

postade vječna,

granica meka

i prašina tečna.

Sa svih strana

dođoše Magi

do Tvoga stana,

Mudraci blagi,

a svijetleća rijeka

je skakutala,

znajuć' da čeka

da ne bi zalutala.

Na času rođenja

Ti rodi i mene

za dan krštenja

da duša se prene.

I sada još stoji

kap pročišćenja,

katarzu kroji

za pokoljenja.

I muči se s nama,

čeka Te, Krista,

da prođe tama,

da sve zablista

što ruke Ti stvore:

vatru Ti Duha,

blažene dvore

i život Kruha.

03.01.2022. 22:15