Zora uskrsnuća

Najslađe Te ljubi

zora uskrsnuća

što se meni daje.

Vatra se ne gubi,

sva raspirujuća,

duša Te prepoznaje.

Ti si Onaj koji budi

srce moje sneno

dok se seli noć,

da mi stihove pobudi,

da je raznježeno,

da mu uliješ Ti moć.

U središtu raja,

gdje je rijetka duša

koja sada plamti

sve do beskraja,

samo Tebe sluša

i riječi Ti pamti

vjerna službenica,

sva u stihu navještaja

ljubavi što gori;

božanska je sluškinjica

rajska zavičaja,

tmina ju ne mori.

Idi, dragom svome reci

da je došlo vrijeme

sjedinjenja,

da posluša tvoje riječi

koje sijem kao sjeme

navještenja;

neka se ne brine,

nek ne strepi

kada mjesečina sjedne

koja svjetlo skine

i dan lijepi

poput vijesti medne

koja past će na sve noći

i na onaj novi dan

što će svjedok biti

slavne Božje moći.

Nek napusti težak san

i neka pohiti.

22.07.2021. 04:30

 

Kraljice anđela, moli za nas

 

Predajem ti svoje nadahnuće,

predajem ti svoje slabe ruke

jer kad mole, danas nisu jasne.

Niti Bog ne može čuti srce vruće

ako molim zazive sa puno muke,

mada molitve su sve prekrasne.

Niti sanjam, niti bdijem toj sparini,

drago sunce moždane mi peče,

ne može se puno bez te snage.

Nije tako bilo u našoj starini

kad se znalo da li Bog što reče

ili samo umišljamo sude blage.

Anđele, sad pjevaj ti za mene

molitvu za duše sestara i braće,

za sve one što ne podnašaju žegu,

što ih zauzeše kušnji mrke sjene

da im napasti sve traju puno kraće,

da u Djevici pronađu dobru njegu

koja će ih osokoliti u svakoj boli.

Anđela mi počuj, Zdravlje bolesnih,

i zamoli Sina, ti, Utočište grešnika,

Anđeo te moj i njihov zaziva i moli.

Da okrijepiš puk svoj, Utjeho žalosnih,

da bi opet bio Krista, Boga slika.

Ti, Kraljice anđela s nebesa,

moli Boga za sve boli strašne,

moli sad za naše obraćenje,

da izbavi sve od samrtnoga plesa,

da sve molitve postanu jasne.

Moli od tih teških kušnji ozdravljenje.

21.07.2021. 18:15

Crne note Doma moga

 

Spremam se ka dalekome kraju,

u daljine srce sad me vuče

da odmaknem žabokrečini

za koju i lastavice ovdje znaju

što ih južinasti vjetar tuče

koji prisjeo bi čak i mutnoj mjesečini

čije tragove sam noćas nazirala

dok me crne note Doma moga

kopkale u svojoj okrutnosti

jer sam gorkom istinom ih prozivala

kojoj ne daju da viče pokraj Boga

da ju ne bi saznale te suhe kosti

što su Domovinu prejako zadužile,

sve onako, inkognito, žedne pijeteta

jer su puku oči progutale prašinu

pa su rijetke duše odano protužile

istinom što uvijek živi, tako sveta,

mada mnogi misle da su ubili i nju

te smo žrtve u tom Domu svi,

mada neki sve prikažu pred Oltarom

dok za druge igra samo ta politika

što je tako prozirna, mora se to priznati,

da se ne može to nazvati ni darom

jer zaostala je dobu neolitika.

Sveti, jaki, vječni i besmrtni Bože,

Kriste, pravi, istinski Ti Zavičaju,

Istino nad svakim zemaljskim gospodstvom,

što se drugo tvrdoj šiji učiniti može

nego da približiš sve nevine svome raju

koje spasio si već Ti svojim Prvorodstvom?

Srčana je molitva mi kao more sinje

da nas uslišavaš kao uvijek, kao svoje,

da nam predaš milosrđe na zemljicu staru

i otpustiš ove ljute kazne što nas kinje;

da obratiš ovu šaku jada, ovo milje moje,

da se obraduješ svakom prinesenom daru

što ga rijetki pojedinci iskreno prinose,

tako bespomoćni u kaljuži stare dame

koja već je senilna od silnih prohtjeva.

Spasi, dragi Kriste, od te smrtne kose

moju Domovinu, palu u tunelu tame,

počuj molbu što je vjerni narod pjeva!

21.07.2021. 11:38

Počinak u Kristu

Širiš ruke

i moliš Boga.

I za mene.

I bez buke.

I bez glasa svoga.

I dan vene.

Dušo moja,

tako sama,

tako tiha,

ljubav tvoja

kao drama

nema stiha,

al' Gospodin zbori.

Nemoj sjetna biti

jer se Boga sluša.

Srce tako lako gori,

lako mu i krvi liti

i ne da se duša.

Na tom slavlju

rekao si, Kriste, sve.

I o sreći, i o ratu,

i o zdravlju.

Čuješ zazive mi, molitve,

a prilaze i sestri ili bratu.

U Tebi mi počinak

i noć bez boja.

