Križ božanskoga milosrđa

 

Sva u grijesima se tražim,

sva u kajanju se sjećam

da sam zvala te najdražim,

a sad sastančim i vijećam

ne bih li se domogla rezona

jer ja nisam redovna na djelu.

Prva si i posljednja persona

koja poznaje mi povijest cijelu,

makar sva je raskomadana.

Oprosti mi oklijevanje,

oprosti mi jer znam da nema dana,

nema vremena za zijevanje.

Mrvice sam izgubila stazom,

ali opet nađoh Pratitelja slavna

koji često hodi vodom ili gazom,

izbavlja me svu od grijeha davna.

Redovna je samo simpatija moja,

al' i briga često život mi pomuti,

to je trnje strašno razna soja,

a i nađe gdje su moji puti.

Mnogi krenuli su prema oblaku od dima,

mnogi žeravu su gledali od stupa,

a duša se moja od te radosti nadima

i od sreće od koje se u ljubavi kupa.

Najviše se ljubi tko je predaleko,

tko se rijetko odazove ili javlja.

Ti si moja zemlja, med i mlijeko,

sunce što me jutrima pozdravlja.

Ti si moje nebo i moje si more,

moja duša, savjest i velika blizina.

Sve mi tvoje riječi kao glavnja gore

u tom srcu koje doziva te iz nizina.

24.11.2021. 19:12

Naše tajne

 

Skrivena identiteta,

izjalovljeni svi darovi od Boga,

a u srcu divlja krv.

Desocijalizirana sred svijeta,

duša traži nadu poput šuplja roga

što ga neće izjesti ni crv.

Dokle pitat će se tužno

da li ovo ropstvo ima svrhu?

Jer Bog zna sve što je bilo,

ono dobro, ono ružno,

pa i ono što ju vodilo je k vrhu,

ono što se nikad nije snilo.

A i mnogima je smiješna

ta ozbiljnost od života,

potraga za hranom,

nemirna sva, grešna,

uplakana sred divota,

dotrajala dan za danom.

I kada je sama u samoći,

ne zna što bi dohvatila prije,

da li knjigu, molitvu il' ništa

jer sad vrijeme dođe nemoći.

Svjesnost nikad pomogla joj nije

da se vrati na početke poprišta

gdje se roje svete riječi,

blagoslovi, pohvale i lovori.

Slobodna u svome robovanju,

molitvom se sva izliječi,

a Svetac joj neprekidno govori

neka služi sva u poštovanju.

Od svih darova na svijetu,

od svih talenata nema boljeg

nego što je služenje u Bogu svome.

Anđeli joj nude zemlju svetu,

ona njima izobilje dobre volje

da se uvijek nađe baš u lugu tome.

Sve što duša jest, sve što ima,

to je samo za to Srce drago,

stvoreno je radi Duha toga

koji vlada vjernim kršćanima.

Jedino na svijetu to je blago,

postojati radi Krista, Boga.

22.11.2021. 16:11

Samotnički Duh

 

Sanjati o svemu,

gorjeti sred okruženja

poput mirna plamena

dok je sve u drijemu

i, bez neka zaduženja,

moliti do Amena,

lijepo li je, snena noći,

topla poput zagrijane peći,

utrobo na ludom svijetu.

I toj svetoj, božanskoj mekoći

ne znam što bih prvo reći.

Magla, sva u blagom letu,

prodire duž hladna tla,

bezvoljna u inat svakom

tko se molitvi priklanja.

Uđi, Nebo, protiv zla,

okruži me posteljicom lakom

da mi buka ne odzvanja.

Upravi mi misao na bolje,

oblikuj mi svaki dan života

što ga, evo, nosim kao rob

da ne vidim što je dolje

već da gledam srž divota

što su mi posvetile i grob.

Svake zimske noći to je čar,

to je mir u nemirna vremena

kad se kušnje mi nameću

kao slavan Božji dar

koji oteža mi ta ramena,

posvadi me s pameću.

Da je meni staračkoga zdravlja,

da ne spremam se na zimski san

u toj otežaloj atmosferi

koja nasta, zavidna zbog slavlja,

pa me obuze i srdžbom neki dan,

poput zmije, vještice il' zvijeri.

Vrati me što prije toj samoći,

drugo ne preostaje za mene,

pusta nevolja me traži.

Raskajano srce u slaboći

dovest će do strašne mijene.

Samo Duh me samotnički snaži.

17.11.2021. 04:36

Zazidana srca

 

Zatvorene duše,

zazidana srca

zidove ne ruše,

makar ljubav grca.

Traže odgovore,

ogovaraju,

kao nijemi zbore,

kao slijepi šaraju.

Ljubav sve to liječi,

al' je ima malo

i svatko je spriječi.

Nikada se nije znalo

kako nju se uči

i što da se čini

jer ona muči

u svojoj vanjštini.

Govori unutra,

sama sebe tješi

za bolje sutra

da volja se riješi.

Put je njezin dug,

spore su joj spoznaje,

ali sličan lug

odmah prepoznaje.

