Pjesma zahvalnica

 

Dobro nije noći krasti,

nit' je zgodno stare dane

bilo čime pomlađivati.

Drvo mora, drvo hoće rasti

i, šireći svoje grane,

Bogu hoće povlađivati.

Boga želi, Krista treba

da ga vuče k sebi, gore,

da mu vodu potok pije

dok ne stigne i do neba,

da se slijeva sav u more,

da ga toplim suncem grije.

Dobro se je prisjećati

prvih dana, ljubavi i mladosti,

u tvom dvoru javu snivati,

sestrom tvojom sebe zvati,

poput nekadašnje radosti

u tvom srcu tren prebivati.

I što slabije su tijela kosti,

to je vatra uma, srca jača

što je potrebna za sjedinjenje

kakvo dođe duha i još nevinosti,

koje potekne od Božja mača,

Riječi koju nosi Proviđenje.

Čaša spasenja se hoće uzimati

i od Boga, potom i od ljudi

što zauvijek premnogo nam znače

jer se ljube s Jaganjčevom Mati,

jer se njima rajsko milosrđe nudi,

jer u zajedništvu kao zora zrače.

Ima snage, al' se krije,

ljubav raste, al' je tiha

da je čuju duhovi u miru

jer bez njih nam život nije

poput ode blaženoga stiha

kakav postoji u božanskome piru.

S ružarijem od bijela kama

i još s onom istom čašom,

a uzeh je prije mnogo godina,

nazdravljam taj Božić nama,

ljubavlju se krasim našom

i zazivam ime Krista, Gospodina.

04.01.2022. 03:25

Život Kruha

 

Na rijeci Jordanu

kršten si bio,

zemaljsku si manu

u Kruh pretvorio.

Ta rijeka je stala

u Tebe sva,

grijeh je spoznala

i vrata zla.

Svjetlo je zasjalo

ispod vode

po kojoj pomalo

zvijezde brode.

Sveta je sol

raspršila mulje,

i brijeg, i dol

s tim ognjem kulje.

Danas ta rijeka

postade vječna,

granica meka

i prašina tečna.

Sa svih strana

dođoše Magi

do Tvoga stana,

Mudraci blagi,

a svijetleća rijeka

je skakutala,

znajuć' da čeka

da ne bi zalutala.

Na času rođenja

Ti rodi i mene

za dan krštenja

da duša se prene.

I sada još stoji

kap pročišćenja,

katarzu kroji

za pokoljenja.

I muči se s nama,

čeka Te, Krista,

da prođe tama,

da sve zablista

što ruke Ti stvore:

vatru Ti Duha,

blažene dvore

i život Kruha.

03.01.2022. 22:15

Bogorodica, Majka novoga vremena

 

Lijepo li je stvarati, graditi, moj Bože!

Lijepo li je potom, nakon dobro učinjenoga djela, zauzeti stav prema njemu, gledati stvoreno, zavaljen usred dobrih plodova svojih, promatrati, odmarati, uživati u stvorenome!

Rijetko mi ispadne sve dobro, ali tim su dragocjeniji trenuci kad se to dogodi. Kad možeš reći da je dobro učinjeno, gotovo bez greške. I ne možeš pronaći niti jednu grešku jer ako bi što izgledalo kao greška, to bi bilo samo dobrodošla osobina učinjenoga djela, a ne greška u pravom smislu riječi.

Lijep li si, Gospodine, dok stvaraš i održavaš svijet.

Predivno je doživjeti nagovještaj Tvoje božanske sreće koju nosiš u srcu da je predaš nama, sreće zbog dobro i lijepo učinjenog djela.

Ne mogu Te ne voljeti kad naslutim koliko si uživao u stvaranju čovjeka – slike svoje i koliko si bio sretan i blažen tada i koliko Te ljudskih duša zbog toga blagoslivlja neprekidno jer Ti načini djelo savršeno, načini čovjeka veoma dobro. Svaka Ti čast i slava, Bože, Stvoritelju svemogući!

Ali, Tebi, Gospodine Bože moj, nikada nije dosta stvaranja.

Ti kao da neka ljudska duša želi nadići samu sebe pa se predaje potpuno, tristo posto se uživljava u svoja djela i ne vidi što se oko nje događa. Kao da si htio puno više, još stvaranja, još savršenijega od savršenog.

Kao da si htio uresiti svoje dragocjeno stvorenje, Ti zamisli i oblikuje Mariju, Majku svoju, Majku našu, Bezgrešno ljudsko biće.

Ti stvori svjetlila da nam budu dan, stvori vrijeme da ga računamo i u vrijeme Ti postavi svoje remek-djelo, među nas Ti pošalje Mariju.

Da Ti bude Majka u vremenu, da Ti bude Roditeljica i Navještaj, Predokus najslavnijega djela Tvojega, Tvojega utjelovljenja u vrijeme, u čovjeka, među ljude kada si postao jedan od nas.

Jer u Tvome planu stvaranja stvorenja bio je čovjek, i to savršeni čovjek, ne ovakav, i grešan malo i malo svet, već savršeni čovjek, ravnopravan s Tobom koji si Svevladar, koji je čak i dio Tebe.

