Uskrsnut će sva tjelesa

 

Naišle su mnoge čudne zvijeri

ovih dana, Bože, u Tvoj vinograd.

One opiru se nadanju i vjeri,

kao da je nepoznat im težak rad.

Kao čopor svinja srljaju niz litice,

presnažna im povampirena sloboda.

Prepune su jala njihove im plitice

pa se pjene kao uzavrela voda.

Ne znaju da oduvijek je tako

da je priroda u mozgovima ljudi

pa prevrću ljubav naopako,

njihov duh im protiv svega sudi.

Ne znaju ideje svoje usmjeriti

jer su one, kažu, nepostojeće.

Da bezumnika! Žele djecu uvjeriti

da sav život Duha uzaludno prolijeće,

a ni sami svoga duha svjesni nisu.

Valjda ga ni nemaju, ni pameti

što je nizbrdo se prolila po klisu

i završila si kratak život k'o u zameti.

Ipak, oduvijek je toga ovdje bilo.

Znam da žališ narod koji nije Tvoj,

kojemu se propadanje svijeta snilo

pa sve kreću u svoj zločinački boj.

Neka bude, uskrsnut će sva tjelesa,

u slobodi svojoj vjerovati neće

da su, trule, ostavila ih Nebesa

gdje se iskovalo izobilje vječne sreće.

04.09.2021. 08:15

The Three Tenors in Concert 1994: Brindisi ("Libiamo ne' lieti calici") ...

Da te nemam

 Kiša šušti, slabo pada i romori

dok me tvoje ruke grle,
a Bog časni iz tebe govori
riječi blage, epitete vrle.

Budi nježna, nježnija od cvijeta
da te mognem treptajem sačuvati
i od vjetra i od bijela svijeta,
da te smjednem samo svojom zvati.

Ne puštam te nikom drugom
jer je Bog u tebi kao Gospod moj
što me ovjenčava sjetnom tugom
kada god pošalje te u vrli boj

kako duša saznala bi da te ljubi
i da bez tebe bi bila izgubljena,
da bi nosila na srcu oklop grubi
i da nikad ne bi bila zaljubljena.

Pođimo sve tako, zagrljeni,
zajedno u nove dane
i u Bogu, i u tebi, i u meni
jer tek tada zora svane

svakom biću, svakoj samotnici,
duši koja ne zna nikog prožimati,
koja živi tugu kao da je u tamnici,
koja neće đavlu srce svoje otimati.

Tako dobit ćemo sve te bitke,
a još više neki zaljubljeni par;
pojit ćemo kapljama ih vode pitke
što izvire s neba kao ljubavi nam žar.

Nećeš nikad više odlaziti
ni od mene, ni u bijedu;
ne moraš se tugom poraziti.
Nosi sunce u tu kaplju blijedu.
‎28. ‎siječnja ‎2019. 15:58:53

Pomazanje Ljubavi

 

Čekat ću na plodnost ova vremena,

čekat ću na tebe, sveto doba

da ti sve prepustim, da ti se prinesem

poput dobra, čvrsta zimska sjemena

kojega je puna duša i prepuna ova soba,

da ti trud od sretne godine iznesem

kako pružila bih Tebi, Bože, onu priliku

za koju me strpljivo Ti čekaš već odavno:

da od mene dobiješ Ti otvorene ruke

kako pustio bi me da prerastem u Tvoju sliku,

kako dao bi mi sveto svoje Ime slavno

što ga spoznajem na mjestu Tvoje Muke

gdje si pozvao me kroz dolinu smrti proći,

s Tobom umirati svemu svjetskom zlu

i pobijediti u sebi zločine i strasti.

Radi svega toga moram bliže k Tebi doći,

blagovati svaku Tvoju Tajnu neopisivu,

uzeti od Tebe Sveta Duha radi ljudske časti.

Pomazanje tražit ću od Tebe, ljekovitu travu,

ulje na svom čelu i znak križa Tvoga

da se utisneš u moju pamet i u moja djela

jer se često i ogriješim na tu našu javu.

Neka izliječi me ljubav Tebe, moga Boga,

neka otvori se srce moje i duša mi cijela.

Tijelo Boga, moj živote i sva moja srži,

Krvi Krista što me milošću napajaš,

Ti si lijek moj i sva snaga koja drobi krime

da me zlodjelo ni jedno nikada ne sprži.

Sjedinjenje želim s Tobom, Kriste koji me osvajaš,

da ja spoznajem sve dublje Tvoje sveto Ime.

02.09.2021. 20:37

Jedna kap neba

Uskoro mi ponoć stiže

kao tat i kradljivac u srcu mome

koji obećava slatke križe,

obećava sve oluje srca, udare i grome.