Mukotrpno radi,

kao voda probija zid

i polako sadi

da ozdravi vid.

Nečujna je, slabašna,

kao dašak zatreperi,

a u radu izdašna

i u dobroj vjeri.

Šutljiva i prodorna,

ljubav pričekati zna

i uvijek je orna

predati se sva.

Kad se oko srca zid rastapa,

kao istina je snažna,

činjenica kao mlijeko kapa

što je srcu važna.

Ljubav daje poštovanje

što nailazi sa strahom,

to je takvo putovanje

što se duži svakim dahom.

Ljubav uporno postoji,

nosi preokrete, puno toga.

Kad se sve prebroji,

srce čuje, vidi Boga.

15.11.2021. 20:47

Duša i Milost

Vincent van Gogh: Angel

Daleko je svjetlo spasa,

otkupa ta što ga vapim,

prosipa se silnim žarom.

Na čas evo bujna Krasa,

kao krvca svojim kapim'

oplakuje vene žmarom.

Tražim, prosim, duša vreba

svaki korak, mnoštvo znaka,

svaki dah mi život kruni

ljubav Kralja moga s neba.

Disanja mi nejednaka,

moje tijelo se pobuni,

hoće iz te kože van

da u svetost virne,

da se preda kao lane.

Svijet mi ovaj sasvim stran,

misli kao rijeke mirne

ponad kojih dižem dlane.

Jecaj kreće, časkom ridam

kao stari odsluženi at,

Milost hoće tajnu grijeha.

Časkom opet rane vidam,

da je to mi sada znat:

kajanjem se budi utjeha.

Djetinjstvu si bila drug,

nado utamnjena, sama,

procvala u mladosti.

Kako staž je meni dug!

Pomogla je ona tama

dodiru od radosti.

Hvala za krštenje, Kriste,

hvala Ti za kruh i piće.

Za ljubav Ti moju hvala,

za sve one crne liste

što se množe kao leda žiće

što ga zrelost meni dala.

Hvala, Isuse, za tu toplinu

da se duša još ogrije,

da još stigne k cilju.

Kada sasvim joj uminu

ta progonstva što ih krije,

bit će draga rajskom milju.

Nećeš znati za me,

prijatelju smrtna časa,

sveta dušo, uzdanice moja,

zvijezdo usred tame.

Nego anđeli će doći spasa,

dozvat će ih ta molitva tvoja.

Slavim Tebe, moj nebeski Oče,

što si pogledao moje skrovitosti,

što si pozvao me Ti na putovanje.

Milost prosim dok se vjeđe moče,

vječno Lice Tvoje u silovitosti

neka bude mojoj uri olakšanje.

13.11.2021. 07:45

 

Vječna liturgija

 

Sitne, guste kišne kapi

kao nježni dodiri igala,

kao malen grijeh što hlapi

jer ga Milost opozvala,

sad se susnježicom čine.

Ljubav što sam primila je Duha

rastapa sve više mi dubine,

razlijeva se kao mrva nebeskoga Kruha.

Dob je ova ljubavi za sve,

i za ljude, i za Boga;

doba sad je svete priprave,

vrijeme rata zaspaloga.

Siva su nebesa, ovaj grad,

stabilna je polutama stana

što ne pamti niti jedan pad;

svira pjesme sa svih strana.

Sad je vrijeme mlake zime

koja nije uzela još maha.

Kasna jesen joj je ime

što oduzima od moga daha.

Jer ja ne znam više

koje doba je vremenito

i kako se piše,

ono slavlje je bremenito

već godinama i dekadama.

Magla znači samo pljevu,

ona sjeća me na novog Adama

i na jednu novu Evu.

Kraljevstvo su srca mog,

liturgijska su godina i dan.

Kako živ je Kralj i Bog,

tako živim bolje nego san.

Bogu hvala za sve liječnike,

doktore od etike i znanja!

Bogu mome hvala za sve svećenike

koji vršak su zemaljska zdanja!

Za sve druge ja sam stara žetva

kao i svi mnogi siromasi.

Obilna nam bila sjetva,

same suze, glad i uzdasi.

A sada je nebo prolistalo,

krošnja to je drva gorušice;

samo nam do Krista stalo

i do praštanja za koje znaju ptice.

Brojim bezbroj punih mjesečina,

gledam trista novih pupoljaka,

Isusovih slavnih čuda i mučnina.

A tu, gore bliješti Mlada sunca zraka.

12.11.2021. 10:16

Vjera te tvoja spasila

Kruše koji si s neba sišao u moj poganski život, došao si kao neobično proročanstvo. Govorio si mi, a poslije sam čula da si Ti jedan od nas, jedan od onih o kojima sam ponešto znala.

Uskrsnuo si od mrtvih.

Tada sam Te prepoznala, saznala Ti ime.

Da, onaj Kruh, koji je po Duhu Svetome postao čovjek u krilu Majke Marije, koji je, dakle, s neba sišao, utjelovio se među nama, u moj život poganski, isti je onaj koji uzađe opet na nebo.

