Čitav
svijet u malom jesu Tri kralja.
Tri
kralja koja su se došla pokloniti Kralju kraljeva u ime čitavoga
svijeta.
Prije
njih čuli su pastiri da se u njihovoj blizini rodio Mesija.
Prije
njih prepoznao je Mesiju Ivan Krstitelj pod srcem svoje majke
Elizabete.
Prije
svih proroci su navijestili slavno Rođenje.
A
iznad svih znala je Bogorodica da se rađa Bog što Ga ona, Marija
zače po Duhu Svetom.
Sve
smo mi to saznali iz predaje i tradicije, iz povijesnih izvora, iz
Biblije.
Je
li čitav svijet znao da se rađa Spasitelj svijeta?
Izgleda
kao da jest, kao da su svi osjetili i spoznali da se događa
svjetovni preokret, kao da se dogodilo ili događalo sa svakom dušom
neko posebno obraćenje.
Novo,
sve novo je nastupilo, novo doba, nova era, novo nebo i nova zemlja,
novi čovjek. Ipak sve kao da je ostalo isto kao što je bilo i prije
Isusova rođenja ili isto kao i prije Isusove muke, smrti i
uskrsnuća, isto kao i prije svjedočanstava u krvi za Isusa.
Smiješno
je danas poricati ono što se uglavilo prije toliko vremena.
Jer
vrijeme je snažno vezivo i ljepilo koje kao da solidno zabetonira
povijest i povijesne događaje, a kako ne bi onda proširilo i
produbilo vjersku tradiciju, kršćanstvo. I virusi to samo
potkrepljuju, a ne da utječu na postajanje nekog novog normalnog
(koje li nespretne sintagme).
Ništa
nije normalno samo po sebi, normu stvaraju ljudi, zajednice ljudi.
Nakon
toliko novih preokreta koji se dogodiše u povijesti svijeta u
posljednjih tisuća godina, sada bi neki virus morao predstavljati
početak. Početak čega? Ta, nije se moglo ništa lukavije smisliti
nego ona sintagma: novo. Nešto novo. Uzmimo, na primjer, novo
vrijeme ili novi val ili novo normalno.
Biblija
je u pravu, zaista smo mi, ljudi sve bliže
propasti, to se vidi po stilu imenovanja pojava i stvari. Jedna
pandemija se računa kao početak i kraj svega, a toliko je presjeka
u povijesti svakodnevno koji bi zaslužili malo više pozornosti.
Bogojavljenje
(Tri kralja) slavi se kao jedan od najstariji katoličkih blagdana,
kao nešto jako upečatljivo, odmah poslije Uskrsa na vjerskoj
ljestvici, a tako se malo spominje u Svetom pismu.
To
je bio dan kada je svijet priznao Mesiju, kada se čovjek poklonio
Bogu koji se netom prije utjelovi i postade Čovjek – smrtnik.
Dolazimo
se pokloniti Božiću svake godine.
A
potom priznajemo da je Isus Krist svima nama Kralj, da nam
drugi
kraljevi
nisu potrebni.
I
svi to znamo, i mladi i stari.
I
oni koji se zdušno teže otrgnuti od kršćanske civilizacije, oni
ponajviše. Bore se protiv svoje vlastite kulture poricanjem samih
sebe, poricanjem svoje civilizacije, poricanjem svoje kulture,
nekulturom.
Ne
spoznajemo dubinu i širinu značaja toga našega ljudskog priznanja
Isusa Krista Bogom, Čovjekom i Kraljem. Površno prelazimo preko
svega, površno živimo i tražimo više podataka kako bismo si
nadomjestili nesposobnost pronicanja u vjeri i molitvi.
Biblija
nema manjak pojmova i podataka, a nema niti suviška, niti jedan
zarez ne manjka, niti jedan tu nije suvišan. Sve je reklo Pismo što
moramo znati. Nigdje ne piše da tražimo još neke druge podatke,
nove podatke.
Nije
Biblija ta koja bi se morala mijenjati već ljudsko srce pred
Biblijom bi se moralo obratiti.
Sveta
obitelj sigurno je sačuvala za dugo smirnu, zlato i tamjan što ih
položio čitav svijet pod Jasle, pred Jaganjca Božjega koji oduzima
grijehe svijeta, jer je došao spasiti ljude i ne suditi svijetu.
Uzmimo
da na Svjetskom nogometnom prvenstvu pobijedi neka ekipa.
Čitav
svijet čuje za to natjecanje, u svima ono proizvodi određene
utjecaje, promjene. Svi znaju tko je prvak. Poslije ljudi više nisu
isti, neki su više dirnuti tim događajem, neki manje. Uvijek se
govori kako nastupa novi način igre, novi nogomet. Objavili su se
pobjednici i dobili lovore, bogatstvo i slavu. A radi se o igri koja
se može i ne mora dogoditi.
Pandemija
se mogla i ne dogoditi, koliko je samo puta u labosima svijeta
uspješno neki liječnički tim spriječio pandemiju.
To se ne broji, to je valjda staro normalno, da se zlo sprečava iz
dana u dan, iz minute u minutu.
Ratovi
se mogu i ne moraju dogoditi.
Začeće
djeteta se može i ne mora dogoditi.
Spasenje
čovječanstva u svoj njegovoj povijesti dogodilo se.
Svi
ljudi će uskrsnuti, neki na blaženi vječni život, a neki na
vječnu kaznu.
Kad
je Gospodin umro na Križu, pravednici su ustajali iz svojih grobova.
Kad
je Isus uskrsnuo, stražari na Njegovom Grobu nisu Ga prepoznali.
Krist
se javio svojima.
Bog
se objavljuje svijetu, ljudima, čovjeku, pojedincu, osobno.
Jedinstvena
je prilika biti začet i rođen za ovaj svijet.
Jedinstvena
je prilika krstiti se i slijediti Boga u raj.
Jedinstvena
je prilika kada čovjek dobije moć učestvovanja u svome vlastitom
spasu, kad izabere Boga koji ga je pozvao, kad svojom dobrom voljom
izabere otići u raj.
Gospodin
je inicijator spasenja svake pojedine ljudske duše.
Ako
pogledamo u Bibliju, vidjet ćemo da se Gospodin Bog objavljuje već
tisućama godina čitavom svijetu.
No,
samo onaj dan zovemo Bogojavljenjem kada je čitav svijet priznao Isusa
Krista.
05.01.2022.
20:53