Jer ako si se Ti, Gospodine, udostojao utjeloviti kao Riječ Boga koja je tijelom ljudskim postala, zašto se ne bi udostojao načiniti čovjeka toliko dobrim i savršenim da može Duh Tvoj postati, Tijelo Tvoje?

Ti u početku stvori čovjeka veoma dobro jer si znao da će iz čovjeka poteći Tvoj vjernik i učenik, Tvoj sljedbenik, dionik Tvoje biti, zajedničar Tvojega blaženstva, Tvojega stvaralaštva u ljubavi i samo u ljubavi i milosrđu Tvome, u Duhu Svetome.

Na početku svake nove građanske godine postavio si Mariju Bogorodicu.

Na početku novoga vremena postavio si je da nam bude znak i izvor novoga vremena.

Da nam bude Majka koja nas uči i podučava, koja nam pokazuje put, koja nas vodi za ruku, ili za srce, prema budućoj slavi.

Prvoga dana novoga vremena otvaraš nam siguran način po kojemu ćemo postati dio Tebe, kao bogovi, ali ne kao Ti već kao ono što jesmo: savršeni ljudi.

Jer, kako bi to bilo da si nas odmah načinio savršenima?

Brzo bi to propalo kao što je brzo i lako propao Pali anđeo.

Sunovratio se iz najvećih visina u najdublje blato.

Čovjek bi ostao neuk, plitak, neiskusan u kušnjama, ništa korisno.

Samo je Marija Bogorodica stvorena savršena.

A ipak, i njoj si dao da bude Saziv svetih i grešnih vjernika, da vodi Crkvu Tvoju kao Tvoje tijelo, duhovno i sveto.

Jer Majku poistovjećujemo s Majkom Crkvom, a ona je tijelo koje je već u Tebi, ali ne još potpuno.

Nedostaje joj kušnja i prokušanost u ljubavi i životu.

Nedostaje svakom vjerniku onaj komadić božanskoga života kojega je na zemlji provodio Isus Krist.

Nedostaje Ti utjelovljenje čovjeka u božansku narav.

Nedostaje Ti blaženstvo čovjeka pri stvaranju dobrih djela.

Nedostaje Ti jednost i jedinstvo u zajedničarenju različitosti.

Nedostaje Ti ljubav čovjeka prema čovjeku koji su jedinstveni individualci. Njihovo povjerenje, ljubav i zajedništvo, međusobno utjelovljenje.

Nedostaje Ti dostojanstvo čovjeka koji je dijete Boga.

Nedostaje Ti bol i muka, krv, znoj i suze ljudske.

Nedostaje Ti ta ljudska potreba za milosrđem Tvojim.

Nedostaje Ti ta ljudska potreba za beskrajnim dubinama ljubavi.

Nedostaje Ti ta ljudska čežnja za sjedinjenjem u smrti s Tobom.

Nedostaje Ti nada ljudi u njihovo uskrnuće.

U predvečerje prvoga dana sasvim nove zemaljske godine očituješ nam svoju dobru volju i daruješ nam Sina po Mariji.

Daruješ nam spasenje koje ne možemo ni zamisliti, ni pojmiti.

I daruješ nam svoju bezgrešnu Majku koja pretvara Tvoju božansku narav u ljudsku riječ kako bi Te ljudi mogli čuti i kako bi nas, što više nas, spasio kao svoju jedinstvenu djecu i djela Savršenstva.

01.01.2022. 08:35

HVALOSPJEV (Ef 1,3-10)

Blagoslovljen Bog i Otac *
    Gospodina našega Isusa Krista,
on koji nas blagoslovi
    svakim blagoslovom duhovnim *
    u nebesima, u Kristu.

Tako: u njemu nas sebi izabra †
    prije postanka svijeta *
    da budemo sveti i neporočni pred njim;

u ljubavi nas predodredi za posinstvo, *
    za sebe po Isusu Kristu,
prema dobrohotnosti svoje volje, *
    na hvalu Slave svoje milosti.

Njome nas zamilova u Ljubljenome †
    u kome, njegovom krvlju, *
    imamo otkupljenje,
otpuštenje prijestupa *
    po bogatstvu njegove milosti.

Nju preobilno u nas uli *
    zajedno sa svom mudrošću
    i razumijevanjem.

Obznanivši nam Otajstvo svoje volje *
    po dobrohotnom naumu svojem
što ga prije u njemu zasnova *
    da se provede punina vremena:
uglaviti u Kristu *
    sve - na nebesima i na zemlji.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Antifona: grm neizgorjeli što ga vidje Mojsije pretkazao je tvoje djevičanstvo. Bogorodice, zagovaraj nas!

Uvijek zgodna vremena

 

Bezvoljno crno nebo se dijeli,

na prvi pogled nitko ne spava.

Mala su svjetla moj svemir cijeli,

jedina, istinska svjetla prava.

Ne brinem za Istinu, Krista Boga,

umjetnost politike me ne zanima.

Pamtim sve što je povrh toga,

Duh što me nosi novim danima.