Kao što si, Gospodine, nama udahnuo dušu i život, tako si Sinu svome, Riječi svojoj i svome Zakonu dao da se utjelovi i dođe na zemlju. Da postane Dijete u mom srcu kako bi se moja vjera mogla postepeno rasplamsati, lako, spontano da ne izgorim od strašnoga ognja Tvojega.

Ti, Kriste, dakle, s neba siđe i poslije svega na nebo uziđe. Da Te apostoli nisu vidjeli i svjedočili času Tvoga uzašašća na nebo, ne bismo spoznali da sjediš s desne Ocu, u velikoj slavi svojoj, u slavi kojom si nas obuzeo časom svoga preobraženja.

Koliko si samo puta nestao iz vidokruga ljudi, a toliko puta si ih prenio da vide Tvoje kraljevstvo!

Toliko puta pogriješim i odmaknem od Tebe prema brigama ovoga svijeta i toliko puta me vratiš, zapovijediš mi da dođem k Tebi, zoveš me i po Tvojem pozivu opet Te nađem. Pitaš me gdje sam bila, ispripovijedam Ti nevolje svoje i nađem se s Tobom na Brdu oproštenja gdje me uzimaš pod sjenicu slave svoje.

„Ne boj se”, govoriš mi i šalješ me na putovanje: „Vrati se na početak, idi u Galileju. Ondje ćeš me vidjeti (usp. Mt 28,9 sl.)”.

Rado bih rekla braći i sestrama da se vrate sa mnom u Galileju koja bijaše poganska, mnogobožačka; da krenu od početka, od Nazareta gdje će se vjera prava, vjera istinska utjeloviti po Duhu Svetom, gdje će se začeti Isus Krist u njihovim srcima, naročito stoga što se već pripremamo za proslavu Tvoga rođenja u Betlehemu.

Za mnoge je slavlje Božića priprema za početak.

Ali Ti nikada, Kriste, ne počinješ od početka nego od sredine: nađeš dušu u grijesima i očaju i zoveš je na obraćenje i to tamo i tada gdje se dotična duša zatekla.

Mnogi promijene ime, ali potrebno je mijenjati srce.

Mnogi promijene način života, mjesto stanovanja, navike, ali potrebno je korjenito obraćenje iznutra.

Sada, uoči Tvojega rođendanskog slavlja, čujem da je jedna baka umrla od siromaštva. Tisuće i milijuni ljudi umiru od siromaštva.

Pitanje je samo umiru li zbog okorjelosti ovoga svijeta ili si ih uzeo u svetu slavu svoju koju smo gledali na Brdu Tvoga preobraženja.

Jer, da bi netko umro od siromaštva, mora prvo dugo, dugo i teško biti siromašan, mora umirati polako bez kruha, bez lijekova koji ne djeluju ako čovjek nije sit, bez prijatelja, susjeda, rodbine koje ima na pretek.

Pozovi i njih, sve njih pozovi, Isuse Nazarećanine, u Galileju jer na slavlje rođendana ne mogu doći. Zovi ih da Ti se poklone na Brdu opraštanja, da Ti se vrate i pokaži im sveti život u slavi, pod sjenicom slave svoje i utjelovi se u njihovim srcima.

Neka dođu, kao i ja, do Betlehema, praznih džepova, otvorenih dlanova, klecavih koljena jer ako su krenuli od Tvoga utjelovljenja, čuli su i Tvoj naviještaj obraćenja, propovijedanje o kraljevstvu nebeskom, naučili su blagovati milosrđe Tvoje i postali su milosrdni. Bijahu na svadbi u Kani gdje si se javno predstavio kao Dijete Boga, Sin Božji koji postade Sinom Čovječjim.

Neka Te tada pohode, dok si još u jaslama, neka pohode Rijeku na kojoj Te krstio Ivan Krstitelj, daj da spoznaju kako si svet, bezgrešan, jedan i jedini Bog koji je uranjanjem u rijeku Jordan preuzeo na sebe sve grijehe svijeta, čitavog čovječanstva i krenuo u pustinju, na teren samoga đavla, koji je četrdeset dana postio i s đavlom se suočio kako bi doživio na zemlji sva ona stanja s kojima se suočavaju ljudi, grešna stanja grešnoga čovječanstva; gdje Te sotona navodio na depresivna razmišljanja, na bezvoljnost, na uzaludnost Tvoga poslanja i gdje si ga pobijedio božanskim Zakonom i, kao Riječ Božja krenuo u tešku bitku za spas čovjeka koju si izvojevao svojom Mukom, smrću i uskrsnućem od mrtvih.

Odvedi potom sve siromahe na Brdo preobraženja gdje si pokazao apostolima vječnost i slavu, vječno slavlje koje ih čeka. Odvedi sve ožalošćene i žedne pravednosti, načini im srca čistima i poniznima kako bi shvatili da s njihove strane spasenje Tvoje zahtijeva vjerski napor u svakom trenutku života, na svakom mjestu, u svakoj životnoj dobi. 11.11.2021. 08:35