Duh mi tijelo, Tvoja „soma”,

Tvoj sam sretan posinak,

a Ti baština si moja

zemaljskoga Doma.

20.07.2021. 21:39

 

Trnje za svaku dušu

Dozivam te protiv savjeta i preporuka,

zovem tebe, mada mi se ne poznamo

kao što se neki drugi ljudi znaju.

Mi smo Bogu Kristu produžena ruka

i zbog Njega tugovati ne moramo

nego dat Mu počast tu, na zemlji i u raju.

Jer za sve nas Krist je pretrpio trnje

i svu Muku, i smrt za naš život izobilja.

Sveti Duh je zadobio jedan trn i za te,

da se sastavi od tvoga duha zrnje,

da se rane pretvore u dodir milja

koje kao kaplje krvi pada još i na te.

Za tebe je trnova ta kruna usječena

u moždane Boga sveta koji ljubi ljude

i prolijeva dragocjene kaplje svoje Krvi.

Da u tebi raste duša izabrana, prorečena,

da za tebe svetost i blaženstvo bude,

da ti vjera sva i ljubav zloduhe sve smrvi.

I da ne plačeš zbog Božjeg Sina

nego radi sebe, da si daješ truda

da upoznaš svoga Spasitelja krasna.

Ne da bježiš gdje je zavjetrina

već da spoznaš da je Isus rodna gruda

svakome tko tvrdi da je duša sva mu časna.

20.07.2021. 18:25 

Sin Josipa i Marije

Tvoje lice nosi mi sva lica

i sve ljude ova svijeta,

čovječanstvo u Tebi se skriva.

Ova pjesnikinja, ova neznalica

vidi da je Tvoja Duša sveta,

da na ljudima se svim otkriva.

U Tebi nalazim, Kriste, samu mene,

moje prijatelje, bližnje i sve znance.

Ti si zemljoradnik, vođa si pastira,

drvodjelja si i dijete jedinstvene žene,

ali na tom obrazu nalazim i neznance;

svi se muče, al' ne vidim tko ih dira.

Tvoja brada izudarana je vjetrovima,

nježnih crta govore mi usne Tvoje,

čvrsto, osjećajno, glasnije il' tiše.

Oči bliješte u neznanim spektrovima,

a na čelu kovrče Ti crne stoje;

među visim obrazima nos Ti ravan diše.

Tvoje tijelo čvrsta građa Adamova,

Tvoja kosa meka kao duge lasi Eve,

korak spor i nečujan u vlatima trave.

Posred čela Abrahamova je bora,

a na podlaktici dlaka ima kao pljeve,

kao tetovaža modrice ti prave.

Dlanovi Ti pravokutni, ne predugi,

mada prstima bi mogao i na vrh stropa;

naručje Ti meko kao jastuci od perja.

Mišići Ti čvrsti kao svaki drugi,

ali svaka vena izražena kao ženska stopa

kada djeva nosi krčag vode i od prosa zerja.

Na Tebi ja nikakva ne vidim znaka,

ali osjetna je snaga što iz Tebe zrači,

vidljiva je na daleko, k'o od žive vatre lati.

Oko Tebe povjetarac svježa zraka

i svaki Ti pokret nešto jako važno znači.

Kada dižeš ruke k nebu, obraćaš se Tati.

O, kada su trojica na tom Brdu bila

gdje su Ilija i Mojsije Te sreli,

tako oplemenilo se ovo tijelo!

Od sunčevih zraka nastala je glatka svila

što je lepršala kao izmaglica u dan bijeli

kojim bliještilo je čovječanstvo cijelo!

20.07.2021. 00:14

 

Prašina od zlata

Prosuo si, Kriste, prašinu od zlata

da se osipava na sva srca proročanska,

ali neke duše načiniše si dragulje.

Svima ostalima Ti otvorio si vrata

iza kojih cvate bračna sreća djevičanska,

čije lađe zadobiše more, mirno kao ulje.

Tko ne ljubi pravo viteza svog, svoju djevu,

toga protjerat će trgovi od sveta Grada,

makar mnogo ima onih koje Bog pozove,

ali malo izabranih raduje se anđeoskom pjevu;

malo ih je što posvećuje ih Tvoja nagrada.

Još je rjeđa duša što se izravno Ti odazove.

Sretan onaj koji ljubi, koji daje za badava

svoje ruke, srce i sve svoje blagodati,

darove što Ti izlijevaš duši što se preda

duhovima, anđelima iz ta Neba plava

kao da si sakupio sve svadbene lati

što ih s ruža različitih priroda poreda.

Samo čvrsto zaljubljene duše dobro znaju

kako teško čovjeku je voljeti do kraja,

ljubiti se poput nevinih stvorenja.

Samo one ljubavi Ti, Kriste, vječno traju

kojima si predao Ti mirise iz raja,

kojima si dopustio Ti oslobođenja,

kojima si dao svoje ljubavi Ti zaklon

od sve zemlje, praha, svega što je blatno;

kojima si dao proročanstva krasna.

Ako pak ne ljube Tebe i Tvoj zakon,

kako duše mogu znati što je zlatno,

što Ti je blaženstvo i sva sreća časna?

19.07.2021. 18:21