Neću otvarati kapije na dvoru,

niti zasjede ja ne bih podmetati

jer ja ne čekam na noćnu moru,

niti mi je obrambene snage pokretati

već je meni otvarati dušu, žednu

svake kapi, svakog treptaja i zvuka

što me vode izvoru premednu

do kojega nikad ne dopire ruka.

Sada u pomoć Te zovem, Kriste, Cvijetu

svake staze vrta u kojemu snivam,

ponekad i pjevajući dalekome svijetu

kakva ja ne poznam, nit' uživam.

Moje cvijeće skromno Ti mi blagoslovi

što ga napajaš iz nebeskih visina

i na svaku molbu moju koja Te oslovi,

daješ njemu svoga nektara i vina.

Neka čuje Tvoje zvuke i sve Tvoje glase.

Makar jednim tirajem sebe će pronaći

zrelim rasti nebu s kojeg sipaš spase;

svojim listovima Tebe će dotaći.

Kada samo jednu bi okusili kap

kakvom si me pojio u mojim snima,

niknuo bi onaj nježan, prvi lap

što sam gajila ga danima i noćima.

13.05.2019. 22:01

 

Povijesni nesporazum

Možda život ide sporo,

dosadno i monotono,

trnovito i oporo

kao neko mrtvo zvono.

Svima pjevam note spasa,

svakome ostvaruju se želje,

ali nitko još ne stasa

protiv crne znatiželje.

Ne vjeruju ruci Pravde,

misle naivan je govor čist,

snuju pobjeći odavde

gdje ne otpada ni jedan list,

naokolo nešto bolje čovjek traži,

požudnim se mjerilima ravna.

Kao ženu, moju dušu samo Duh osnaži,

samo Ljubav, ona jednostavna

o kojoj ni jedan čovjek ne bi znao;

ako taj i zna, ne nalazi para

nego samo gleda gdje bi krao

od svih žena samo malo žara.

Još je teže kad se hoće kupiti

sve što nalik Ljubavi je, ali nije,

ono što i vrapci znaju upiti:

samo prava Ljubav ljude štiti, grije.

Ali jao! Svi tad žele rukovati

ljubavnim ponašanjem;

nitko Ljubav tu ne shvati

pa se muči samo s oponašanjem.

Ovaj svijet samo jednu službu ima,

to je Savez vječni s Bogom slavnim

koji jedini zna baviti se ljubavima.

Čovječanstvom vlada nesporazum davni

protiv kojega naš Bog načini Savez.

To je samo jedno: Sporazum u svemu

gdje je Ljubav istinita dobar navez

što ga stvori svatko tko se klanja Njemu.

Samo ljudi, jedini od svega stvorenoga,

pamet imaju i razgovora moć.

Savez je zadatak ispred svemogućeg Boga,

još od Adama i Eve kad je pala noć.

Vremeniti je svijet jedna povijest poremećaja

u komunikaciji za Boga i za ljude.

Samo onaj Lažac cvate koji traži sjaja,

Djelitelj što muti vodu, čini jadne lude,

i od Boga rado lažljivca bi načinio.

Kada čovjek čovjeku prilazi, samom sebi laže

da bi nekom ljubav pravu hinio.

I od pamtivijeka ljudi krivu sreću traže.

01.09.21. 15:57 

Anđeo lijepih misli

Crno, modro nebo mračno

povremeno bliješti s pratnjom groma,

a ja otkrivam si svojstvo mlačno

po kojem ne vidim usred vlastitoga doma

pa mi drugi netko mora doći

pokazati što je vrijedno, nebo bruji,

da pomogne očiglednoj mi sljepoći:

mjesto stiha svoga pratim kako vjetar huji.

Svaki stih mi Anđeo prinese

da osvijetli što u njem je govor lijepi,

a ja čeznem da me sa sobom odnese

gdje me ovo tmasto svođe krijepi.

Evo, pljušti! Evo prekrasnoga pljuska,

samo da nam dugo ne potraje,

a sa moga srca kao da je spala ljuska:

začuđeno čitam sve što Anđeo mi daje.

Tada spoznah da mi je posudio svoj vid,

divan Anđeo bez određena imena za mene

pa ga zovem „moje svjetlo”, da me nije stid

što sam izbacila pjesme što mi pažnju plijene.

Anđele, stražaru ove burne i olujne noći,

uvijek pamtila bih tu mi spoznajnu divotu,

tu oluju srca moga, dar mi pjesničke te moći

koju posipava Gospod Bog po mom životu.

Mnoge lijepe misli mi je dao,

meni, punoj udivljenja službenici,

ali to je već o meni davno znao,

sve o svojoj beskorisnoj sluškinjici.

Svakog dana molim za te, Anđele, ti, svjetlo,

ti si došao mi s jarkom munjom sa nebesa.

Znam da molio si za me kada došao si s vjetrom,

a za tebe moli, tebe ljubi nesuđena poetesa.

31.08.2021. 20:45