U tome mi stih i vjera moja,

ono što nikada prije nije bilo

na nebeskoj crti tisuća boja

što ju je skrivalo crveno krilo.

O, da, sjećam se laži, zanosa sjajnih

po naređenju i sugestiji.

Sjećam se trpeza zavičajnih

koje bile su podložne onoj represiji.

I znam, bilo je nekad smrti i straha

što ih pobijediše armije snažne

pa sada siju olakšavanje uzdaha

pomoću demagogije, potpuno nevažne.

Još uvijek strpljivo čekam da protekne

križ koji je nezgodan, ali je spas.

I priznajem, nema tu Onoga koji rekne

da velika je budućnost ispred nas.

I nije mi rat donio oslobođenje,

i nije mi humanizam ljubav pokazao

već Ti me pozove, Proviđenje,

Ti si me, Kriste, uljem pomazao.

Vremena nisu ništa skrivila,

a nisu ništa dobra ni donijela.

Tvoja me, Isuse, riječ oživila,

zbog Duha Ti ona je do mene doprijela.

29.12.2021. 22:24

Muke svih svetaca

 

Ima l' mi znaka ili neki trag,

to sigurno bit će odraz od sjaja

repatice one što jednom preleti

čitavu zemlju kao mali joj prag

i kao ljubav s okusom raja;

sasvim dovoljno da srce se sjeti

u vječnosti svojoj da bilo je tu,

rođeno grijehu, al' i u Svetome Duhu,

s tijelom žene i s dušom od vjere.

I sjajnu zvijezdu, nepredvidivu,

pratila ja sam ka nebeskom Kruhu,

Riječi od Boga što siđe bez mjere.

Kako uvijek Te lijepo otkriti, Sine

što kraljuješ s desne Oca Boga

kada se otvore nebeska vrata!

I ne znaju svi što zapravo čine,

što stvarno im znače riječi od zloga

i kako se rješava problem rata.

Stoga ih slavim, muke svih svetaca,

jer one me nose u vječne tajne

gdje mistično djelo je praštanja

u kome živim blatom se gaca,

u kome se gutaju kaplje veličajne,

spasenje moje moga ispaštanja.

Nema bržeg, ni boljega puta

da Te prepoznam u kratkom životu,

da Te upoznam, Isuse, Bože moj.

Iza tih Majčinih toplih skuta

pratim tu sjajnu i svijetlu divotu,

zaboravljam zemaljski pohod svoj.

26.12.2021. 07:41

Kralj svjetlosti

 

Slavljeničke božićne večeri

kad se pjesmom slavi Bog,

dragi slatki zvuci veseli:

danas Bog nam daje Sina svog.

Radost na zemlji i radost neba

zbog svjetlosti jarke što se širi,

zbog Kneza mira što svatko Ga treba

kako bi bio sposoban da se pomiri

s voljom Svevišnjega, Boga silnoga.

Božić Mu volja, a puku sreća

i spas života pusta i ledenoga,

nema od toga blaženstva veća.

Slušaj, puče, narode, čuj,

odnesi u bezdan jare svoje,

zloći i bijedi sada ti odmahuj,

kreni u Jasle zvjezdane boje

gdje stiglo je nebesko Dijete,

postalo Čovjek kao i mi.

Pokraj pastira, kraj Majke svete

u srca nam ušao Kralj svjetlosti.

25.12.20231. 10:08

Dubine Badnjaka

 

Često sam Te pitala za ime

kao što sam dugo tražila Ti glas,

nešto što bi me pomirilo sa svime;

smisao života bio mi je vječni spas,

to je bila naklonost ka svemu,

vremenita ljubav i taj osjećaj punine

što u duši uništava ili pojačava tremu;

sigurna sam bila da me slušaju dubine.

Tada donio si mom životu sveti plam

koji svakog trena živo zatreperi

da me sjeća da je srce moje Božji hram,

da je blizu spasenje u vjeri,

spas od svake nevolje i jada

što si davao ih redovno Ti za me

da bi neizmjerno rasla moja nada,

to zemaljsko biće koje jače je od tame.

Priprava je prolazila, spora kao ljudske muke

na tom zemaljskome krugu,

vodila me sigurno je do nebeske luke,

k Tebi, Dijete, rođeno u malom lugu,

Kriste koji dolaziš i uvijek jesi.

Podigao Ti si moja krila,

vidjeh kako užasni su grijesi

i kako sam blizu Tebi bila.

Ti mi dade da Te vidim, Ti mi se pokaza

kao mračan Križ u blještavom zemaljskom sjaju

što ga ljudi stvore radi veća sraza,

da se u nebesima, kad stignu, slađe kaju.

Ti mi dade prokušane osobine,

razloge i posljedice vidjela sam jasno.

Pravednik si milosrdni usred tmine,

moje srce u Tebi je, Dijete, uvijek časno.

Ovaj Badnjak za Tebe je kao svaka hajka

gdje u Tvoje ime prorokuju zla i bijede.

Poput svoga sina njeguje me naša Majka,

njene budnice i riječi dolazak Tvoj slijede.

24.12.2021. 06:28